Hrvatska nogometna reprezentacija prvu je utakmicu nakon pada Berlinskog zida odigrala 17. listopada 1990. godine na Maksimiru protiv SAD-a. Na Maksimiru je momčad, za koju su još tada davno igrali i Kranjčar, Mlinarić…, pobijedila 2:1.
Od tada do danas Vatreni su postali respektabilna nogometna sila, barem kad je u pitanju reprezentacija. Na velikim natjecanjima, a posebno na svjetskim prvenstvima, Hrvatska je pokazala svoj ogromni nogometni talent koji je došao do punog izražaja nakon što smo se oslobodili ”bratskog” zagrljaja s istoka.
Naime, u posljednjih trideset godina na svjetskim prvenstvima Hrvatska je uspješnija od Engleske, od zemlje u kojoj je nogomet navodno izmišljen. Samo jedan podatak dovoljno ilustrira takvu činjenicu. Naime, Englezi su u posljednjih tridesetak godina u dva navrata igrali polufinale najvećeg nogometnog natjecanja, u Italiji 1990. i u Rusiji 2018. Na putu do finala u Italiji zaustavili su ih Nijemci, a u Rusiji Hrvati…
Ovaj podatak govori sve, međutim, i dalje nas, svako malo, teroriziraju nazovi hrvatski mediji jugoslavenskim nogometom, ako ne podsjetnikom na ”prekrasne dane bratstva i jedinstva”, kada je UDB-a tamanila Hrvate diljem svijeta, a ono na sportske uspjehe, kojih je bilo, ali daleko manje, kad su hrvatski sportaši u pitanju, nego što Hrvatska danas, kao sportska velesila, ima. Od nogometa, do rukometa, skijanja…
Što je ostalo od te jugoslavenske ruševine kad je nogomet u pitanju najbolje govori činjenica da osim Hrvatske ostale reprezentacije nisu napravile ništa, uključujući i Srbiju, na svjetskim prvenstvima, ako su neke od njih i došle do Svjetskog prvenstva ispadale bi u skupini. S druge strane Hrvatska je 1998. pobijedila Njemačku 3:0 u četvrtfinalu SP-a, osvojili treće mjesto pobjedom protiv Nizozemske 2:1, da bi 2018. stigli preko Engleske do finala. Komunistička Jugoslavija takve uspjehe mogla je samo sanjati, postojala je 45 godina previše, a finale ni blizu nije vidjela. ”Prekrasnih” osamdesetih Jugoslaveni su igrali jedno Svjetsko prvenstvo, 1982. u Španjolskoj, ispali su u skupini, u Meksiku 1986. ih nije ni bilo… 1990. i SP u Italiji? To je bio skup pojedinaca, predvođen ”nekakvim Hrvatom” Ivicom Osimom, koji je jedva čekao da pobjegne svatko na svoju stranu. Samo koji tjedan kasnije srpski teroristi krenuli su s prvim balvanima.
I kako je onda moguće da nas navodno hrvatski mediji teroriziraju i pritom ne prestaju, s jugoslavenskim nogometom? Teroriziraju i mlade generacije koji o Jugoslaviji nemaju pojma, i ne trebaju imati, osim da se radilo o terorističkoj državi, a onda to i nije bila država već ”špilja razbojnička.”
Sportske novosti pišu o ”idealnoj momčadi”, ”momčadi snova”, ruske lige, radi se o momčadi, naravno, sastavljenoj od igrača ”s ovih prostora.” Kakva momčad snova iz ruske lige?
”Kako već godinama nogometaši iz prostora bivše Jugoslavije čine važan dio ruske Premier lige tamošnji su novinari portala sportbox.ru izabrali i idealnu momčad sastavljenu od igrača koji su ostavili najdublji trag.
Od formiranja ruske Premier lige više od 250 igrača s ovih prostora je igralo u Rusiji, a među njima su brojni Hrvati. Danas najbolji dojam svakako ostavlja Nikola Vlašić, a u idealnu momčad na kraju su izabrana trojica Hrvata”, pišu Sportske novosti:
To su Stipe Pletikosa, Vedran Ćorluka i Ivica Olić.
U idealnoj momčadi dominiraju igrači iz Srbije, dok je jedan predstavnik i iz BiH.
Vratar: Stipe Pletikosa (Hrvatska)
Obrana: Branislav Ivanović (Srbija), Nemanja Vidić (Srbija), Vedran Ćorluka (Hrvatska), Aleksandar Luković (Srbija)
Vezni red: Elvir Rahimić (BiH), Miloš Krasić (Srbija), Ognjen Koroman (Srbija), Zoran Tošić (Srbija)
Napad: Savo Milošević (Srbija), Ivica Olić (Hrvatska)
Elvir Rahimić, Miloš Krasić, Zoran Tošić…? Kakve veze sve ove ”zvijezde” imaju s reprezentacijom koja je bok uz Španjolskoj, Engleskoj, Francuskoj, Portugalu…?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
