Proslavljeni hrvatski košarkaš Dino Rađa, inače bivši hrvatski reprezentativac, posljednjih dana svojim izjavama te postupcima puni medijske stupce. Naime, neki će reći kako je sve počelo jednim koncertom u Beogradu. Rađa je, podsjetimo, bio gost na koncertu kontroverznog glazbenika, kojeg mnogi percipiraju kao i opakog ratnog huškača, Nele Karajlića, a koji je devedesetih zdušno podržavao politiku ratnog zločinca Radovana Karadžića.
No, nije sve počelo odlaskom Rađe u Beograd, niti je odlazak u Beograd bio ”fitilj” koji je zapalio razočarenje Hrvata, ali i Bošnjaka u susjednoj Bosni i Hercegovini. Odlaze i drugi, a u pohvalama Beogradu natječu se mnogi u današnjem Plenkovićevom HDZ-u, bez obzira što Srbijom i dalje vladaju isti oni ljudi koji su devedesetih bili dio politike koja je prouzročila najstrašnije zločine u Europi još od Drugog svjetskog rata. Odlazak u Beograd Dina Rađe njegov je osobni izbor, čak i da tamo ostane koga uopće u Hrvatskoj briga?
Problem leži u ljudima s kojima se Rađa druži po Beogradu, a koji sasvim sigurno nisu ikone mirotvorstva u ovom dijelu Europe. Koliko su tragikomične toliko su danas, nakon koncerta u Beogradu, tužne ”moralne lekcije” koje Rađa dijeli kritičarima preko medija. ”Dosta mi je rata, nemam potrebu nikome dokazivati svoje hrvatstvo, ni vikati za dom spremni”, rekao je Rađa.
Tko je to od njega uopće tražio, tko je od Rađe i kada tražio ”dokaz hrvatstva”, tko je, i to je ono ključno, tražio od hrvatskog košarkaša da viče ”za dom spremni”? Vlade Divac možda, ili netko drugi?
Rađa ”ne žali govoriti o tome”, pritom misli na odlazak u Beograd na koncert ratnog huškača, no, zato ipak odgovara na pitanja koja mu nikad nitko postavio nije. Tko je od Dine Rađe tražio ”dokaz hrvatstva?” Kad optužuje, makar i indirektno, trebao bi ponuditi dokaze. Predsjednik Franjo Tuđman kad te po oslobođenju Knina pozvao na kavi u netom oslobođeni, drevni hrvatski grad? Ne, sasvim sigurno ne? Tko onda?
I ako je Rađi doista dosta rata onda bi bilo vjerodostojno, da upotrijebimo tu Plenkovićevu omiljenu i već izlizanu frazu, od njega odbiti sudjelovati na koncertu ratnog huškača, ako ne već ”hrvatstva”, a ne zbog one djece poginule tijekom Domovinskog rata u Slavonskom Brodu, čiju su smrt prouzrokovale horde Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, kako on u zraku, tako i one na kopnu, a ono barem zbog žrtava Srebrenice.
Cijelom je svijetu, kako kaže Dino, dosta rata, pa se ipak svake godine pokloni žrtvama genocida u Srebrenici. Hoće li to učiniti i glazbenik Karajlić, kao strastveni zagovaratelj politike zločinaca koji su, između svih ostalih zločina, autori masakra u Srebrenici?
I na kraju, gdje je to ”ratovao” Dino Rađa? Od 1990. godine bio je na ”bojištu” u Rimu, tada je igrao za Virtus, nakon toga se još više približio bojnom polju, otišao je, naime, preko oceana, u Boston do kraja rata igrao za Boston Celtics, vratio se u Europu, ali ne u Hrvatsku, već u Grčku, u kojoj rata, srećom, nije bilo desetljećima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
