Foto: Snimka zaslona

Žarko Puhovski gostovao je u RTL Direktu Zorana Šprajca gdje su se zajedno pridružili hajci na hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

Rekao je i kako je niz desničarskih portala posljednjih dana istaknuo da Hrvatska jedina ima pravu reprezentaciju jer ima jedina bijele igrače. “Druge zemlje imaju igrače i crne boje kože, što je prije 20 godina bilo rijetko. Kod nas imamo još uvijek tu čvrstu ideju da smo svi bijeli, da smo svi Hrvati, pa i Subašić i svi smo isti i svi jedinstveni, pa se drugo zaboravlja. Hrvatska reprezentacija bi mogla biti idol onima koji sad u Europi rastu”, kaže.

Dodao je i kako u nogometu ima puno više politike nego što oni koji se nogometom bave žele priznati.

Oko reprezentacije imamo nacionalistički naboj, ne samo patriotski, koji je iz njih učinio nešto drugo. Npr. mi imamo reprezentaciju koja nastupa kao reprezentacija HDZ-a ne Hrvatske jer pozdravljaju himnu na način na koji pozdravljaju članovi HDZ-a“, rekao je Puhovski.

O euforiji u nogometu

Može li politika u Hrvatskoj nastaviti ondje gdje će u Rusiji stati naš nogomet, a gdje god sad da će stati dobro će stati, već sad smo eto na Fifinoj ljestvici među četiri najbolje reprezentacije na svijetu, može li nas dakle na ovom valu uspjeha, zanosa, optimizma i dobrih vibracija i politika odvesti makar malo dalje od začelja svih ekonomskih, političkih i društvenih ljestvica? To je tema za političkog analitičara Žarka Puhovskog koji se dobro sjeća nogometne euforije iz 1998. godine“, rekao je Šprajc.

Ovo je puno veća euforija od one ’98. iz čitavog niza razdoblja. Prvenstveno jer je ona euforija došla nakon one euforije nastale nakon rata, zapravo se nastavljala atmosfera, a ovo danas je potpuno protiv društvene atmosfere. Mi smo imali jednu duboku depresiju u društvu, iz čitavog niza razdoblja, i to je sada promijenjeno u nekoliko tjedana. Promijenjena je atmosfera u društvu i političkoj zajednici tako da je tu šok veći. Važno je napomenuti da euforija znači ‘lako podnošenje’. Ljudi u euforiji lako podnose terete, pitanje je tko će to iskoristiti“, kazao je Žarko Puhovski.

Ova euforija, kaže Puhovski, ne može unijeti novu energiju i poboljšanje u ekonomski, politički i socijalni život zemlje. “Prvenstveno zbog ljeta, razdoblja u kojem se ništa ne događa te zbog situacije da imamo malu zemlju koja ima veliku reprezentaciju koja je puno veća od nacije i koja se ne može preslikati natrag. Ja nisam bolji jer je Luka Modrić odličan nogometaš. I zato što kod nas nema mehanizama da se društvene inicijative prenose na točke u kojima se odlučuje ti su svi kanali začepljeni i to je desetljećima hrvatski problem“, kaže.

Hoće li vladajući iskoristiti euforiju?

Vladajući bi mogli iskoristiti politički ovaj momenat euforije za donošenje nekih nepopularnih mjera, no imaju nesreću što se Sabor raspušta već sljedećeg tjedna. Ne mogu ništa radikalno promijeniti. Do jeseni, kad počnu kiše, svi će zaboraviti na euforiju”, kazao je Puhovski.

Na pitanje bi li sad bio trenutak da premijer održi neki Churchilovski ili Kennedyjevski, motivirajući govor naciji, Puhovski napominje kako bi to bilo za očekivati da imamo nekog drugog na mjestu premijera, a ne Andreja Plenkovića.

“On je defanzivac. To nije Luka Modrić. To je Domagoj Vida kao premijer. On skuplja lopte i baca ih u out. Imamo obrambenog premijera, to nije čovjek od poteza ili čovjek od vizije, kao Milanović, već čovjek koji brani neku poziciju i sprječava da Hrvatskoj bude loše. On sprječava uzlet krajnje desnice, no za korak unaprijed – on nije taj čovjek“, kazao je Puhovski.

Može li premijer plesati u loži poput predsjednice?

