Callum Mouncey je 2013. nastupio na svjetskom prvenstvu za rukometaše, a sljedeće godine želi ponovno predstavljati Australiju na SP, ali ovaj put za rukometašice i to kao Hannah Mouncey.
Callum se sada zove Hannah i ove godine u travnju je počeo trenirati s australskim rukometnim reprezentantivkama i san mu se počinje ostvarivati nakon što je Međunarodna rukometna federacija dala zeleno svjetlo da sudjeluje u azijskim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.
Australija je u Kumamotu zauzela peto mjesto i osigurala si nastup na SP 2019. u Japanu, a Hannah je sa 23 gola bila među najboljim igračicama australske reprezentacije.
Dvadesetosmogodišnja Australka, koja se ističe sa 188 centimetara visine i više od 100 kg, ispunjava sva pravila međunarodnih sportskih federacija. Njezina razina testosterona je ispod granice koju je zadao Međunarodni olimpijski odbor (10 nmol/ L), a također je provodila 12-mjesečnu hormonsku terapiju koju je odredio Međunarodni rukometni savez 2015. godine.
Callum Mouncey je za mušku australsku rukometnu reprezentaciju odigrao 22 utakmice. Mouncey se prije rukometa bavio australskim nogometom koji ima puno stroža pravila za promjenu spola.
“Uvijek sam bio poseban. Proveo sam puno vremena u teretani i shvatio da mi sport može pomoći na različite načine. Kad sam izgubio tu priliku, svijet se srušio pa sam se trudio vratiti se sportu. Sada sam najsretnija žena na svijetu “, rekao je Mouncey za australsku web stranicu Playersvoice.
Čini se kako je pokret za „jednakost” nadahnuo ‘transrodne sportaše’ da se pridruže timovima svog odabranog roda. A to često znači da se biološki muškarci natječu protiv bioloških žena u ženskim timovima. Ali u svijetu sporta, tvrde kritičari, jednakost spolova jednostavno ne postoji. S fiziološkog gledišta, postoji nejednakost između muškaraca i žena koju je jednostavno nemoguće izbrisati.
Na primjer, kada se radi o trčanju, muškarci su u načelu brži od žena. Kako je to objašnjeno u izdanju časopisa Runner’s World iz 2015.: „Na svakoj udaljenosti do maratona, razlika između svjetskih rekorda muškaraca i žena iznosi 9 do 10% – a kod rekreacijskih je trkača razlika slična ili čak veća.”
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/hina
