Čvrst i nepokolebljiv stav kojeg je pokazao izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Niko Kovač od prvog dana vođenja nacionalne momčadi i sve do danas – nešto je što silno čini sretnim navijače “vatrenih”, koji su se godinama opterećivali raspravama zašto je pojedini igrač u reprezentaciji, a da to nije zaslužio.
Uistinu rijetko se mišljenje javnosti, navijača slaže s izbornikovim mišljenjem u pogledu odabira igrača. Kod Nike Kovača, našeg ‘svježeg’ izbornika zabune nema, on u reprezentaciju zove najbolje, spremne, odane…
Činjenica jest da pritisci dolaze s mnogih strana. Iako će nam Niko Kovač reći “kako se još nije suočio s pritiscima”. Zna se što znači poziv u reprezentaciju, kamoli odlazak na Svjetsko prvenstvo. Svaki igrač u nacionalnom dresu na svjetskoj smotri postaje vrijedniji, poželjniji i skuplji, to je barem jasno. Međutim…
– Poziv se mora zaslužiti, i igrama i dosadašnjim kreditom u reprezentaciji, govori Niko Kovač dodajući svoju omiljenu uzrečicu: – Ne treba se pričati riječima, nego djelima.
Kad mu već spomenete moguće pritiske ima uvijek isti odgovor:
-Onaj tko me poznaje taj može biti siguran da neću podleći nikakvim pritiscima. Jednostavno, nisam takav čovjek. To je za mene nepojmljivo pitanje. Zato mogu reći i da nemam pritisaka. Zato jer sam se postavio kako se i treba postaviti u profesionalnom nogometnom svijetu.
A pritisaka na određen način ima, putem medija, izjava. Jer, ulog je veliki, odlazak u Brazil… Mnogi su ostali izenađeni što na najsvježijem popisu reprezentativaca za prijateljsku utakmicu 5. ožujka u St. Gallenu nema niti jednog igrača iz Dinama. Niko Kovač morao je iznova reagirati kao na početku svog mandata;
– Rekao sam što mislim o tome, ako pogledate papir s popisom igrača onda znate sve. To je moja odluka i gotovo!
O ambicijama naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu Niko Kovač se ne zamara.
– Obećati ne mogu ništa, imamo atraktivnu skupinu i utakmicu protiv Brazila na otvaranju prvenstva, a to je nešto prekrasno. Neozbiljno bi se bilo razbacivati optimizmom, no da ćemo se dobro spremiti to je jasno. Nisam čovjek od velikih obećanja. Kod nas se voli puno pričati, ja nisam takav. Na neke pojave što se tiče pričanja u Hrvatskoj nikad se nisam navikao.
– Mi moramo uživati u činjenici da smo na svjetskoj smotri, ali i uživati i u pripremama za taj događaj. To je sve toliko motivirajuće da se moramo veseliti radu. I ostali suparnici su jaki, Kamerun i Meksiko, no mi ćemo biti posve spremni. Skupina je takva, kakva jest. Tako je odlučio ždrijeb, a ždrijeb nije darivanje. Tome se valja prilagoditi. Isto sam razmišljao i kada smo čekali ždrijeb dokvalifikacija, tada smo dobili Island i, eto, prošli, kaže izbornik.
Je li popis 27 reprezentativaca za Švicarsku zapravo okvir za popis za svjetsku smotru? Ima li mjesta za nekog novog?
– To nije konačan popis, do prvenstva, zapravo do početka priprema ima vremena. Nitko nije otpao, cijela polusezona je pred svima nama. Sada sam pozvao veći broj igrača kako bi održali sastanak, kako bi se napravilo cijepljenje za većinu, ali ćemo podijeliti i upute igračima što da vježbaju dok su u klubovima.
Švicarska je jak protivnik, jeste li je gledali u ljeto 2012. godine kada se u Splitu poigrala s Hrvatskom?
– Švicarska je izvrsna momčad, a zbog svojih rezultata postavljena je za nositelja na Svjetskom prvenstvu. U Splitu su Švicarci pokazali svu snagu, a nekoliko puta su izigrali cijelu našu momčad i s viškom svojih igrača dolazili u završnicu. No, ja sam Švicarce gledao i dok sam pregledavao snimke utakmica Islanda, jer Islanđani su bili u skupini sa Švicarcima. Usto, pogledao sam Švicarsku i kad je igrala protiv Slovenije i Brazila, te moram reći da su nam Švicarci baš suparnik po mjeri, jaki, kvalitetni, puni samopouzdanja. Nama bi dobar rezultat u toj prijateljskoj utakmici došao na pravi način, kao vjetar u leđa prije odlaska u Brazil. Tako nešto nam i treba.
Izbornik je zadovoljan trenutačnom formom i statusom naših nogometnih reprezentativaca po europskim klubovima.
– Većina igra redovito, a neki igraju sjajno, poput Mandžukića, Modrića, Rakitića. Neki, pak, još traže svoju minutažu, uvijek je prava stvar za trenera kada mu igrač dođe u natjecateljskoj formi. Jer, tada je igrač pun samopouzdanja. Osobno, osim što želim da nas zaobiđu ozljede želim da se moji igrači tijekom sljedećih mjeseci napune samopouzdanjem, dakle redovitim nastupima.
U razgovoru s izbornikom lako se može saznati što ga najviše veseli u cijeloj priči otkako je izbornik…
– Veseli me što još nisam čuo lošu kritiku o sebi otkako sam izbornik. I inače nam treba dobra atmosfera, podrška navijača. Kad se sjetim samo onog zajedništva ljudi i momčadi iz 1998. godine. Kod nas je nogomet nešto više od same igre i svi mi, i treneri i igrači želimo razveseliti narod.
Osobno, uvijek sam za Hrvatsku igrao s najvećim zanosom, nikad se nisam štedio. Dok igrate za klub je ipak drugačije, malo iskalkulirate. U reprezentaciji to ne dolazi u obzir. Za mene je Hrvatska, njena reprezentacija nešto nevjerojatno. Igrao sam dugo godina, bio sam kapetan, bio sam izbornikova desna ruka, postavljao stvari na travnjaku tijekom utakmice, kada trener više ništa ne može učiniti. Uvijek sam se trudio i mislim da su to navijači prepoznali.
Koliko se Niki Kovaču promijenio život otkako je izbornik!
– Promjena je osjetna, sada je puno napornije nego dok sam bio trener u mladoj reprezentaciji. Umorili smo se svi skupa dok smo čekali i prolazili utakmice s Islandom, onda je slijedilo pražnjenje. Sada opet rastu očekivanja, osjećam to i ja, no trudim se da me to ne zamara, opterećuje. U svemu tome pokušavam zadržati svoju privatnost, svoj život unutar obitelji, to ne dijelim s javnošću.
