Povijest Olimpijskih igara: Od 1956. do 1972. godine

Foto: Dave Morris od Edinburgh, UK - Flickr

Igre, u Londonu 2012. godine, ustvari nisu 30. Olimpijske igre (od Atene 1896. godine, do danas) – koje su održane – nego “tek” 27 zato što Igre VI., XII. i XIII. Olimpijade modernog doba, koje su trebale biti održane u Berlinu 1916., Helsinkiju 1940. i Londonu 1944., zbog Prvog ili Drugog svjetskog rata, nisu održane.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kronologija olimpijskih igara Melbourne, 1956.

Kratki pregled zbivanja na XVI. olimpijskim igrama održanima u Melbourneu od 22. studenoga do 8. prosinca 1956. prema službenim podacima MOO-a

– broj sudionika: 3314 (376 žena i 2938 muškaraca)

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– broj zemalja sudionica: 72

– broj sportova: 17

– broj disciplina: 145

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Igre je otvorio: vojvoda od Edinburgha

– olimpijski plamen: atletičar Ron Clarke

– olimpijska prisega sportaša: atletičar John Landy

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege

– gradovi protukandidati: Buenos Aires, Los Angeles, Detroit, Mexico, Chicago, Minneapolis, Philadelphia i San Francisco

– na prijedlog Kineza koji je živio u Australiji Johna Iana Winga, inače tesarskog naučnika, odlučeno je da na svečanom zatvaranju Igara svi sudionici idu zajedno jer tako simboliziraju svjetsko jedinstvo

– Igre prvi puta održane na južnoj hemisferi, ali ne u potpunosti. Konjička natjecanja su zbog australskih zaštitnih mjera održana u Stockholmu. Olimpijske igre u Melbourneu jedine su održane na dva kontinenta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jugoslavensku reprezentaciju predstavlja 41 sportaš u osam sportova. U osvajanju tri srebrne medalje sudjelovali su Hrvati.

Nakon Ivana Gubijana (London, 1948.), drugo srebro u atletici osvojio je Franjo Mihalić (Kutina, 9. ožujka 1921.) u maratonu s vremenom 2:26.32 sata.

U nogometnoj reprezentaciji u finalnoj utakmici koju je Jugoslavija izgubila s 0:1 od SSSR-a igrali su Hrvati: Mladen Košćak, Luka Lipošinović, Zlatko Papec i Ivan Šantek, a u pričuvi su bili Nikola Radović i Joško Jole Vidošević.

Vaterpolisti su ponovili uspjeh iz Helsinkija kada su također osvojili srebrnu medalju, a zlato je ponovno pripalo Mađarima. Reprezentacija je ponovno bila sastavljena od hrvatskih igrača, a srebro su osvojili: Juraj Amšel, Ivo Cipci, Tomislav Franjković, Vladimir Ivković, Zdravko Ježić, Hrvoje Kačić, Zdravko Kovačić, Lovro Radonić, Ivo Štakula-Kolendić, Boško Vuksanović i Marijan Žužej.

Najznačajniji sportaši Igara bili su australski plivač Murray Rose i sovjetska gimnastičarka Larisa Latinjina.

Sedamnaestogodišnji Rose bio je zlatni na 400 i 1500 m slobodno, te u štafeti 4×200 m slobodno.

Osamnaestogodišnja Latinjina bila je još uspješnjija, s tri pojedinačana i jednim momčadskim zlatom. Odlike njezine vježbanja bile su preciznost i ljepota pokreta. Ukupno gledajući, ona je najuspješnija olimpijka u povijesti igara. Na trima igrama osvojila je čak 18 medalja – 9 zlatnih, 5 srebrnih i 4 brončane. Ako se pribroje i sve medalje s europskih i svjetskih prvenstava, Latinjina je skupila čak 46 odličja.

Kronologija olimpijskih igara Rim, 1960.

– broj sudionika: 5338 (611 žena i 4727 muškaraca)

– broj zemalja sudionica: 83

– broj sportova: 17

– broj disciplina: 150

– Igre je otvorio: predsjednik Giovanni Gronchi

– olimpijski plamen: atletičar Giancarlo Peris

– olimpijska prisega sportaša: atletičar Adolfo Consolini

– olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege

– gradovi protukandidati: Lausanne, Detroit, Budimpešta, Bruxelles, Mexico City i Tokio.

