Ivan Strinić konačno opet igra na najvišoj razini, no nije siguran hoće li ostati u Milanu.
“Dobro je. Prošlo je 25 dana, a nema ozljede. Super je to kad prolaziš pripreme i zdrav si. Ništa te ne muči. Nema boljeg osjećaja”, otvoreno kaže za Sportske novosti.
Hoće li ostati u Milanu?
“Nismo o tome razgovarali. Bit će još dosta odlazaka i dolazaka, nije formirao ekipu do kraja. Najvažnije mi je da se spremim, a na kraju, hoću li biti u Milanu ili negdje drugdje, kako bude. Volio bih ostati ovdje i igrati za Milan. Motiviran sam da igram. Međutim, ukoliko me ne vide, ići ću dalje. Prve su mi misli da se izborim za poziciju u Milanu”; kaže Strinić.
Je li razgovarao sa Zvonimirom Bobanom?
“Osim na prvom okupljanju, poslije ga više nisam vidio. Radi na svemu i svačemu, nije bio s ekipom, ali kad ga vidim popričat ćemo. O mojem statusu i svemu skupa”, kaže Strinić.
Koliko ga je oštetila priča o problemima sa srcem?
” Kad se radi o zdravlju mora biti sve sigurno. Bilo pa prošlo, ne može se vrijeme vratiti. Dakako, s igračke strane gledano, dosta me unazadilo što sad nakon godinu dana moram iz početka. Sve je teže. Svaki klub koji bi se možda zanimao za tebe drukčije te gleda. Nisi na tržištu, ne igraš, rejting ti padne. A lani sam bio na vrhuncu, igrali smo finale Svjetskog prvenstva…”, rekao je.
Što kaže o reprezentaciji?
“Razgovaram s igračima, očekivalo se da će u prvom utakmicama nakon Svjetskog prvenstva biti malo lošije, dogodilo se i dosta promjena u momčadi. Sad smo ponovno počeli igrati nogomet koji podsjeća na Rusiju i vjerujem da će biti sve dobro. Nemam dvojbe da ćemo se kvalificirati na Europsko prvenstvo. Reprezentativnu priču vidim pozitivno”, kaže.
O slučaju Kalinić
Ispalo je kako je ispalo. Teško je meni govoriti o tome. Ni za Nikolu, ni za reprezentaciju, ni za nas sve skupa nije bilo dobro. No, tako se odvilo, ne može vratiti vrijeme. Kad bismo mogli, vjerojatno bi on postupio drukčije. Ja njegovu priču znam, ali može je ispričati samo on. Ako želi. Puno je dao reprezentaciji, da ga nije bilo, tko zna bismo li se uopće plasirali u Rusiju. Na tome mu treba odati priznanje. A to se na Svjetskom prvenstvu dogodilo spletom okolnosti. Nije to bila ni njegova namjera, ni izbornikova, tako se potrefilo. Život ide dalje, ne treba se na to više osvrtati. Sigurno je žao i nama, i njemu, i izborniku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
