Bivši vratar Dinama, Bruggea, Olympiacosa i hrvatske reprezentacije, Tomislav Butina u razgovoru za Sportske novosti otkriva nekoliko važnih stvari o jedanaestercima.
“Najprije bih želio reći da me živcira kad netko kaže da je izvođenje 11-eraca – lutrija! Nije to nikakva lutrija, nego umijeće i s jedne i druge strane. Umijeće je, naime, prevariti vratara i zabiti gol, umijeće je također i “pročitati” igračevu namjeru, pa obraniti taj udarac! A lutrija bi bila nešto što se događa sasvim slučajno… Primjerice, one Subašićeve obrane u sebi nose sve elemente osim – slučajnosti, sve je napravio onako kako je trebalo! Svaki vratar ima svoj način branjenja 11-eraca. Netko čeka izvođača do samoga kraja, netko ranije izabere stranu i krene u nju, netko “čita” suparnika po pokretima tijela, noge… Danas je vratarima mnogo lakše nego ranije, jer su dostupne sve statističke informacije i u utakmicu ulaziš s mnogo znanja o navikama igrača. Ali, nekakvog posebnog recepta nema, nema tajne, no siguran sam da je san svakoga vratara dočekati izvođenje 11-eraca, jer ima velike šanse da se nakon toga kući vrati kao istinski junak”, smatra Butina.
Tko je u prednosti – vratar ili izvođači?
” Vratar je uvijek sam, a protiv sebe ima minimalno petoricu izvođača. Koji tijekom tog izvođenja na centru razgovaraju, daju jedan drugome potporu, a vratar je sam i izoliran, ali zato ima vremena za posvemašnju koncentraciju. Nadalje, igrač ima samo taj jedan jedini udarac, a vratar ima šansu obraniti najmanje pet udaraca! I zato je kudikamo veća uspješnost obrana prilikom izvođenja 11-eraca, nego kod kaznenih udaraca, kudikamo je veći uzorak koji se nudi za obranu. I zbog toga je svakako vratar u prednosti”, smatra on.
Koliko se teško bilo Subašiću vratiti nakon što je prve minute protiv Danske primio gol.
A kakva je Hrvatska do sada?
“Hrvatska je baš onakva kakvu sam i očekivao, sa svim svojim vrlinama i manama. I takva će biti i dalje. Imamo top igrače, istinsko zajedništvo i kvalitetno ozračje unutar momčadi. U igri, pak, imamo odličan defenzivni blok, što je, uostalom, najveće obilježje ovoga natjecanja, gotovo sve momčadi odlično su obrambeno posložene. Nešto teže zabijamo golove, ali ih uvijek nekako zabijemo, što je jako dobro. K tome, nemamo samo jednog strijelca kojeg “čekamo” da zabije, nego više igrača trese mreže i ta je širina naša prednost, jer uvijek netko može zabiti. Ovisimo, dakle, o momčadi, a ne o pojedincu, što je svakako dobro, jer nas je zato i teže skautirati. A jasno je da još ima mnogo prostora za poboljšanje u našoj igri prema naprijed, u kreaciji…”, smatra on.
