Zdravko Reić, splitski sportski novinar koji je ranije organizirao potpisivanje čestitke za rođendan bivšem jugoslavenskom ministru vanjskih poslova, Budimiru Lončaru, u emisiji Zajedno za zdravlje komentirao je stanje u sportu za vrijeme krize izazvane koronavirusom, a prvo je govorio o modelu smanjenja plaća u Hajduku.
– Ne pričaju mnogo u Hajduku, imaju sastanke s igračima, individualne, imali su s kapetanom Juranovićem, objasnili su situaciju i mislim da su iz Uprave ponudili dobru soluciju igračima. Naravno da ima igrača koji se dvoume, ali vidjet ćemo kako se rasplesti situacija, rekao je Reić.
AKo bi se do 2021. godine utakmice igrale pred praznim tribinama, Hajduk bi zadobio udarac zbog toga, a UEFA je i to najavila kao jednu od mogućnosti.
– Apsolutno, to bi bio najveći udarac Hajduku. U Americi je bilo istraživanje po kojem 72 posto ljudi ne bi išlo na utakmicu dok se ne pronađe cjepivo. Treba vidjeti jer mnogi ljudi iz opreza ne bi išli na utakmicu, tu bi bio Hajduk hendikepiran jer ima najveći broj gledatelja te mu je to siguran izvor prihoda, kazao je Reić koji je komentirao i treninge vrhunskih sportaša koji još nisu dozvoljeni jer se još čeka konačna odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite RH.
– To su dvije razine – idividualni i kolektivni sport. Kod kolektivnih je puno teže nego individualnih. Pitanje o treniranju indivualnih sportaša je smiješno. Smiješno je da je jedriličaru Stipanoviće zabranjeno treniranje u svojem brodiću na moru i da ga na gumenjaku prati trener. Što može on učiniti, zaraziti nekoga?, rekao je, između ostalog, Reić.
Što su rekli potpisnici čestitke Lončaru?
Navodno su čestitku Lončaru potpisali Slaven Bilić, Ivan Buljan, Vilson Džoni, Jurica Jerković, Ivan Katalinić, Dražen Mužinić, Luka Peruzović, Ivica Šurjak, Igor Štimac te braća Zoran i Zlatko Vujović, dok je sve inicirao novinar Zdravko Reić.
Jedan od potpisnika ”dirljive” i patetične čestitke Budimiru Lončaru je i bivši Hajdukovac te bivši igrač Dinama, Vilson Džoni. Koji je u kratkom razgovoru za Hrvatski tjednik objasnio razloge svog potpisa.
Džoni je rekao kako nisu išli Lončaru na domjenak. ”Bože sačuvaj, Reić nam je rekao molim vas potpišite, to je Lončaru velika želja, da ima čestitku zlatne generacije. Eto rekao sam da potpiše i što sad da radim. Nemam što reći osim da je Lončar kao navijač bio ok, a kao čovjek bio je đu*re”, kazao je Džoni.
Džoni je nakon toga rekao kako neke stvari o Budimiru Lončaru nije znao. ”A što mislite da su ostali potpisnici znali? Možda nas pet zna tko je on stvarno bio…”, objasnio je bivši nogometaš splitskog Hajduka.
Na tvrdnju novinara kako bi svi u državi trebali znati što je Lončar napravio hrvatskom narodu Džoni je ponovio: ”Ja vam kažem da ne znaju…”
“Nisam potpisao čestitku Budimiru Lončaru za 95. rođendan. Ne znam kako su Novosti to objavile, ali ja demantiram da sma to potpisao”, rekao je za Hrvatski tjednik Štimac.
Upitan je li za njega Budimir Lončar pozitivna ili negativna ličnost s obzirom da je bio jugoslavenski ministar vanjskih poslova u dane vukovarske tragedije i pokolja u Škabrnji, kaže:
“U tom kontekstu nikako ga ne možemo uzeti za pozitivnu osobu u novijoj hrvatskoj povijesti. Ali poznajem li ga kao velikog Hajdukovca – da.”
Je li mu novinar Reić nudio čestitku na potpis?
“Zvao me i pitao bi li mu ja čestitao. Pitao sam ga u kojem kontekstu to ide. Odgovorio je da je riječ o rođendanu, da čovjek ima 95 godina, znaš da je uvijek bio uz klub. Tad sam rekao da u kontekstu toga ne vidim nikakav problem. A nakon toga nisam zaprimio ni pismo ni bilo što”, zaključio je Štimac.
Podsjetimo, kada je započela nemilosrdna velikosrpska agresija na Hrvatsku, problem koji je najviše otežao mogućnost obrane napadnutih prostora bio je embargo na uvoz oružja za prostor Jugoslavije nametnut Rezolucijom 713 koju je izglasalo Vijeće sigurnosti UN-a. S objašnjenjem o potrebi spriječavanja “oružanih sukoba na prostoru Jugoslavije”, embargom je zapravo podržan agresor koji je u svojim rukama imao gotovo svu oružanu silu bivše države.
Podršku donošenju Rezolucije koja je Hrvatskoj priječila pravo na obranu, pružio je i tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije – Budimir Lončar.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
