Bosanskohercegovački nogometaš Mili Hadžiabdić ostavio je veliki trag u Hajduku iako je u Splitu proveo samo jednu godinu. Naime, on je bio kućni prijatelj Blaža Sliškovića te je zbog toga došlo do brzog dogovora s Juricom Jerkovićem da prijeđe u Hajduk
. “Život u Splitu bio je super. Šteta što nije dugo trajalo, zbog rata. Kad sam došao u klub već je mirisalo na probleme, ali nitko nije očekivao da će doći do rata. Liga je bila prekinuta i nisam mogao živjeti u Splitu, a da ne igram”, rekao je.
On je igrao i zadnje finale jugoslavenskog kupa između Hajduka i Crvene Zvezde.
“Nisam trebao igrati tu utakmicu. Samo dva dana prije finalne utakmice Kupa sahranio sam svoju desetomjesečnu kćerkicu koja je nastradala u saobraćajnoj nesreći. Supruga mi je bila tada u bolnici i nije imala pojma da je malena umrla. Morao sam najprije ženi u bolnici reći da je Romana poginula”, otkrio je za Večernji list.
Tada mu je žena rekla da nije normalan jer ide igrati. “Bilo je to jače od mene. Trener me molio da igram. Igrao sam uz Alena Bokšića i to mi je bila čast. Samo šest dana prije tog beogradskog finala u Borovu Selu je ubijeno i masakrirano 12 hrvatskih policajaca. Zbog tog masakra igrači Hajduka su u finalu igrali s crnim florom na rukavima”, kazao je.
Inače, ranije je otkrio da je na tom finalu stavio ruku na srce i pjevao jugoslavensku himnu.
“Zbog toga sam otjeran iz Hajduka, znam i odakle je došla naredba, sve znam, ali to je život. Sa životom se moramo boriti, ali ne da itko uzme istinu, a ovo je moja istina”, otkrio je.