– prvo prekooceansko televizijsko praćenje Olimpijskih igara

Igre u Rimu bile su posljednje na kojima je sudjelovala Južna Afrika. MOO, naime, nije mogao tolerirati rasističku politiku koju je provodila tadašnja južnoafrička vlada. Ova zabrana nastupa trajala je 32 godine, sve do 1992.

Jugoslavija je nastupila sa 120 sportaša u 14 sportova. Nakon tri uzastopna srebra na olimpijskim nogometnim turnirima u Londonu (1948.), Helsinkiju (1952.) i Melbourneu (1956.), Jugoslavija je u finalu rimskog turnira s 3:1 pobijedila Dansku, a u toj utakmici u prvoj momčadi bilo je pet hrvatskih nogometaša: Andrija Anković, Tomislav Knez, Željko Matuš, Željko Perušić i Ante Žanetić. U pričuvi je bio Zvonko Bego.

Srca publike osvojila je 20-godišnja američka sprinterica Wilma Rudolph, koja je u ranoj mladosti preboljela dječju paralizu. Zbog brzine, gracioznosti i ljepote dobila je nadimak “crna gazela”.

Prvu medalju (brončanu) osvojila je na Olimpijskim igrama 1956. kao članica štafete 4×100 metara. Neposredno prije Igara u Rimu, na prvenstvu SAD-a postavila je svjetski rekord na 200 m (22,9), a na Olimpijskim igrama najprije je u polufinalu izjednačila rekord na 100 m (11,3), a zatim ga u finalu poboljšala za tri desetinke. No, zbog prejakog vjetra, nije joj priznat. Osim zlata na 100 m, osvojila ga je i na 200 m, te u štafeti 4×100 metara.

Rim će pamtiti i etiopskog maratonca Abebea Bikilu, koji je deklasirao protivnike, a trčao je bos. Pamtit će i gimnastičarku Larisu Latinjinu koja je svoju zbirku medalja obogatila s tri zlata, dva srebra i jednom broncom.

Slavnu boksačku karijeru u Rimu je počao i Amerikanac Casius Clay koji je osvojio zlatnu olimpijsku medalju u poluteškoj kategoriji. To mu je bila odskočna daska za sjajnu profesionalnu karijeru.

Kronologija olimpijskih igara u Tokiju, 1964.

– broj sudionika: 5151 (678 žena i 4473 muškaraca)

– broj zemalja sudionica: 93

– broj sportova: 19

– broj disciplina: 163

– Igre je otvorio: car Hirohito

– olimpijski plamen: Yoshinori Sakai, student rođen 6. kolovoza 1945., dana kada je na Hirošimu bačena atomska bomba

– olimpijska prisega sportaša: gimnastičar Takashi Ono

– olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege

– gradovi protukandidati: Detroit, Beč i Bruxelles

– prvi put upotrijebljena motka od fibreglassa u natjecanju u skoku motkom

– prvo održavanje Igara na azijskom kontinentu

Reprezentacija Jugoslavije nastupila je u devet sportova sa 76 sportaša.

Vaterpolisti Jugoslavije i u Tokiju su osvojili srebrnu medalju, iako nisu izgubili ni jednu utakmicu. Zlato je ponovno pripalo Mađarima zbog bolje gol razlike. Od 11 vaterpolista koji su osvojili srebrnu medalju, osmorica su bili Hrvati: Ozren Bonačić, Zoran Janković, Anton Nardeli, Frane Nonković, Vinko Rosić, Karlo Stipanić, Zlatko Šimenc i Ivo Trumbić.

Na Igrama u Tokiju Abebe Bikila prvi je obranio zlato u maratonu. Ovaj put pripadnik tjelesnog zdruga etiopskog cara nije trčao bos, nego u sprintericama.

U gimnastici Larisu Latinjinu naslijedila je Pražanka Vera Časlavska, koja je osvojila zlato u višeboju, vježbi na tlu i dvovisinskim ručama.

Među plivačima briljirao je Amerikanac Don Schollander, koji je osvojio četiri zlata, dva u štafetama te na 100 i 400 m slobodno.

