Kako se i moglo očekivati nositelji igre hrvatske košarkaške reprezentacije na ovom Europskom prvenstvu dvojica su najboljih igrača, Bojan Bogdanović te Dario Šarić. Kad oni igraju, kad dobro igraju, Hrvatska je praktički nepobjediva za sve u Europi, osim možda za Španjolsku, prvog favorita EuroBasketa.
Šarić se, što je vidljivo, diže iz utakmice u utakmicu, njegova igra raste, baš kao i igra hrvatske reprezentacije. Ako je to je doista tako onda je izbornik Aleksandar Petrović sjajno tempirao formu naše momčadi, baš u nedjelju, dakle, već sutra, Hrvatska mora biti barem na istoj razini na kojoj je bila protiv Španjolske te Češke da bi došla do pobjede protiv neugodne Rusije, predvođene sjajnim individualcem Aleksejom Švedom. Kad smo kod Rusije neki će, i nema ih malo, ulogu favorita prepustiti Hrvatskoj, baš zbog Šarića, drugi tvrde kako u osmini finala EuroBasketa pravih favorita nema te da izabranike Ace Petrovića čeka izuzetno teška zadaća. Jedno je sigurno, neće biti lako, no, Hrvatska ima Bogdanovića i Šarića, dva vanserijska košarkaška, Rusija ipak jednog. Ima, naravno, u našoj, kao i u ruskoj, momčadi više odličnih košarkaša, koji igraju u velikim europskim klubovima, u NBA ligi, međutim, Šarić i Bogdanović s jedne te Šved s druge strane posebna su priča.
Kad smo kod Darija Šarića iako se radi o 23-godišnjem igraču, pet godina mlađem od našeg drugog velikog aduta, Bojana Bogdanovića, mladi Šibenčanin nameće se već sada kao istinski vođa ove momčadi. O Dariju danas piše i govori pola Europe, kako smo već pisali na stranici EuroBasketa izašao je i članak o našem sjajnom košarkašu, hvali ga se za neustrašivost, govori se o sjajnoj sezoni u NBA ligi, gdje je samo za jednu sezonu stekao veliku naklonost navijača Sixersa.
Kao pravi lider ove generacije, Dario je nekoliko puta dokazao da mu je interes Hrvatske ispred interesa kluba, danas, takvih, nažalost, nema puno, što vidimo i posljednjih dana u nekim drugim sportovima. Šarić bi nagrade osvojene s klubom, koji itekako dobro plaća, mijenjao za medalju s hrvatskom reprezentacijom, time je zapravo sve rekao. ”Samo da napokon nešto osvojimo, bit će nam onda puno lakše u budućnosti…”, poručio je Šarić dva dana prije Rusije u Istanbulu. Dario je više puta kritički govorio o onima koji su svoje obveze u klubu ili privatne obveze stavili ispred reprezentativnih.
Hrvatska, naravno, ne smije robovati mitovima, niti joj trebaju pritisci bilo koje vrste, međutim, činjenica je da je naša reprezentacija već 22 godine bez odličja i da to boli, frustrira. Isto je tako činjenica da ova generacija, predvođena Šarićem i Bogdanovićem, vrijedi medalje, no, to znači da će medalju i osvojiti. Barem još šest reprezentacija, uz Hrvatsku, na EuroBasketu s punim pravo,, ima ambicija za medalju. Neki će reći kako je košarka danas ujednačenija nego prije tridesetak godina, kada su dominirale reprezentacije bivšeg SSSR-a, SAD-a, bivše Jugoslavije, tu i tamo bi netko iskočio, poput Grčke 1987. predvođene Nikosom Galisom… Predvođena Draženom Petrovićem tadašnja Jugoslavija na Europskom prvenstvu u Zagrebu do medalje se prošetala pobjeđujući konkurente u prosjeku s trideset koševa razlike, već se u Barceloni 1992. godine drugačija košarka igrala. A tek danas?
Ako Hrvatska pobijedi Rusiju, u utakmici koja se ove nedjelje igra od 20:30, slijedi četvrtfinale, protiv Grčke ili Litve. Dakle, protiv još jednog jednako teškog ili još težeg protivnika. Put do završnice, polufinala, medalje, trnovit je put.
Hrvatska – Rusija osminu finala Eurobasketa igraju u nedjelju, 10. rujna, od 20:30 sati. Utakmica ove generacije hrvatske košarke, kako je mnogi nazivaju, igra se u Istanbulu.
