Dva dana nakon poraza srpske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu od Švicarske ne prestaje paljba iz Srbije na račun njemačkog suca Felixa Brycha, koji je navodno teško oštetio Srbiju.
Nabrajaju srbijanski mediji tako redom one koji potvrđuju da je pogađate, ”Nijemac opljačkao Srbe”, no, zato nisu objavljivali reakcije većine onih koja se slažu s odlukama suca njemačkog suca, uključujući i Matea Beusana, hrvatsko Oko sokolovo. Zašto spominjemo Beusana? Naime, srbijanski mediji navode kako je ”Robert Prosinečki na HRT-u branio Srbe”. Misli se, naravno, na Robijeve tvrdnje kako je nikad dosuđeni jedanaesterac nad Mitrovićem za Srbiju postojao, no, zašto ne spominju riječi Beusana, i ne samo njega, u emisiji Zabivaka, koji jasno kažu da kaznenog udarca za Srbiju nije bilo?
Iskreno rečeno u posljednjoj, odlučujućoj fazi utakmice Švicarci su bili daleko bolji i puno bliže drugom golu, koji su i postigli u završnici, od primjerice ”teško oštećene” Srbije.
Bijes u Srbiji se ne stišava ni kad su u pitanju neki igrači Švicarske, a inače porijeklom s Kosova. Osnovni problem građana Srbije je u činjenici da se ona, nažalost, još uvijek, i tako godinama, desetljećima, ne mire sa stvarnošću. Naime, u Srbiji uporno Kosovo nazivaju fantomskom kvazi državom, iako se radi o međunarodno priznatoj zemlji, koju je, usput budi rečeno, priznala Republika Hrvatska, ali i FIFA, UEFA. Kosovo pod svojom zastavom nastupa i na Olimpijskim igrama. Kako je moguće ne priznati Kosovo, a pristati igrati u natjecanju organizacije koja to Kosovo defacto priznaje? Srbija bi se iz protesta trebala izdvojiti iz UEFA-e, FIFA-e, bojkotirati Olimpijske igre… Hoće li? Naravno da neće, kad i ako bi to napravili ne bi se vratili do kraja stoljeća na svjetska i europska nogometna prvenstva.
Drugim riječima, koga Srbi zavaravaju kad lažu sami sebe? Smeta im neki ”orao”, navodno ”simbol tzv. Velike Albanije”, na stranu sada što se radi o već dokazanoj iracionalnosti, da ne kažemo paranoji, neki bi rekli gluposti, ono što je još opasnije od paranoje je zapravo poricanje, koje sprečava suočavanje s realnošću.
U Srbiji, kako smo spomenuli, već desetljećima žive kao u nekom paralelnom svemiru. Primjerice, smeta im ”orao”, iako srpski mediji nisu vidjeli u prvom redu dobro organizirane ”navijače” Srbije s majicama na kojoj je gotovo u prirodnoj veličini glava ratnog zločinca Ratka Mladića? Kako ne vide glavu zvijeri, i to ne samo jednu, a vide pticu?
Kad se obrušava na njemačkog suca te na neke švicarske igrače izbornik Srbije, Mladen Krstajić, pravi se slijep kod zdravih očiju i ne vidi dobro organiziranu skupinu, slobodno možemo reći fašista, u masi srpskih navijača koji su se našli na tribinama stadiona u Kalinjingradu. O čemu se zapravo radi? Sve te žalbe, sva ta silna zapomaganja, sve te halucinacije i sve to samozavaravanje javnosti ništa je drugo nego bacanje dima u oči vlastitih građana. Traži se alibi, posebno način kako se što bezbolnije suočiti s činjenicom kako Kosova nema više, odnosno, da su ga izgubili onog trenutka kad su se u Miloševićevim hangarima čuli prvi trzaji tenkova početkom devedesetih.
Izjava Mladena Krstajića dan nakon poraza od Švicarske govori sve o tome u kakvim uvjetima i u kakvom ”sportskom duhu” radi i priprema se srpska nogometna reprezentacija…
“Neću reći ništa novo, pokradeni smo. Sucu ne bih dao ni žuti, ni crveni karton, već bih ga poslao u Haag, da mu sude kao što su nama. Nije dosudio jedanaesterac, podijelio je tri kartona igračima kojima je zadatak agresija na sredini terena…”, poručio je Krstajić.
Kad njihov izbornik tvrdi da bi u Haag poslao suca nogometne utakmice vjerojatno misli kako bi umjesto njega Srbiji na Svjetskom prvenstvu trebao suditi ratni zločinac Ratko Mladić? Sudio je spomenuti tzv. general mnogima devedesetih, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. Sudio, a i izvršio neke ”presude” koje je kao ”sudac” izrekao.
