Srpski košarkaš Nikola Jokić, sasvim sigurno jedan od najtalentiranijih igrača ovog dijela Europe, igra u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu, NBA ligi, član je Denver Nuggetsa. U razgovoru za američki Bleacher report govorio je o svemu, naravno, najviše o “patničkoj” prošlosti srpskog naroda, koji je, kako to vide srpski sportaši, uvijek kroz povijest “bio žrtva”, nikad agresor,
No, dobro, složimo se djelomično s takvom konstatacijom sjajnog košarkaša, naime, narod generalno gledajući ne može biti agresor, ne može biti genocidan. To može biti politika koja je od naroda na izborima dobila legitimitet za zločine, kao što je to bio slučaj s politikom balkanskog Hitlera Slobodana Miloševića.
U intervjuu za američke medije sjajni srpski košarkaš, koji se fenomenalnom igrom istaknuo na Olimpijskim igrama u Riju prije nekoliko mjeseci kada je Srbija osvojila srebro, a između ostaloga na putu do tog srebra u dramatičnoj utakmici svladala Hrvatsku, podsjetio je Amerikance na 1999. godinu i vrijeme NATO intervencije na Srbiju i Crnu Goru, odnosno Miloševićevu SR Jugoslaviju, kako se tvorevina srpskog diktatora tada zvala.
Naravno, govorio je Jokić tako da je NATO označio kao agresora na Srbiju, no, niti jednom riječju nije spomenuo kako je i zašto je do intervencije došlo, Neki će reći kako su Amerikanci, poglavito tadašnji predsjednik SAD-a Bill Clinton, bili najveći zagovornici intervencije na Srbiju i Crnu Goru, no, mnogi će se iznenaditi kada kažemo da je čak više i od Clintona intervenciju tražio, za nju se zalagao, tadašnji britanski premijer Tony Blair, koji je bio izuzetno sklon silovitoj kopnenoj intervenciji. Naime, Blair je smatrao da bi trebalo 200 000 vojnika kako bi se srušio režim Slobodana Miloševića, odnosno, kako bi međunarodne snage ušle u Beograd. Clinton je bio protiv kopnene intervencije, između ostaloga i zbog Rusije.
U vrijeme bombardiranja Srbije od strane država članica NATO saveza Jokić je imao četiri godine, međutim, svega se, kako kaže, sjeća. “Sjećam se sirena, skloništa, uvijek isključenog svjetla, zamračenja…”, kazao je Jokić te je dodao kako se u to vrijeme u Srbiji živjelo u mraku budući da je na snazi bilo zamračenje ne bi li se ”pobjeglo” od NATO zrakoplova, no, bez uspjeha. Milošević je naposljetku morao popustiti, srpska vojska napustila je Kosovo i nikad se više tamo nije vratila, vjerojatno nikad više ni neće s obzirom da je u međuvremenu Kosovo postalo međunarodno priznati čimbenik, neovisna država. “Živjeli smo u mraku, čak i u devet ujutro sve je bilo isključeno”, kazao je Jokić. Činjenica da je zbog velikosrpske agresije pola bivše Jugoslavije godinama živjelo u mraku Jokić ništa nije rekao.
O samom ratu, koji Jokić ne smatra velikosrpskom agresijom na BiH, odnosno Hrvatsku, srpski košarkaš je tek govorio u kontekstu činjenice da u NBA ligi igraju najveće košarkaške zvijezde svijeta, pa i one iz “ovog dijela Europe.” “Većina igrača koji su sada u NBA ligi rata se ne sjećaju. Da li se mrzimo? Ne. Igrači ne mrze jedni druge. Nisam siguran da čak i zemlje mrze jedne druge. To je bio rat. Ništa između ljudi…”, rekao je Nikola Jokić. Poprilično razumna izjava, nedostaje tek konstatacija i istina o krivcu za rat.
Zanimljivo da je Jokić na kraju spomenuo i religiju, odnosno, vjeru, smatra da je sport tako lijep “jer nema religije…” Očito kako Jokić nije nikada gledao hrvatske sportaše, malo koji hrvatski sportaš se ne prekriži prije i nakon sportskog događaja, od Mirjane Lučić-Baroni do Blanke Vlašić. Naravno, ne odnosi se to samo na hrvatske sportaše. Uzmimo za primjer velikog argentinskog tenisača Juana Martina del Potra…
