Najuspješniji hrvatski rukometni izbornik svih vremena, Lino Červar, koji je s hrvatskom rukometnom reprezentacijom osvojio dva svjetska zlata, olimpijsko i zlato svjetskog prvaka, osvajao srebra, pa opet nije valjao jednom dijelu medija koji su ga konstantno napadali zbog njegovih izjava koje su opisivali kao izjave “karakteristične za Franju Tuđmana” (“Hrvatice i Hrvati…”), našao se posljednjih dana na udaru jednog dijela medija i jednog dijela bivših rukometaša, koje je kao izbornik duže vrijeme uspješno vodio, iako su mu mediji nerijetko podmetali neke pomoćnike kao “prave trenere.”
Najgore pripremljena generacija u povijesti hrvatskog rukometa?
Naime, bivši izbornik navodno je rekao da je prije 14 godina preuzeo “najnepismeniju generaciju u povijesti hrvatskog rukometa.” Iako je Červar takvu izjavu kasnije demantirao rekavši da nije govorio o najnepismenijoj generaciji u povijesti hrvatskog rukometa, nego o najgore pripremljenoj reprezentaciji u povijesti hrvatskog rukometa, napadi ne prestaju.
Povrijeđeni igrači
Nakon takve izjave reagirali su neki rukometaši koji su se jednim dijelom opravdano našli povrijeđeni. Legendarni golman Valter Matošević, koga pamtimo po nezaboravnoj sceni iz Atlante 1996. kada je uz pomoć tadašnjeg izbornika Velimira Kljajića, koji ga je pozvao na stranu kako bi mu kao nešto rekao i tako dekoncentrirao protivničkog igrača, obranio sedmerac Rusiji i odveo Hrvatsku prema završnici turnira, a onda i prema zlatu, obrušio se na Linu Červara riječima koje možda ipak nisu primjerene, ipak je Červar stariji od Matoševića i bivši je izbornik, bez obzira što je prije toga navodno rekao.
Matošević smatra da se Červar ružno ponio prema reprezentaciji koja ga je izdignula kao trenera te je dodao da je ovim riječima Lino otkrio svoje pravo lice. Koje je to “pravo lice” trenera koga smo zvalo “Mago di Umago?” Zaboravio je Valter da je i Červar, jednako kao i ona njega, “izdignuo” tu reprezentaciju koja je bila sedam godina koljenima, čak je propustila Olimpijske igre 2000. godine.
Reagirao je i Božidar Jović koji je također bio dio te “Balićeve generacije”, ali i one zlatne generacije iz Atlante 1996. Naime, Jović smatra da to što je Červar rekao ni pas s maslom ne bi pojeo. Jović je očito reagirao u afektu, povrijeđen.
Sporno?
Možda je u pravu, međutim, što je to sporno rekao Červar, ako je rekao samo to da je tada hrvatska rukometna reprezentacija u vrijeme kad ju je on preuzeo bila najgore pripremljena generacija u povijesti hrvatskog rukometa? Ona je to uistinu bila, iako je u razdoblju između 1996. i 2003. godine hrvatski rukomet imao sjajne igrače rezultati su bili katastrofalni. Kada je Lino kao izbornik preuzeo reprezentaciju Ivano Balić nije imao 18 godine i nije bio tek talent, već gotov igrač koji u reprezentaciji nije mogao doći ili nije imao prostora doći do izražaja, da ne spominjemo već starije igrače, veterane, poput Slavka Goluže ili Božidara Jovića.
Zašto su Goluža i Jović nestali nakon Atlante, zašto se izgubila reprezentacija i što se dogodilo tijekom turbulentnih godina u kojima su se izbornici mijenjali kao na tekućoj vrpci pitanje nije za Linu Červara.
Lino je zaključio da Hrvatska danas ima puno spremniju reprezentaciju od one koju je on nasljedio prije 13 godina. Zar to nije barem djelomično točno? Ona generacija sedam godina ništa nije osvojila, ova generacija tu i tamo ipak osvaja medalje, bronce.
Podsjetnik na sedmogodišnji “srednji vijek” hrvatskog rukometa
Podsjetimo, nakon osvajanja olimpijskog zlata 1996. krenuo je pad, vrijeme od sedam godina provedeno daleko od medalje, ispadanja u osmini finala Svjetskih prvenstava, 13. mjesto 1997., dakle, samo godinu dana nakon zlata u Atlanti, u Egiptu 1999. Hrvatska je bila deseta, u Francuskoj 2001. reprezentaciju je u osmini finala nakon dvaju produžetaka zaustavila Ukrajina 37:34 (29:29/33:33) gurnuvši je tako na 9. mjesto. Dok je Hrvatska na prvenstvima Europe 1998., 2000. i 2002. osvajala redom osmo, šesto i šesnaesto mjesto. Iako smo bili domaćini Europskog rukometnog prvenstva 2000. godine nismo oduševili. Naime, nakon poraza od Slovenije u utakmici za 5. mjesto rukometaši su zauzeli tek 6. mjesto pa je propušten i plasman na Olimpijske igre 2000. u Sydneyu. Ostali smo, po prvi puta u povijesti, bez Olimpijskih igara. Složit ćete se da je to ipak debakl i da se loše radilo s reprezentacijom. Slučajno ili ne preporod hrvatskog rukometa počeo je s Červarom i Ivanom Balićem, jedan na klupi, drugi na parketu.
Je li i Červar pogriješio kad je bez razmišljanja se u mislima vratio u prošlost te jednim dijelom nekorektno reagirao, iako je u suštini bio u pravu? Svakako, naime, izbornik nije samo trener, on mora biti i, kako bi to Ćiro Blažević rekao, pedagog, čovjek koji uza sve ostalo mora znati s ljudima komunicirati a da ih ne povrijedi, makar i nenamjerno. No, to čak ni Ćiro nije znao, još nije naučio u praksi.
