Tko je Dražen Lalić, koji je Joe Šimunića nazvao ‘politički nepismenim’?

“Uzvikivanje fašističkog pozdrava predvođenih Joe Šimunićem. Inače odličan igrač, ali politički nepismen”, nabrajao je Dražen Lalić dok je spominjao pozdrav ‘Za dom spremni’ na sjednici Odbora za obitelj, mlade i sport na temu “Sport, mladi i sprečavanje različitih oblika nasilja – interes cijelog društva”. Izjava je to koja je posljednjih dana odjeknula u javnosti, a o kojoj mainstream mediji ne pišu.

Dražen Lalić inače je sociolog, profesor s Fakulteta političkih znanosti, često ga predstavljaju kao nepristranog analitičara, iako to nije. Više o njemu doznajte u nastavku.

Lovrenu i Modriću stavljao ‘utege’

Na dan početka Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, 14. lipnja 2018. godine, u emisiji Otvoreno gostovao je upravo Lalić.

Podsjetimo što je tada rekao:

“Ne radi se samo o tih 15-ak igrača već o ukupnoj atmosferi oko reprezentacije koja je niska, nepovoljna. Većina naših građana ne osjeća da će ova naša reprezentacija postići dobar rezultat. Nogomet shvaćam kao zajednicu publike, medija, dužnosnika, sudaca, trenera, igrača… Nogomet nije samo onaj tim. Da sad pitamo vaše gledatelje što je zanimljivije, važnije suđenje Mamiću, spektakularni bijeg i sudbina ili uspjeh naše reprezentacije. Možda ćemo uspjeti doći do drugog kola, ali tu je negdje naš limit, zbog određenih razloga. Ljude najviše zanima svjedočenje poniženju, a pogotovo kad svjedoče poniženju nečega tko je ponižavao. Interes za Mamića, korupciju, organizirani kriminal, odlijevanje javnih sredstava u privatne džepove – kad bi istraživao moja hipoteza bi bila da ljude puno ih više zanima slučaj Mamić nego što se zbiva oko reprezentacije.

> Pravosuđe i suprotan odnos prema ‘Za dom spremni’: Prisjetimo se presuda Thompsonu i Šimuniću

Ako odemo u četvrtfinale po tome ćemo pamtiti SP, ali ako ispadnu nakon skupine po Mamiću. Žao mi je zbog sudbine tog čovjeka, on je sposoban čovjek koji je puno igrača prodao vani, više nego itko u ovom dijelu Europe. Ali nažalost nogomet je postao jedna metafora lošega, društveno pogubnoga. Pogledajte atmosferu 1998. kada nas je nogomet spajao. Kad smo bili integrirani. Žao mi je Dalića, vidi mu se na licu da je čista duša, volio bi da napravi dobar rezultat. Međutim, ovog puta mislim da su ti utezi preveliki. Mislim da Lovrenu i Modriću to mora biti uteg”, rekao je Lalić.

Smetala mu ruka na srcu za vrijeme intoniranja himne

Lalić je pisao o utjecaju ”desničara na hrvatski nogomet, koji su u prvoj polovici devedesetih isforsirali držanje ruke na srcu kod intoniranje himne” uoči utakmice Vatrenih. Zar je to, prema profesoru Laliću, glavni problem hrvatskog nogometa?

“Znatno je razgrađen i simbol reprezentacije. Konstruiran još u prvoj polovini devedesetih, taj se simbol koristio kroz različite rituale, pa i one bizarne poput od desničara isforsiranoga držanja ruke na srcu pri izvođenju himne producirana kao “izraz narodne duše”…”, napisao je Dražen Lalić u Večernjem listu ranije.

Naravno, ovo jednostavno nije točno, ruka na srcu kod intoniranja državne himne uoči utakmica hrvatske reprezentacije devedesetih ”dogodila” se potpuno spontano, kao i puno toga što se početkom devedestih događalo na krilima nacionalne euforije, demokratskih promjena, u zanosu slobode i neposredno poslije rušenja komunističkog režima. Nitko, ništa nije forsirao, a pogotovo ne hrvatskim nogometnim reprezentativcima.

> Dražen Lalić i Krešimir Macan natjecali se tko će više hvaliti Tomaševića uz skandalozne teze

Hvalio Tomaševića

Lalić je prošle godine u emisiji RTL – direkt, na temu godinu dana Možemo na vlasti u Zagrebu navijao za još jedan mandat Tomislava Tomaševića.

“Neke se naznake i trendovi mogu osjetiti, to je četvrtina mandata, ali možda će biti još jedan mandat. Ono što je bitno je drugačija atmosfera u gradu. Niti jedan čelnik gradske vlasti i osoba povezana s njome i tim strankama nije završila u zatvoru niti se to može zamisliti. Svašta se može Tomaševiću prigovoriti, ali da će završiti u zatvoru… U pobjedničkom govoru je rekao da želi istinske promjene i da traži sudjelovanje građana u promjenama i da one neće biti brze i jednostavne. Upravo u tome treba tražiti problem. Promjene će biti sporije, kompliciranije su nego je očekivao, a građani, tu već ima problema sa sudjelovanjem drugih aktera. Nekako se svela Tomaševićeva vojska tek na nekoliko generala”, kazao je Lalić.

