Nakon što je Upravni odbor HRS-a prije nekoliko dana “pomeo” stručni stožer hrvatske rukometne reprezentacije predvođen izbornikom Željkom Babićem intenzivno se traži nasljednik na vrućoj rukometnoj klupi hrvatskog sportskog ponosa. Babić je smijenjen, a da se nije imao prilike braniti, niti se pokrenulo pitanje odgovornosti čelnika HRS-a. Teško je vjerovati da u vrhu HNS-a sjede sve odreda nepogrešivi ljudi.
Poslije smjene Babića, Balića i Metličića u javnosti su se pojavila brojna imena koja su navodno bila u kombinaciji za izbornika rukometne reprezentacije, ipak, na kraju se sve svelo na dva imena, dvije ozbiljne trenerske figure, legendarnog Linu Červara te aktualnog izbornika Slovenije Veselina Vujovića. Od samog početka mediji su pokušali instalirati Vujovića, koji se pak svakom svojom izjavom udaljavao od hrvatske reprezentacije. Od ponižavanja, do uvreda i omalovažavanja, a na kraju se spotaknuo o vlastite riječi kroz nekoliko kontradiktornih izjava. Naime, Hrvatska ne bi trebala nikoga moliti da sjedne na njenu klupu, pa ni Vujovića.
Naime, Vujović je u prvi mah optužio Hrvate da su bahati, arogantni, što je u Hrvatskoj shvaćeno kao šala, djelomično kao istina, s obzirom na činjenicu da je hrvatska rukometna reprezentacije rukometna velesila te uz Francusku najuspješnija rukometna momčad 21. stoljeća. Slovenski izbornik brzo je korigirao svoju izjavu tvrdnjom da Hrvatska zbog brojnih uspjeha ima pravo na prepotenciju, pozitivnu, dakako.
“Biti na klupi hrvatske rukometne reprezentacije je isto kao dobiti ponudu voditi Real”, rekao je, između ostaloga, Veselin Vujović, koji je tako prokomentirao neke napise pojedinih medija kako je zapravo ovaj bivši rukometaš Metaloplastike glavni kandidat za izbornika hrvatske rukometne reprezentacije.
Sve što je nakon toga slijedilo bili su autogolovi u režiji Veselina Vujovića, u nekoliko navrata izrijekom je rekao da ne želi biti izbornik Hrvatske, sve je to potvrdio u razgovoru za Večernji list, koji pokušava zapravo pružiti priliku Vujoviću da se “opere” od nekih izjava i poteza.
Prije nekoliko dana Vujović je u Beogradu doživio ovacije od ozloglašenih navijača Crvene zvezde, Delija, kojima je razdragano mahao, pritom je imao priliku vidjeti njihovo pravo lice koji transparentima podržavaju fašističku politiku Vojislava Šešelja. Delije na svojim transparentima Vukovar proglašavaju srpskim gradom, dok istovremeno mašu tenkovima JNA, onim rijetkima koje u Vukovaru hrvatski branitelji nisu uništili u obrani 1991. Nažalost, Euroliga i dalje ostaje gluha na ponašanje Delija, dok s druge strane UEFA i FIFA kažnjavaju Hrvatsku i zbog krivog pogleda.
Hrvatski izbornik, makar se on zvao Veselin Vujović, nema pravo klanjati se navijačima koji nose transparente kojima vrijeđaju i ponižavaju žrtve Vukovara. Nema izjave koja bi takvog Vujovića mogla oprati od takvih poteza. Neke se granice moraju postaviti.
“Najbolje bih se osjećao da vodim Srbiju i Crnu Goru. Ja sam težak čovjek. Slovenci su mi dali slobodne ruke i zamijenio sam 14 igrača za godinu dana. Kada bih bio izbornik Srbije, darovao bih legendama sat vremena igre i zbogom”, rekao je Vujović za Večernji list te je dodao: “U Hrvatskoj je politika puno bliža sportu nego kod nas. Ulizuju se uvredama na račun nekoga tko je državni neprijatelj kako bi došli do neke funkcije. Ja ne mogu nekoga gledati kao državnog neprijatelja kad tamo imam prijatelje.”
Nažalost, i dalje mnogi ne mogu ili ne žele razlučiti razliku između agresije i jeftine politike, i dalje se neki vode starom Mesićevom “da bi se svi svima trebali ispričati…” Možda i bolje tako, istinu saznati na vrijeme uvijek je korisna informacija, a onda i istinu o Veselinu Vujoviću.
