Nakon napada na nogometaša Hajduka Francka Ohandzu jedna je osoba privedena, za dvojicom se još uvijek traga. Naime, huligani su kamenjem gađali prozore i automobil nesretnog nogometaša i to nije prvi takav ”incident”, ako se ovakvo razbojstvo zapravo može tretirati kao ”običan incident”, na Poljudu.
Nažalost, o nekim drugim ”incidentima” se uglavnom šuti, što zbog straha od udara i osvete huligana, što zbog pokušaja da se ignoriranjem pravog problema, problem zapravo gurne pod tepih. Naravno, niti jedno, niti drugo neće riješiti ovu, kako neki tvrde, ”talačku krizu” na Poljudu. Odgovornost medija je očigledna.
Kad su ”huligani” napadali ljude usred bijelog dana na Braču, bacali ih u more, kad su za ručkom oboružani palicama napadali nogometne suce, kad su napadali izbornika reprezentacije, kad su vrijeđali hrvatske sportske heroine, skrivali su se iza Torcide, dijela medija koji su relativizirali takve nasilne ispade, a Hajdukovo čelništvo u strahu nije se usudilo jasno prema njima odredit. Sve im se to, u kratkom vremenu, obilo o glavu kao bumerang. I što sad nakon što je ”zvijer” puštena iz kaveza? Kako je vratiti u ”kavez”?
Naime, nije Hajduk ”na udaru radikalnih navijača”, nekoliko pojedinaca koji su se oteli kontroli, kako pišu pojedini portali, pogrešno interpretirajući događanja u Hajduku i oko Hajduka, niti iza ovog divljanja stoji Torcida, kao navijačka skupina koja postoji od 1950. godine i bez koje nije moguće zamisliti Hajduk, Split i Hrvatsku, radi se zapravo o dobro organiziranoj skupini huligana koja vrlo dobro planira svoje diverzije i koja se infiltrirala u Torcidu, i ne samo u Torcidu, da ne idemo tako daleko, kako bi svojim metodama zastrašivanja imala presudan utjecaj na sve ono što se u Hajduku događa. I opet ne samo u Hajduku. Kao da smo dobili državu u državi, militantne snage na ulicama hrvatskih gradove koje se odgovorni boje nazvati pravim imenom. Ne prijeti ti militantni huligani ”samo” Hajduku, na udaru je i nacionalna momčad, nedavno su čak ultimativno tražili da igrači Hajduka i oni koji su potekli u Hajduku bojkotiraju reprezentaciju. Koja je kazna za ”neposluh” vidjeli smo na primjeru Ohandze.
Drugim riječima, ako klub, ako Torcida, ako Grad, kao većinski vlasnik kluba, ako institucije ove države, neće reagirati, kao što i nisu, adekvatno postoji realna opasnost da kultni splitski, hrvatski klub zaista preuzme ulica. Tko vlada Hajdukom taj ne vlada ”samo” Hajdukom. Njemu je i Split ”pod nogama.”
U Hajduku su, nakon ”incidenta”, poručili kako će učiniti sve ne bi li zaštitili igrače i njihovu imovinu od nasilnika, međutim, takvom su porukom zapravo problem ponovno na neki način ignorirali s obzirom kako ovakvo stanje traje duže vrijeme, o čemu se šuti, o čemu šuti čelništvo kluba, o čemu šute igrači dok dio navijača otvoreno prijeti svima njima batinama. Ako će vrhuška kluba ”zaštititi igrače” tko će zaštititi njih?
Nije Split, bez obzira što neki možda mislili da bi to mogao biti, Tombstone iz 19. stoljeća. Čemu šutnje, koga se Splićani i Hajdukovci boje?
Izvor: narod.hr
