Nadal: Nisam opsjednut stizanjem Rogera, ali me to motivira

Nakon što je po rekordni 12. put osvojio Kup mušketira u Roland Garrosu i sa 18 Grand Slam naslova došao na samo dva trofeja od rekordera Rogera Federera, 33-godišnji Španjolac Rafael Nadal je izjavio da nije opsjednut dostizanjem velikog suparnika, ali da mu to daje dodatnu motivaciju.

“Ako me pitate bih li to volio učiniti, naravno da bih, ali to si nisam postavio kao jedan od ciljeva u karijeri. To nije ono zbog čega se svakog jutra budim, zbog čega treniram i igram. To nije način na koji gledam na sport, niti ću po tome procjenjivati svoju sportsku karijeru. Pokušavam ne razmišljati o tome hoću li stići Rogera. Jednostavno, ne zamaram se time. Ne možeš biti frustriran zato što susjed ima veću kuću od tvoje, veći televizor ili ljepši vrt. Ne gledam tako na život”, rekao je Rafael Nadal nakon što je u trosatnom finalu Roland Garrosa drugu godinu zaredom pobijedio Austrijanca Dominica Thiema sa 6-3, 5-7, 6-1, 6-1.

“Želim pratiti svoj put i pružiti si priliku da se natječem na najvišoj razini. Ako to završi tako da ću biti onaj koji je osvojio najviše trofeja u Roland Garrosu, bit ću sretan. Ne mislim da će moja budućnost vrijediti više ako izjednačim Federerov rekord ili napravim nešto poput Đokovića”, dodao je Nadal na temu rekorda.

Ovaj koji je postavio 12. trijumfom na pariškoj crvenoj zemlji, na kojoj je u 95 mečeva ostvario nevjerojatan učinak od 93 pobjede i samo dva poraza, bit će jedan od onih koje će teško biti dostići. Od nedjelje je jedini čovjek koji je osvojio 12 puta osvajao pojedinačne naslove na jednom od četiri najveća teniska turnira. Iza sebe je ostavio i legendarnu Australku Margaret Court koja je 11 puta bila pobjednica Australian Opena.

“Teško je to sa sigurnošću tvrditi, ali ne vjerujem da ću to ikada više vidjeti. To je zadivljujuće. Zamislite koliko ljudi naporno trenira, a nikada nisu osvojili Grand Slam naslov. Ovo je nestvarno”, izjavio je Nadalov trener Carlos Moya koji se 1998. godine upisao na listu pariških pobjednika i osvajača Grand Slam trofeja.

Moya je istaknuo najvažniju komponentu koja Nadala čini boljim od njegovih suparnika, a koja je posebno došla do izražaja u ovoj sezoni, u kojoj do turnira u Rimu njegov štićenik nije imao nijedan osvojen naslov.

“To je bilo najteže razdoblje od kad sam ja u timu. Bilo je doista teško. Morao se tjerati do krajnjih granica da se vrati na teren, počne trenirati i ponovno se motivira. Ima doista nevjerojatan pristup kad je suočen s teškoćama i to je ono što ga je dovelo gdje je danas. Skidam mu kapu za ono što je napravio u prethodnih mjesec i pol dana. Lako je dobro igrati kad sve funkcionira, ali ono kroz što je on prolazio posljednja dva mjeseca pokazuje kakav je natjecatelj. On je mentalni genij”, zaključio je Moya o tenisaču s kojim je izgradio prijateljski odnos dok je Rafa još bio dječak koji je dolazio na svjetsku scenu.

U ulozi navijača, ali i savjetnika, u Parizu se pojavio Nadalov ujak Toni, koji je nećaka ostavio u dobrim rukama prije godinu dana. Toni Nadal je bio i u Rimu gdje se dogodio konačan preokret, kad je Rafa osvojio naslov pobijedivši u finalu Novaka Đokovića.

“Sjećam se da sam mu u Rimu rekao “Rafael, nemoj puno razmišljati, jer nisi daleko od prave razine. Trebati još malo i uvjeren sam da ćeš igrati dobro. Sve što trebaš napraviti je osvojiti Rim, osvojiti Roland Garros i onda ćeš imati dobro ljeto. I to je napravio”, nakon pariškog trijumfa svog nećaka rekao je Toni Nadal.