Predsjednica pak, kaže Puhovski, ima inicijativu za sve što nije bitno. “Prvo zbog svojih ovlasti, drugo jer se ne snalazi među stvarima koje su važne, koje su nevažne. Od elementarnog pristojnog ponašanja, po mojem mišljenju, do toga da naprosto ne vidi velike stvari. Ona je s tugom govorila da mora ići na velike stvari poput skupa sa Trumpom i ostalima i da ne može biti na utakmici”, kaže Puhovski.

Zanimljivo je kako zbog summita u Bruxellesu i utakmice u Moskvi Hrvatska neće u zemlji imati ni premijera ni predsjednicu. Dodaje kako je potpuno nepotrebno da predsjednik Sabora ide u Rusiju jer ostavljaju tako zemlju samu. “Ostavljaju nedovršene poslove. Predsjednik Parlamenta u inozemstvu ništa ne predstavlja, on je trećerazredna osoba, premijer je bitan i on ide na to, no euforija je zavladala”, dodaje Puhovski.

Uspoređujući premijera i predsjednicu kaže kako se Plenković u loži ne može ponašati kao predsjednica jer on nije taj tip čovjeka. “Kolindi Grabar Kitarović to ide iz bubrega, a ne iz glave, a ovaj ima drukčije bubrege”, dodaje, dok se Šprajc smije.

Tko je Žarko Puhovski?

Sveprisutni politički analitičar omiljen na Hrvatskoj televiziji, ali i Hrvatskome radiju, gost tribina koje organizira GONG, Documenta ili primjerice uvodničar na tribinama Centra za demokraciju i pravo Mika Tripalo, koja je kao i sve prethodno navedene udruge korisnik Institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva o čijem smo djelovanju opširno pisali.

Žarko Puhovski rođen je 1946. u Zagrebu, gdje je završio i školovanje. U gimnaziji je bio isključen iz Saveza socijalističke omladina zbog jednog referata o seksu i kontracepciji. Miko Tripalo ga je poslije vratio u tu organizaciju, navodi Večernji list.

Za vrijeme Hrvatskoga proljeća, početkom sedamdesetih, Puhovski je spadao u frakciju ondašnjih studenata koja se protivila reformskoj struji i branila jugoslavenski unitarizam. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, bio jedan od krunskih svjedoka na monstruoznim političkim procesima negdašnjim studentskim kolegama: Draženu Budiši, Ivanu Zvonimiru Čičku, Goranu Dodigu, Anti Paradžiku i drugima.

Nakon studija fizike (u Zagrebu) i filozofije (u Frankfurtu) diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu. Od 1973. bio je asistent u Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu, a od 1975. predaje filozofiju politike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Dok je Puhovski napredovao na svojim studijima i položajima, njegovi negdašnji kolege robijali su u komunističkim tamnicama.

U politiku se vraća 1988. kao osnivač i predsjednik Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), organizacije marksista koji su htjeli očuvati SFR Jugoslaviju od raspada unutarnjom reformom. U svojoj knjizi Socijalistička konstrukcija zbilje, relativizira pravo republika SFR Jugoslavije na otcjepljenje i neovisnost.

Založio se, među ostalim, za to da „općine u kojima većina nije za otcjepljenje, ostaju u Jugoslaviji ako su uz njezinu (novu) granicu, a ako nisu uživaju posebna međunarodnopravno podržana jamstva vlastite posebnosti u prijelaznom razdoblju“.

Tijekom raspada Jugoslavije, zagovarao je tezu o dogovorenoj podjeli Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije koja u sebi uključuje etničko čišćenje Bošnjaka iz pripojenih područja s prešutnim pristankom međunarodne zajednice.

Nakon što je 2000. srpski nacionalist Vojislav Koštunica pobijedio na srbijanskim predsjedničkim izborima, mediji su objavili da je Puhovski „ponosan na bliskost s Koštunicom“. Od početka rada HHO-a Puhovski je aktivni djelatnik te organizacije. Na njenom čelu bio je od 2000. do 2007. a sljedeće godine istupa iz te udruge zbog razlaza s dugogodišnjim suradnikom Ivom Bancem, navodi Večernji list.

Svjedok lažnog genocida

Uoči svjedočenja na Haaškom sudu, gostovao je na radiju i u jednosatnom razgovoru optužio Hrvatsku za etničko čišćenje tvrdeći da je jedan od ciljeva vojno-redarstvene operacije Oluja bilo etničko čišćenje hrvatskih Srba dogovoreno između Tuđmana i Miloševića.

