Danijel Subašić se kroz špalir suigrača i uz pljesak cijelog Poljuda oprostio od nogometa. Nakon toga popričao je s Markom Šapitom.
– Hvala suigračima, oni su zadnje dvije sezone donijeli dva trofeja, a znamo da dugi niz godina Hajduk nije imao nikakvih trofeja. Kad sam se vratio naravno da sam htio, da smo svi htjeli, uzeti titulu, ali eto, uzeli smo dva Kupa zaredom, što Hajduku nije dugo uspjelo. Poklopilo se to sve, i da izađem u jubilarnoj 24. minuti. Hvala Splitu, hvala Dalmaciji i hvala Hrvatskoj. Osjećam to već pet godina, od Rusije do današnjeg dana, rekao je “Suba”.
– Poklopilo se tako, neke stvari u karijeri se poklope, dragi Bog ti nekad vrati, nekad kad ne vjeruješ u sebe, ti se koprcaš, pa izroniš iz blata. Nije blato, ali teško je izaći iz HNL-a vani, zadržati se u Monacu i imati karijeru kakva se dogodila. Hvala Bogu da se dogodilo, osam i pol godina na jednom mjestu, iako je bilo ponuda, no u Monacu sam našao sebe. Hajduk je bio pečat na kraju. Došao sam radi titule, titula nije došla, ali doći će možda sljedećih godina. Deset ili više godina otkad nismo prvaci, ali dižemo se, eto Zadar se tako vratio nakon niza godina, nada se bivša vatrena jedinica.
– Neka knedla mi je u grlu, zadnjih tjedan dana plakao sam kad bi vozio Zadar – Split. Rekli bi mi u Dalmaciji, je*** čovjeka koji nema emociju, rekao je Subašić i najavio što želi raditi dalje u životu:
– Želim odmoriti, biti uz svoju obitelj i sina, te neke sitnice, da možeš vidjeti sina i voditi ga u vrtić, živjeti normalnim životom, zaključio je vratar koji ostaje zlatnim slovima upisan u povijest hrvatskog nogometa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