Što se tiče mjere roditelj odgojitelj Lalić je tada, dok još presuda nije donesena, ustvrdio da će “bilo kojem sudu biti teško da odluči drugačije od onoga što predlaže Tomašević jer je javnost u Zagrebu tu sasvim u velikoj većini na strani Tomaševića.” Profesor, koji predaje studentima, zaboravio je da sudovi u predmetima odlučuju na temelju zakona i činjenica, a ne na temelju onoga što misli Lalićeva ‘javnost’, odnosno pojedini lijevo orijentirani mediji.

Lalić radio za Sorosa pa pisao za Večernji kako Soros nije protivnik hrvatske samostalnosti

Dražen Lalić je inače bio član Upravnog odbora Instituta otvorenog društva Hrvatska 2004.godine. Zanimljivo, isti je Lalić 2018. godine za Večernji list napisao nekritički tekst u kojem tobože objašnjava zašto se Soros našao na udaru desnice.

”Neki naši politički akteri su dali, a pojedini i još uvijek daju znatne priloge antisorosevskoj histeriji. Sredinom i u drugoj polovini 90-ih, kad je aktivnost Instituta Otvoreno društvo u Hrvatskoj bila najintenzivnija, najžešće kritike Sorosu i toj zakladi upućivao je predsjednik Republike”, piše Lalić te dodaje kako Tuđmanov govor o ”crvenim, zelenim i žutim vragovima” održan po povratku s prvoga liječenja iz SAD-a u Zračnoj luci Pleso 23. studenoga 1996. sadrži neistine.

>Dr. Franjo Tuđman o Georgeu Sorosu 1996.: ‘Soros i njegovi saveznici proširili su krakove kroz naše društvo’

Lalić ide toliko daleko da eksplicitno tvrdi kako ”Soros zasigurno nije protivnik hrvatske slobode i samostalnosti”, no tri godine nakon toga Lalićevih tvrdnji, portal Narod.hr otkriva da je Sorosevo Otvoreno društvo u Hrvatskoj 2000. u svojim strateškim planovima ustvrdilo kako je iluzija da je Hrvatska suverena nacionalna država ili da će to postati. Uz to, vrijedi podsjetiti da je Tomaševićevu udrugu Institut za političku ekologiju, snažno financijski i logistički podržalo upravo Otvoreno društvo, a da je u prostorijama iste te udruge dogovoren nastanak stranke Zagreb je naš.

Godine 2012. je pokušao postati članom Upravnog odbora Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, ali nije uspio. Prilikom kandidature za funkciju u tom tijelu izjavio je da ”civilno društvo mora sadržavati svoju kontrolnu i konfliktnu dimenziju, i to ponajprije prema vlasti, inače se gubi njegov smisao nezavisnoga promotora općeg dobra”.

Sara Lalić – članica Centra za mirovne studije

Sara Lalić, inače kćer Dražena Lalića je aktivistica Centra za mirovne studije (CMS) u kojem je su ključnu ulogu godinama imali Sandra Benčić i Gordan Bosanac, danas važni članovi stranke Možemo.

Ona je 2014. bila voditeljica programa Borba protiv rasizma, ksenofobije i etničkog ekskluzivizma, a 2018. je bila u Upravnom odboru CMS-a. Ta nevladina organizacija također je jedan od osnivača Documete Vesne Teršelič, a uz Centar za građanske inicijative Poreč, Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP Zorana Pusića), Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Documentu-Centar za suočavanje s prošlošću i udrugu Terra, suosnivali su i zakladu Solidarna.

Inače, Centar za mirovne studije (CMS) se našao u sukobu interesa jer je kao član Radne skupine uvrstio svojih 6 aktivnosti u Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije 2016. – 2021., a na to je 2017. upozorio tadašnji ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier na sjednici Odbora za europske poslove.

Inače Domovinski pokret je do sada objavio popis organizacija civilnog društva koje su prema njihovim tvrdnjama, između 2013. i 2020. godine uprihodile preko 500.000.000 kuna. Među njima se nalazi i Centar za mirovne studije s uprihođenih 42.624.246 kuna.

Optužuje za političku nepismenost, a sam je pokazuje

Zaključno, iako kritizira Šimunića upravo je Lalić pokazao političku nepismenost kad je ranije ustvrdio da bi se Barack Obama i po treći puta trebao kandidirati na američkim predsjedničkim izborima protiv Donalda Trumpa, iako se u američkom izbornom sustavu nije moguće kandidirati tri puta za predsjednika.