Kronologija olimpijskih igara Ciudad Mexico, 1968.

– broj sudionika: 5516 (781 žena i 4735 muškaraca)

– broj zemalja sudionica: 112

– broj sportova: 20

– broj disciplina: 172

– Igre je otvorio: predsjednik Gustavo Diaz Orda

– olimpijski plamen: atletičarka Norma Enriqueta Basilio de Sotelo

– olimpijska prisega sportaša: atletičar Pablo Lugo Garrido

– olimpijska prisega sudaca: nije bilo službene prisege

– gradovi protukandidati: Detroit, Lyon i Buenos Aires

Jugoslavija je na Olimpijske igre u Mexico poslala 69 sportaša koji su se natjecali u 11 sportova. Igre u Ciudad Mexicu ostat će zapamćene po najuspješnijoj hrvatskoj plivačici svih vremena Đurđici Bjedov (Split, 1947.). Ona je prva Hrvatica osvajačica zlatne olimpijske medalje. Đurđica je u finalu na 100 m prsno postavila olimpijski rekord s vremenom 1:15,8 min i osvojila zlatnu medalju. U povijest je ušla kao prva pobjednica u toj disciplini, što je na program Igara uvedena u Mexicu. Na dvostruko dužoj stazi, 200 m prsno, osvojila je srebrnu medalju rezultatom 2:46,4 min.

Nakon tri druga mjesta na olimpijskim turnirima 1952., 1956. i 1964., jugoslavenski vaterpolisti konačno su osvojili zlatnu medalju, pobijedivši u finalu Sovjetski savez poslije dva produžetka s 13:11. U reprezentaciji je od 12 igrača bilo sedam Hrvata. Zlatnu olimpijsku medalju osvojili su: Karlo Stipanić, Ivo Trumbić, Ozren Bonačić, Uroš Marović, Ronald Lopatny, Miroslav Poljak, Zoran Janković, Dean Dabović, Đorđe Perišić i Mirko Sandić. U pričuvi je bio vratar Zdravko Hebel, a izbornik je bio Aleksandar Saifert.

Nakon šestog mjesta na Igrama u Rimu i sedmog u Tokiju, jugoslavenska reprezentacija je u trećem olimpijskom nastupu osvojila srebrnu medalju. U polufinalu je savladan SSSR rezultatom 63:62, a u finalu nisu mogli protiv nepobjedivih košarkaša SAD-a, koji na igrama nisu doživjeli poraz od 1932. kada je košarka uvedena u program Olimpijskih igara. Srebrom su se okitili Hrvati: Krešimir Ćosić, Nikola Plećaš, Petar Skansi i Damir Šolman, a reprezentacija je igrala u sastavu: Ivo Daneu, Nikola Plećaš, Petar Skansi, Dragoslav Ražnjatović, Damir Šolman, Zoran Marojević, Dragutin Čermak, Vladimir Cvetković, Trajko Rajković, Aljoša Žorga, Radivoj Korać i Krešimir Ćosić.

Igre u Meksiku ušle su u povijest i zato što su održane na najvećoj nadmorskoj visini – 2240 metara. Obilježila su ih dva američka skakača Bob Beamon i Dick Fosbury.

Ono što je Bob Beamon učinio 18. listopada 1968. ostat će u pamćenju desetljećima, a kao svjetski rekord održat će se pune 23 godine. Kad je doskočio, gledalište je zanijemilo. Nitko nije mogao vjerovati svojim očima. Udaljenost je mjerena nekoliko puta i svim mogućim pomagalima, no rezultat je uvijek bio isti – 8,90 metara. Svjetski rekord srušen je za punih 35 centimetara, a trajao je sve do Svjetskog prvenstva 1991., kada ga je skokom od 8,95 srušio njegov sunarodnjak Mike Powell.

Dick Fosbury uveo je revoluciju u skoku u vis preskačući letvicu okrenut leđima. Osvojio je zlato, a njegov su stil prihvatili svi visaši i visašice.

Kronologija olimpijskih igara München, 1972.

