U emisiji Nedjeljom u dva gost Aleksandra Stankovića bio je predsjednik Stručnog savjeta i odnedavni član košarkaške Kuće slavnih Dino Rađa.
O primanju u Kuću slavnih rekao je: “Meni je sve to skupa bilo nekako nestvarno, od prve objave u trećem mjesecu pa do danas, meni je sve to bilo kao da gledam neki film.”
Rađa se na početku emisije emotivno osvrnuo na smrt majke i Milorada Bibića Mosora, a onda i na to da Toni Kukoč nije ušao u Kuću slavnih: “Tko, kako, što i zašto, ja to nemam pojma. Nisam znao ni da me netko predložio, sve se to dozna kasnije. Kod nas je četiri milijuna izbornika, svi sve znaju… Toni je najbolji igrač s kojim sam ikad igrao. Smatram da smo nas dvojica jedan par koji je obilježio svjetsku košarku, kao Stockton i Malone, Magic i Jabar, ima tih nekih parova, mislim da smo on i ja među njima.”
“Jugoplastika najbolji europski klub 20. stoljeća”
Za Jugoplastiku kaže da je bila najbolji europski klub 20. stoljeća iako je Real osam puta bio europski prvak: “Istina je, ali svi su imali neke strance, ne klince od 20 godina. Uostalom nije to samo moje mišljenje. Teško je uspoređivati generacije, ljude koje nisam nikad gledao. