Hrvatska nogometna reprezentacija u Osijeku, u 2. kolu Lige nacija, na trenutke sjajnom igrom svladala Poljsku 1:0 prekrasnim pogotkom neponovljivog kapetana Luke Modrića. Iza Luke je još jedna sjajna utakmica, 180. za reprezentaciju. Hoće li ovo ušutkati mrzitelje Luke s nekih portala?
Ponovno možemo ravnopravno s najjačima…
Rezultat je mogao, i trebao, biti znatno uvjerljiviji u korist naše reprezentacije s obzirom na ono što smo vidjeli tijekom nešto više od na 90. minuta na Opus Areni, s obzirom na sve ono što je promašio novi prvi napadač Vatrenih Igor Matanović. Međutim, nebitno, u novoj formaciji koju je izbornik Zlatko Dalić promovirao na startu Lige nacija Hrvatska je stvorila više prigoda nego na sve tri utakmice Europskog prvenstva zajedno. Kad stvarate prilike imate i igru, a kad imate igru prije ili poslije će vam de otvoriti, treba vremena, pobjedom protiv Poljske Hrvatska si je kupila neophodno vrijeme tijekom kojeg će se vjerojatno oporaviti i ozlijeđeni igrači, prije svih Lovro Majer te Josip Stanišić.
Razloga za optimizam i više nego što su se mnogi prije samo četiri dana mogli nadati. Hrvatska, zemlja od jedva 3.8 milijuna stanovnika, dvostruko više sa svojom dijasporom, ponovno ima reprezentaciju koja ravnopravno može igrati i s onima najvećima. Treba li tome što dodati?
Kad god pomisle da su ga uspjeli otjerati, dobiju odgovor Luke Modrića
Na samom početku spomenuli smo ”njegovo nogometno veličanstvo” Luku Modrića, koji je u svojoj 180. utakmici za Vatrene, nekoliko sati prije svog 39. rođendana, odigrao jednu od najboljih utakmica u ”najdražem dresu” na užas onih koji ga danas licemjerno dižu u nebesa. Naime, Luka je ne samo prekrasnim pogotkom nego i igrom na samom travnjaku pokazao koliko je zapravo neophodan za ovu Dalićevu momčad kao vođa, kao sidro za koje se generacija koja kuca na Dalićeva vrata može uhvatiti. Koliko je samo Modrić, kao ”vječni mladić i fenomen hrvatskog nogometa, pretrčao na Opus Areni, koliko je uzeo, a koliko tek suigračima podijelio lopti… Za jednog nogometnog ”mrtvaca” Luka je više nego živ.
> Modrić poslao jasnu poruku: Kad ne bude više žara u meni, otići ću sam
Nakon utakmice, nakon zaslužene pobjede, izbornik Dalić kazao je kako Modrić igra kao da mu je tek 25 godina. I bio je u pravu, kao što nisu bili u pravu svi oni hejteri koji su Luku na temelju dvije ili tri lošije utakmice tjerali iz reprezentacije, neki iz reprezentacije, a drugi čak u zatvor. Ukratko, nema ljevičarskog portala, podcater besposličara s Youtubea, koji Modrića nije pokopao dva mjeseca prije Sisveta. Tjerali su hejteri Dalića, a s njim, naravno, sve one senatore iza kojih uporno izbornik stoji, senatore predvođene uvijek mladim Lukom. Sjetite se, ništa više, samo se prisjetite… Dovoljno je vratiti se nekoliko dana unazad, dovoljno je samo to kako bi svima bilo jasno koliko su neki rigali vatru kad su shvatili da je ”Luka opet u prvih 11”. Danas takvi ne prestaju s pohvalama na Modrićev račun, naravno, jedva čekajući novu eventualno pogrešku.
Šola sveznalica i neki drugi oko Luke…
Pa i nakon dobre igre, porazu unatoč, protiv Portugala prije tri dana, Modrića se guralo u drugi plan. Naime, glavni urednik Sportskih novosti, Robert Šola, jedini koji više od Ilije Lončarevića zna o nogometu, rekao je prije dva dana kako Modrić ”više ne može biti to”, misleći da Modrić više ne može biti ono što je nedavno bio… Modrić ga je protiv jedne ozbiljne reprezentacije demantirao, znači li to da Šola više ne može biti novinar jer u posljednje vrijeme ne prestaje s biserima koje onda kroz podcast ”mudrovanje” izlaze van? Sjetite se onog cirkusa s Joškom Jeličićem, kada je bivšeg nogometaša, koji je Europsko prvenstvo komentirao za HRT, jednom riječju – izvrijeđao.
Ako je Šolino vrijeme prošlo, ako se više ne može baviti nogometom zašto se bi mogao baviti svinjogojstvom? Jedva čekamo probati šnicle koje će kao budući mesar servirati Šola. Šalu na stranu, ali podcjenjivačke otrovne strelice prema Modriću ove godine zapravo nisu prestajale, a prednjačili su razni kolumnisti i komentatori s uglavnom ljevičarskih portala, a što se onda prenijelo na društvene mreže i Youtube folirante koji su onda ponavljali samo ono što im je servirano o Luki ”radi dobrobiti hrvatskog nogometa”.
”Spašavanje hrvatskog nogometa” tako da otjeraju Modrića i Dalića
Kako bi ”spasili” hrvatski nogomet trebalo je otjerati Dalića i Modrića, Brozovića su već ”nagovorili” na odlazak. Ponovimo još jednom, ne odriče se nekoga, a pogotovo ne nekoga poput Luke, nakon tri četiri lošije utakmice, pogotovo ne ako je prije toga u vatrenom dresu odigrao oko 170 dobrih, jako dobrih ili odličnih utakmica.
Nadajmo se da su sveprisutni hejteri svjesni da je Luka sa 39 godina u samo tri dana odigrao dvije utakmice, jednu dobro, a onu drugu, kad je trebao biti ”mrtav umoran”, fenomenalno. Gotov je… Rekli bi ”navijači” hrvatske reprezentacije skloni ”isušivanju močvare”, ”svastičari” koji bi najradije zaplivali u toj ”močvari” nakon čega ih se nikad više ne bi riješili, nikad se oporavili od njihovog ”spašavanja”. Sve što su oni ”spašavali” propalo je u rekordnom vremenu. Pogledajte na što danas liči glavni grad Republike Hrvatske.
Fenomenalna, ali ipak tek jedna utakmica…
Naravno, ovo u Osijeku, koliko god bilo sjajno, bila je tek jedna utakmica u novom Lukinom i Vatrenom nizu. Ne treba nikoga, pa ni Luku, sa jedne sjajne utakmice dizati na pijadestal nepogrešivosti, božanstva. kao što ga ne treba ”sahranjivati” kad ponovno dođu teški trenuci, a doći će. Ne treba to ni samom Modriću.
Tako to ide u životu, koliko god trajalo, a trajalo je i trajat če, sve ima svoj početak i kraj – novi početak. Naime, kad jednom ode, kroz bilo koji oblik odlučio, Luka bi trebao ostati u hrvatskom nogometu, ako svojedobno nije ostao Zvonimir Boban Luku ne bi smjeli izgubiti…
Za mrzitelje teških i frustrirajućih mjesec dana
Sljedeće utakmice, i nastavak natjecanja u Ligi nacija, su za otprilike mjesec dana. Najprije Škotska, a onda opet Poljska, ovog puta u gostima. Za većinu, ogromnu većinu hrvatskih navijača, ugodnih mjesec dana slatkog iščekivanja, za mrzitelje mjesec dana frustracije i neograničenog licemjerja. Uživajmo i u jednoj i u drugoj činjenici, kao što smo uživali kad se na kraju utakmice u Osijeku, u sjajnoj atmosferi, orila Thompsonova ”Lijepa li si”. Nisu pjevali ni Bajaga, ni Zdravko Čolić, ni postuhumno ljevičarska ikona Bora Čorba, ni Severina, ni Lepa Brena, ni svi ostali regionalni prodavači magle, a sve je u slavonskoj metropoli bilo skoro pa savršeno. Kako je to uopće moguće? Izgleda da Hrvati ipak mogu bez Jugoslavije…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