– broj sudionika: 7134 (1059 žena i 6075 muškaraca)

– broj zemalja sudionica: 121

– broj sportova: 23

– broj disciplina: 195

– Igre je otvorio: predsjednik Gustave Heinemann

– olimpijski plamen: atletičar Günter Zahn

– olimpijska prisega sportaša: atletičarka Heidi Schüller

– olimpijska prisega sudaca: konjički sportovi – Heinz Pollay

– gradovi protukandidati: Detroit, Madrid i Montreal

– prvo pojavljivanje maskote Igara

– rukomet prvi put u programu Igara

Reprezentacija Jugoslavije nastupila je sa 128 sportaša koji su nastupili u 15 sportova i osvojili pet odličja – dva zlatna, jedno srebrno i dva brončana.

Mate Parlov (Split, 16.11.1948.) član BK Pula, najbolji je hrvatski boksač svih vremena. Parlov je bio prvi boksač s prostora bivše Jugoslavije koji je osvojio zlatnu olimpijsku medalju u poluteškoj skupini. U finalu je svladao Kubanca Carrilla prekidom u drugoj rundi. Parlov je sudjelovao na još dva olimpijska boksačka turnira. U Mexicu 1968. je kao neiskusan boksač došao do četvrtfinala i dijelio plasman od 5. do 8. mjesta, a u Los Angelesu 1984. bio izbornik boksačke reprezentacije Jugoslavije.

Prvi olimpijski pobjednici u rukometu postali su reprezentativci Jugoslavije. U finalu su odabranici izbornika Ivana Snoja i trenera Vlade Štencla nadigrali čehoslovački sastav s 21:16. Zlatnu medalju dobili su: Abaz Arslanagić, Zoran Živković, Miroslav Pribanić, Hrvoje Horvat, Đorđe Lavrnić, Zdravko Miljak, Slobodan Mišković, Branislav Pokrajac, Nebojša Popović, Milan Lazarević, Milorad Karalić i Petar Fajfrić. Kako je po tadašnjim pravilima MOO-a medalju moglo dobiti samo 12 igrača, bez medalje su ostali treći vratar Zdenko Zorko, te Albin Vidović, Čedomir Bugarski i Dobrivoje Selec.

Zagrebački Ličanin Josip Čorak (Rastoke u Lici, 14.06.1943.) je na XX. olimpijskim igrama osvojio srebrnu medalju u skupini do 90 kg grčko-rimskim načinom. To mu je najveći uspjeh u dugoj i uspješnoj karijeri tijekom koje je u vremenu od 1965. do 1975., deset puta bio prvakom Jugoslavije u hrvanju grčko-rimskim načinom. Uspješno je hrvao i slobodnim načinom.

Milan Nenadić (Drenovac, Petrinja, 1942.), član hrvačkog kluba “Gavrilović” iz Petrinje i dugogodišnji reprezentativac grčko-rimskim načinom u kategoriji do 88 kg. Najveći uspjeh mu je osvajanje brončane medalje na olimpijskim igrama u Münchenu 1972. kada je osvojio i naslov svjetskog viceprvaka.

Iako je na Igrama u Münchenu bilo sjajnih sportskih dosega i velikih iznenađenja, nad njima se nadvila tragedija u kojoj su u terorističkom napadu Palestinaca ubijena 11-orica Izraelaca, jedan policijac i petero terorista. Sva su natjecanja odmah prekinuta, ali su Igre odlukom MOO-a nastavljene nakon stanke duge dan i pol.

Sportskim dostignućima istaknuo se američki 22-godišnji plivač Mark Spitz, koji je još na igrama u Mexicu (1968.) najavljivao da će osvojiti šest zlatnih medalja. No, kući se vratio samo s dvije. Uoči Münchena također je govorio da će osvojiti hrpu zlatnih medalja, a njegovo se predviđanje ostvarilo. Osvojio je sedam zlatnih medalja i postavio isto toliko svjetskih rekorda – na 100 i 200 m leptir, 100 i 200 m slobodno, te u štafetama 4×100 i 4×200 m slobodno, i 4×100 m mješovito. Ni prije, ni poslije to više nikome nije uspjelo.

Vrhunsko iznenađenje priredili su košarkaši Sovjetskog Saveza, koji su u finalu svladali dotad nepobjedivu američku vrstu košem Belova u posljednoj sekundi. Amerikanci su ustrajali da je koš postignut nakon isteka vremena, pa se nisu pojavili na proglašenju pobjednika.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.