Roger Federer svladao je u finalu Wimbledona najboljeg hrvatskog tenisača Marina Čilića uvjerljivo 3.0 u setovima. Iako je pobjeda Švicarca očekivana teniski zaljubljenici ostali su uskraćeni za veći otpor hrvatskog tenisača zbog ozljede.
Kako smo već pisali Goran Ivanišević u velikom je intervjuu komentirao ovogodišnji Wimbledon, koji je donio puno zanimljivosti, ali i zadovoljstva, posebno za Hrvate. Naime, u rugom tjednu Hrvatska je imala dvije tenisačice, Anu Konjuh i Petru Martić, nije daleko bila ni Donna Vekić. Naravno, kod tenisača tu je Marin Čilić koji je došao praktički do samog kraja. Da ne spominjemo Hrvate koji su igrali parove… Mate Pavić jedan je od njih i izborio je finale.
No, posebno je zanimljivo, kad je tenis općenito u pitanju, da je ovogodišnjim Wimbledonom dominirala stara garda, plus 30. Dokaz tome je i Marin Čilić, koji je s 28 godina bio najmlađi ovogodišnji polufinalist Wimbledona. Ovakav podatak bio bi nezamisliv u vrijeme Gorana Ivaniševića, koga su mnogi 2001., kad je osvojio svoj jedini Wimbledon, proglasili – veteranom. Što bi tek trebao reći na to Roger Federer, 36-godišnja teniska legenda i najbolji tenisač svih vremena?
Kako je finale najvećeg turnira na svijetu vidio čovjek koji je u tom finalu igrao četiri puta, jednom i osvojio, Goran Ivanišević, koji, temperamentan kakav je nije mogao gledati cijeli meč?
“Pogledao sam prvi set, ali nije dobro krenulo. Imao je Marin break loptu na 2-1 i da je kojim slučajem uspio iskoristiti tko zna što bi bilo. Ali, nažalost to je bilo to. Pogledao sam poslije i kraj meča, odnosno treći set, no, dok sam tražio televizor nisam se puno nadao. Kada Federer izađe iz „gužve“, kada je s dva breaka uzeo prvi set, otvorio mu se autoput po kojem on juri i tada ga je nemoguće zaustaviti…”, rekao je Goran Ivanišević, a prenose Sportske novosti. Inače Goran se nalazi u Umagu, gdje je u tijeku tradicionalni Croatia Open, najstariji hrvatski ATP turnir. Ivanišević je bio i finalist tog turnira.
Prije deset godina Roger Federer u Wimbledonu tražio svoju petu pobjedu, tada se za pomoć obratio Goranu, koji se od aktivnog igranja tenisa oprostio 2004. godine, tri godine nakon što je osvojio svoj jedini Wimbledon. Prije deset godina Roger je igrao veliko finale protiv Rafaela Nadala.
“Znam Federera od malih nogu i ovo što je on napravio doslovno ga svrstava u sam vrh i nije pretjerano reći da je možda najbolji tenisač svih vremena. Osobito je impresivan njegov povratak ove posljednje sezone jer vratiti se tako nakon operacije koljena nije lako. Svi znamo što on može napraviti s reketom, ali ono što mene oduševljava su njegove kretnje. On se po terenu kreće kao da ima 20-godina. Toliko je fizički dobro pripremljen da izgleda kao da igra s nevjerojatnom lakoćom bez imalo muke i napora, a pritom njegovi suparnici jednostavno nemaju prostora za pogreške”, istaknuo je još uvijek najbolji hrvatski tenisač svih vremena.
Federer je pobjedom protiv Marina Čilića došao do rekordnog broja trijumfa na Wimbledonu, ali je isto tako postao najstariji tenisač kome je uspjelo osvojiti ovaj prestižni turnir s tradicijom dužom od 100 godina. Švicarski tenisač za nekoliko mjeseci napunit će 36 godina, a planira se vratiti u Wimbledon i iduće godine. Do finala je došla i Venus Williams, koja ima 37 godina i više osvojenih Wimbledona. Drugim riječima, turnirom u Wimbledonu dominirala je iskusna garda svjetskog tenisa. Zapazio je to i Goran Ivanišević.
