Ratko Rudić povukao se u mirovinu, a za Večernji list otkriva kakvi su mu planovi.
“Tek sam počeo. Vidjet ćemo kada vrijeme prođe. Namjera mi je ostati blizu vaterpola. Uključen sam u određena tijela u Hrvatskoj, u Stručnom sam savjetu Fine, u komisiji za razvoj vaterpola. Također, pokrenuo sam organizaciju za razvoj vaterpola mladih u svijetu. Ima tu jako zanimljivih stvari, pratit ću sve što se događa. To je plan što se tiče mog sportskog života”, rekao je.
Koja će vam pobjeda posebno ostati u sjećanju?
Bilo je toliko trenutaka i događaja na brojnim natjecanjima. Možemo pričati o tome jesmo li negdje imali više ili manje sreće, je li negdje nedostajalo pola centimetra da lopta uđe u gol. Ali kada sada pogledam, u tako dugoj karijeri, s konstantnim radom, u prosjeku sve dođe na svoje mjesto. Mogu žaliti za OI u Pekingu gdje smo imali sjajnu momčad. Bili smo spremni, ali psihološka slabost kaznila nas je protiv Amerikanaca. Mislio sam da ćemo sigurno uzeti medalju. No kasnije smo uzimali medalje. Ako uložiš rad, taj rad mora dati rezultat. Ako ne na jednom, onda na drugom natjecanju. Čak se neki put, iz poraza i neuspjeha, ljudi mobiliziraju. Napravi se analiza da na sljedećem natjecanju budeš bolji. Ne bih mogao kazati da žalim niti bih bilo što mijenjao. Zadovoljan sam karijerom. Zaista ne bi bilo u redu da se žalim.
Koliko je vaterpolo napredovao u ovih 40 godina karijere?
Vaterpolo se kao igra mijenjao i razvijao kao i svi ostali sportovi. Sve sportske igre razvijaju se u većoj brzini i snazi, a tehnika i taktika prilagođavaju se tim karakteristikama. Kada gledate utakmice danas i prije 20 godina, vidjet ćete golemu razliku u tim elementima. Možemo govoriti o tome da se vaterpolo nije dovoljno promijenio u marketinškom smislu. U promociji i organizaciji priredbe koja nije samo sportska. Trebali smo više napraviti i danas se najviše priča da smo u tom dijelu ostali malo iza…
Cijene li Hrvati uspjeh?
Teško mi je to kazati. Kada se postigne rezultat, onda se to cijeni. No kada sam se vratio iz Amerike u Hrvatsku, vidio sam da mladi ljudi dosta lako podliježu informacijama iz medija o nekom brzom uspjehu preko noći. To je jedna od najopasnijih stvari za ovo društvo. Jer, generacije koje dolaze morale bi znati da se do uspjeha dolazi radom. Uspjeh se ne vrednuje samo rezultatom, već svime što stoji iza tog rezultata. Stoga, bilo bi mi drago da se zna cijela priča oko tih uspješnih ljudi, da oni budu putokaz i model za mlađe koji kreću tim putem. Naravno, imamo i drugu stranu koja je malo negativnija što se tiče cijenjenosti uspješnih ljudi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
