Hajduk ove sezone, kao, nažalost, i čitav niz ranijih sezona, životari u sredini Prve hrvatske nogometne lige. Ostale su tek uspomene na brojne trofeje i spektakularne dane Hajduka kad je u ”ona vremena”, a ta vremena nisu toliko daleka, dovoljno je vratiti se u devedesete, bio najbolji hrvatski klub koji je i u europskim okvirima izazivao respekt kod najjačih europskih momčadi, primjerice kod Ajaxa. Ajax devedesetih i Ajax danas nije isti Ajax.
Hajduk je, ne zaboravimo, i to im nikad nitko neće moći oduzeti, prvi prvak slobodne Hrvatske, u vremenima velikosrpske agresije, u vremenima posebno teškim za Hrvatsku. Hajduk je devedesetih ostvario i svoj najveći uspjeh kad je Liga prvaka/Kup prvaka u pitanju, igrali su u sezoni 1994./1995 četvrtfinale Lige prvaka protiv tada moćnog, možda i najmoćnijeg ikada, Ajaxa. Na Poljudu su ”Bili” odigrali 0:0… Možete li zamisliti da danas, u ovim vremenima ”narodnog kluba”, Hajduk, pa i bilo koji naš klub, u Ligi prvaka, u četvrtfinalu, remizira protiv Liverpoola ili Bayerna? Teško, nije nemoguće, ali teško, jer Hajduk te 1995. nije igrao protiv Ajaxa tek formalnosti radi, igrali su da pobjede, do prođu, bez obzira na favoriziranu ulogu nizozemskog nogometnog diva.
Hajduk je tih devedesetih, koje danas u jednom dijelu medija novinari navodno bliski Hajduku, a zapravo bliski ideologiji koja živi tek u sjenama prošlosti, promatraju s gađenjem, osvajao dvostruke krune, naslove prvaka države. Možda je baš u tome problem? Možda je problem u činjenici da je Hajduk devedesetih osvajao naslove hrvatske države, Jugoslavija se raspala, a vojska te Jugoslavije činila ratne zločine nezapamćene još od Drugog svjetskog rata?
U deset godina splitski ”Bili” osvojili su više trofeja nego od ”oslobođenja” 3. siječnja 2000. godine do danas, odnosno u posljednjih dvadeset godina zajedno.
Pa ipak, i takav Hajduk, kod nekih očito nije bio dovoljno ”hajdučki” klub, nekima nije bio ”dovoljno dobar Hajduk”. Smatraju li takvi da je Hajduk devedesetih trebao otići na Vis kako bi dokazao da je Hajduk koji ni ”pred kim ne savija šiju”? Kolumnist, komentator, ili što već, Jutarnjeg lista, Jurica Pavičić, piše: ”ne bih da Hajduk bude ono što je bio 90-tih kad je pred svima prigibao šiju’‘, to je zapravo ono što je istaknuto u naslovu, ono što je ”otisnuto” u cijelom tekstu nije vrijedno spomena, s obzirom na brojne floskule koje ekstremni ljevičari ponavljaju iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće. Ne bi ni naslov bio vrijedan niti jednog zareza da se ne radi o manipulaciji, točnije rečeno neistini. Rezultati iz devedesetih, kada je na Poljudu gostovala jedna Italija, kada je Poljud bio hrvatska nogometna Arena u koju su sa strahopoštovanjem dolazili, i pognute glave odlazili, klubovi poput onda jakog Anderlechta, a danas se Poljud trese pred dojučerašnjim drugoligašima, kada je Hajduk osvajao naslove, kupove, dvostruke krune, dovoljno svjedoče koliko je Pavičić zapravo u krivu. I toga je vjerojatno svjestan. Pred je kim je to Hajduk devedesetih ”prigibao šiju”, a Pavičić tvrdi kako je tu šiju slavni hrvatski klub savijao pred svima, kad je nije prigibao ni pred tadašnjim prvakom Europe?
Pred kim je to ikada Torcida savijala šiju, kako devedesetih, tako i danas, ali ni u olovna vremena kad je osnovana ”kontra sili, kontra cilom svitu”, pa i tadašnjem komunističkom režimu? Dakle, u vrijeme najtvrđeg komunizma, osnovana je Torcida, davne 1950. godine, nakon fenomenalne pobjede Hajduka protiv beogradske Crvene Zvezde. Kao jeka iz Zagreba je, poslije osnivanja Torcide, odjeknulo ono Matoševo – Dok je srca bit će i Croatije…