“Baš smo nedavno gledali liste od 90-ih koliko je ljudi starih 30 i više godina bilo u prvih 10, 20, 30, odnosno 100 i može se uočiti taj trenda produženja životnog vijeka tenisača. Trenutno u prvih 100 imamo skoro 30 igrača koji su debelo stariji od 30 godina. Prije kada bi prešao 30 bio si gotov i nije bilo šanse da se održiš na vrhu ili da ostaneš u prvih 100. Iznimka je bio tek Jimmy Connors.
Danas najbolji tenis igraju upravo stariji igrači. Čini se da iskustvo postaje presudan detalj, a naš Ivo Karlović je najbolji primjer. Pomakla se jako ta granica. Stariji igrači biraju turnire na kojima će igrati, više posvećuju pažnju svojoj fizičkoj spremi, vide da tako mogu i sada je ovim mladima koji dolaze postalo još teže probijati se…”, tvrdi bivši wimbledonski pobjednik Goran Ivanišević.
Da je Goran u pravu pokazuje činjenica koja govori jako puno. Naime, Marin Čilić s 28 godina najmlađi je od četvorice ovogodišnjih polufinalista Wimbledona,
Goran se prisjetio i svog Wimbledona prije 16 godina.
“Da prošlo je već 16 godina, ali nevjerojatno je koliki broj ljudi se sjeća tog meča, tog ludog finala. Ove godine 9. srpnja bio sam u Londonu i kada sam se probudio dočekalo me na telefonu bar 20-ak poruka, odnosno čestitki. U prvi mah sam bio zbunjen o čemu se radi, ali onda sam povezao. Doista je fascinantno koliko je to ostavila traga na ljudima koji se sjećaju di su bili, s kim su bili, što su radili, jeli, što su u konačnici razbili po kući zbog mene. Ostavilo je to traga i izvan granica Hrvatske. Ove godine bio sam pozvan na BBC i oni su radili jedan pregleda najuzbudljivijih i najvećih finala svih vremena i taj moj meč s Rafterom svrstan je na 4. mjesto. Iznimna čast, ali kada pogledam ostale finalne mečeve, taj je zasigurno nije donio najbolji tenis. Nije to bila neka posebno dobra igra s obije strane, ali meč je imao poseban naboj, atmosferu je bila kao na nogometu jer igralo se u ponedjeljak, odnosno kako oni kažu „people’s time“. Ja sam došao kao 125. na listi s pozivnicom i moram priznati da ni dan danas ne znam kako sam uspio. Kada sam trebao nisam otišao do kraja, a onda se sve to posložilo. Nikada neću zaboraviti doček u Splitu“, rekao je Goran Ivanišević, koji već duže vrijeme plovi trenerskim vodama. No, ne pod svaku cijenu.
“Trenutno sam, ajmo reć u fazi mirovanja. Nakon što sam radio s Marinom prihvatio sam poziv Tomaša Berdycha, ali nije to nije bilo to. Ja nemam čarobni štapić i u tenisu nema koraka od sedam milja. Treba strpljenja, puno znoja i rada za uspjeh. Kada se nismo našli u pogledu ideja i programa odlučio sam se da je bolje biti s familijom i djecom nego skupljati loptice za nekim. Ne tražim angažman, ali ako se nešto pojavi, ako se pojavi neki izazov, sigurno da ću prihvatiti. Ja sam kao igrač radio jako puno grešaka kojih sam sada svjestan i znam kako bi drugima mogao pomoći da ih izbjegnu. Ključ svega je rad, ali ponekad treba imati i sreće, da ti se nešto poklopi kao uostalom meni u Wimbledonu….”, zaključak je nekoć 2. tenisača svijeta. Goran je svoj najbolji rejting ostvario 1994. kada je došao do 2. mjesta svjetske ATP ljestvice.