Zvuči vrlo jednostavno, zar ne? Na kraju je tako i izgledalo, ali samo Rafael Nadal zna kroz kakve je sve dvojbe prolazio u posljednjih 18 mjeseci. Najteže mu je bilo u Indian Wellsu, gdje ga je ozljeda spriječila da u polufinalu još jednom zaigra protiv Rogera Federera.

“Bio sam psihički potonuo. Izgubio sam dio svoje mentalne energije, jer sam se borio s previše problema koji su dolazili u valovima. U tom trenutku mi je bilo važno da sam okružen pravim ljudima, mojom ekipom i mojom obitelji. Nakon Monte Carla (nap. a. poraz u polufinalu od Fogninija) i na početku Barcelone uopće nisam uživao. Bio sam zabrinut za svoje zdravlje i, iskreno, bio sam previše negativan”, rekao je Nadal, a potom otkrio trenutak u kojem se sve promijenilo, nakon pobjede nad Leonardom Mayerom u Barceloni.

“Ostao sam nekoliko sati sam u sobi i razmišljao o tome što moram učiniti. Jedan mogućnost je bila da ne nastupam i dam tijelu vremena za odmor, a druga je bila da drastično promijenim pristup, ako odlučim igrati. Ispravan pristup i strast je ono što me dovelo tu gdje sam danas. Ono kroz što sam prošao vjerojatno mi je dalo dodatan poticaj.”

Pravog Nadala osjetili su svi njegovi suparnici u Rimu i Parizu, na veliku žalost i Rogera Federera, a pogotovo Dominica Thiema. Austrijanac je dva seta držao korak s “kraljem zemljanih terena”, a onda mu se opet morao nakloniti.

“U prva dva seta sam igrao jako dobar tenis, a onda sam potpuno promašio početak trećeg seta, kad je on odjurio poput rakete, punom snagom. Imao sam lagani pad, što protiv većine igrača ne bi bio problem, ali on je takav veliki šampion da me odmah pregazio, otišao na 3-0 s dvostrukim ‘breakom’ i set je praktično bio gotov. To je bio ključan trenutak. I onda je pokazao zašto je jedan od najvećih svih vremena”, kazao je Thiem za kojeg je Nadal u pobjedničkom govoru ustvrdio kako će sigurno jednog dana osvojiti Roland Garros.

S obzirom na Nadalovu statistiku u Parizu, nije baš neka utjeha za Austrijanca, sve dok će se Rafa pojavljivati u Roland Garrosu, a Thiem tvrdi da Španjolac još uvijek napreduje.

“Nadograđuje i razvija svoj igru. Bio sam bliži nego u prošlogodišnjem finalu. Opet nisam uspio, ali sam dao sve od sebe u ta dva tjedna. To je sve što sam mogao napraviti, iako opet nije bilo dovoljno. Obožavam ovaj turnir i sljedeće godine ću ga opet pokušati osvojiti”, zaključio je 25-godišnji Austrijanac koji je u posljednja četiri izdanja dvaput stigao do polufinala i dvaput bio finalist, triput u tim mečevima gubio od Nadala, a jednom od Đokovića preko kojeg je došao do ovogodišnjeg finala.

“To mi je bila jedna od najvećih pobjeda u karijeri. Pobijedio sam jednu od legendi našeg sporta, a onda me, ni 24 sata poslije, čekala druga legenda, najbolji igrač na zemljanoj podlozi svih vremena. Nažalost, nisam ostvario svoj san.”

No, Thiemu za utjehu, nisu ni mnogi drugi koji su se suprotstavili Nadalu u finalu Roland Garrosa, čak njih šestorica. Roger Federer je izgubio četiri finala od Španjolca (2006. – 2008. i 2011.), Novaka Đokovića je Nadal pobijedio dvaput (2012. i 2014.), a po jednom je svladao Mariana Puertu (2005.), Robina Soderlinga (2010.), Davida Ferrera (2013.) i Stana Wawrinku (2017.). Soderling (2009. u osmini finala) i Đoković (2015. u četvrtfinalu) ostaju jedini igrači koji se mogu pohvaliti pobjedama nad Nadalom u Roland Garrosu.

Rafa se još nije umorio od podizanja Kupa mušketira i u svakom novom trijumfu još više uživa.

“Sve te poteškoće kroz koje prolazim daju mi dodatnu strast dok sam na terenu, jer znam da neću vječno igrati. Zato samo pokušavam biti pozitivan i strastven u onome što radim.”

I sve dok je tako, Nadala će u Parizu, i ne samo tamo, biti teško pobijediti.