Poslije remija, ravnog porazu, na Rujevici protiv Finske HNS je prema neslužbenim informacijama smijenio izbornika Antu Čačića. Do smjene je došlo samo pedeset sati prije utakmice odluke u Kijevu. Koliko je samo tih utakmica odluke Hrvatska propustila ove kvalifikacijske sezone ne vrijedi ponavljati, ostala je tek jedna. Što se može promijeniti tako drastično u tako malo vremena?
Reagirali su poslije šoka na Rujevici mnogi, pa čak i oni kojima primarni sport nije nogomet, poput rukometnog izbornika Line Červara, kome također nije bilo lako nakon novih loših devedeset minuta Vatrenih.
“Ne bih ništa komentirao. Još sam vruć, ne znam kako bi objasnio što se dogodilo. Najbolje je prespavati i onda donijeti nekakvu analizu. Nemojte se ljutiti, ali više od toga ne mogu reći…”, rekao je legendarno Lino, a prenosi Večernji list.
Hrvatska se vadila i iz težih situacija, međutim, nikada, pa čak ni u završnoj fazi Igora Štimca, kad se na Maksimiru gubilo od Škotske, nisu igrači djelovali ovako izgubljeno, bez emocije, kao sinoć u sablasnoj atmosferi Rujevice. Nećemo reći kao da im je bilo svejedno, nećemo to reći jer to ne bi bilo točno, dogodilo se nešto puno gore od toga, 200 milijuna eura na travnjaku djelovalo je potpuno nemoćno. Osim Luke Modrića. Nažalost, razbijena vojska, bez obzira koliko ih veliki general vodio u bitku, nema šanse za pobjedu, pa čak ni protiv Finske.
Nažalost, atmosfera na tribinama Rujevice bila je komorna, kad vas bodre, pa kad vas počnu vrijeđati morate se zamisliti, no, pravi razlog za uzbunu je kad vas krenu sažaljevati. Vatreni su trebali pravu atmosferu, pravu potporu, na Rujevici je nisu dobili, no, pravu potporu, pa čak i kad igrate za reprezentaciju, trebate ponekad zaslužiti. Gotovo sve je sinoć na Rijeci bilo na razini jedne prosječne krčme. Publika kao u lošem kazalištu, glumci amateri i redatelj bez talenta.
Tužno je bilo gledati kako planetarno popularne zvijezde Vatrenih na travnjaku izgledaju protiv ipak jedne više nego prosječne reprezentacije. Njemačkoj se primjerice nikad, ni u najluđim snovima, ne bi mogao dogoditi potop u Estoniji bez obzira s u kojem sastavu Elf igrao. Hrvatska je nakon spomenutog potopa u jednoj nepotrebnoj prijateljskoj utakmici, nakon kojeg smo izgubili i Marka Pjacu, krenula nizbrdo. Tada je trebalo reagirati. Prešlo se preko toga. radi mira u kući.
Nakon odlaska Ante Čačića HNS traži nasljednika, traži spas za zadnji čas, čovjeka koji će voditi reprezentaciju u posljednjim sekundama jedne drame koja prijeti da se na kraju pretvori u tragediju, sportsku, naravno. Nema opravdanja za eventualni debakl u kvalifikacijama, ovakvim igračima mjesto je na Svjetskom prvenstvu, samo, čak i najbolji trebaju lidera na klupi, trebaju čovjeka s autoritetom koji neće dopustiti da utakmice vodi stihija, loža ili pak svlačionica. Koliko trener znači za jednu momčad pokazuje primjer mnogih velikih klubova, naime, u istom sastavu ti isti klubovi s pravim trenerom igrali su daleko bolje nego kad ih je vodio neki drugi, da sad ne ”pljujemo” po Čačiću, koji sad sasvim sigurno nije jedni, pa čak ni najveći krivac za debakl na Rujevici. Ako Hrvatska ne uspije trebaju ići svi, a ne samo Ante Čačić kao dežurni krivac, iako je sam svjesno pristao igrati takvu ulogu.
Mnogi će se nasmijati na prijedlog da Miroslav Ćiro Blažević, kao veliki motivator, preuzme reprezentaciju u terminalnoj fazi jedne drame, no,tko drugi to može bolje od njega u ovom trenutku? Ćiro kao kratkoročno rješenje, naravno. Bilić, Bjelica, Prosinečki, Kovač…, svi oni koje mediji spominju posljednjih dana, su zauzeti, nema šanse da vi danas odete po Bilića i da se on već sutra vrati. Strani trener? Zašto ne? Ali samo vrhunski strani trener, ne treneri kakve smo imali prilike gledati u HNL-u.
Mediji? Nedvojbeno snose dio odgovornosti, i to veliki dio. Međutim, zvijezde Reala, Barcelone, Juventusa ili Intera morale bi pronaći izlaz iz svake situacije, pa čak i kad su gotovo svi protiv njih, uključujući i medije. Devedesetih su igrači imali, ako ništa drugo, karakter, znali su što je ”dišpet”, znali su se držati zajedno pa čak i kad nisu bili u pravu, kao na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996., danas jedna posve drugačija priča.
.