Istaknuo je u tom razgovoru kako ga ICTY za svjedoka traži zbog toga što je on bio autor “dijela teksta, uvoda u objavljene dokumente koje je HHO u obliku knjige tiskao prije nekoliko godina kao svoje stajalište prema cijeloj situaciji u doba Oluje,” i dodao “Ono što je bitno jest da smo mi u tim dokumentima objavili 700-tinjak imena žrtava, a nikad nijedno ime nije bilo javno osporeno, izdržali su provjeru. Što ti podatci znače u konkretnom postupku, stvar je za zaključak suda”, rekao je Puhovski.

Tako je Puhovski bio svjedok tužiteljstva Haaškoga tribunala u sudskome procesu protiv generala Ante Gotovine, generala Mladena Markača i generala Ivana Čermaka u kojem je htio tu svoju tezu o Oluji dokazati.

U četvrtak 12. veljače 2009. godine Puhovski je, smirenim glasom, ovako svjedočio: “Oluja je bila nužna i opravdana upravo sa stanovišta ljudskih prava jer je takozvana Republika Srpska Krajina počivala na sustavnom nijekanju ljudskih prava ljudi koji su ondje živjeli i ugrožavala druge napadima na druga područja. U operaciji Oluja i nakon nje došlo je do vrlo ozbiljnih kršenja ljudskih prava. Nekoliko stotina civila je ubijeno, a velik broj bio je prisiljen napustiti svoje domove, pa su efekti te akcije bili jednaki etničkom čišćenju”, navodi Slaven Letica u Vijencu opisujući Lik i djelo Žarka Puhovskog, pod naslovom Svjedok lažnog genocida.

Tužiteljstvu je bilo presudno da takozvani vodeći hrvatski borac za ljudska prava, pod prisegom, izgovori riječi koje bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith nije želio izreći u dvama haškim procesima u kojima je bio svjedok: protiv Slobodana Miloševića (u lipnju 2003.) i protiv trojice hrvatskih generala (u lipnju 2006).

Posljednjega dana svjedočenja u Haagu Puhovski je potvrdio tezu obrane kako su vlasti takozvane Krajine imale izrađene planove za evakuaciju cjelokupnoga srpskog življa, pa je “posve je jasno da je Puhovski zapao u logičku slijepu ulicu: ako je odlazak Srba bio planiran, on se ne može smatrati etničkim čišćenjem”, ističe Slaven Letica.

“Zaključak do kojega bi moralo doći sudsko vijeće logički je neosporiv: Žarko Puhovski 2009. na sudu je govorio ‘istinu’ one vrste koju je govorio na Županijskom sudu u Zagrebu 1972. A ta je „istina” zapravo: priprosta, a zlokobna – logička i činjenična laž!”, zaključuje Letica opis lika i djela Žarka Puhovskog.

Dokument HHO-a koji je na suđenju hrvatskim generalima u Haagu zastupao Žarko Puhovski tvrdi je da je u “Oluji” ubijeno 667 srpskih civila. Optužio je Puhovski za to generale Gotovinu, Markača i Čermaka, rekavši da su sudjelovali “… u udruženom zločinačkom pothvatu etničkog čišćenja Srba nakon Oluje”.

“Puhovski je na sudu doslovno ismijan”, kaže prof. dr. sc. Andrija Hebrang, “jer je sud utvrdio da ‘…izvješće HHO-a donosi tvrdnje čiji izvori nisu navedeni, kao i dvostruke opise istih događaja. Zato sudsko vijeće neće prihvatiti taj dokument, označen kao P2402, ukoliko informacije iz njega nisu potkrijepljene i nekim drugim informacijama’. Kasnije je sud prihvatio, na temelju drugih dokumenata, mogućnost da su u “Oluji” ubijena 42 srpska civila.

“Svaka smrt je najveća tuga za ljudski rod”, ističe prof. dr. sc. Hebrang, “ali je manipuliranje brojevima ubijenih pravi zločin. Puhovskog i njegove podatke podržavali su razni manipulatori istine, kao što su Zoran Pusić i Vesna Teršelić te razne udruge kao “Documenta”, “Gong”, “BaBe” itd. Puhovski je nakon totalnog debakla u Haagu nagrađen sve češćim pojavljivanjem na HRT-u, pa možemo opravdano pitati je li to blaćenje Hrvatske bez argumenata bila baš samo njegova akcija ili udruženi pothvat?”, pita se prof. dr. sc. Hebrang.

 

Izvor: narod.hr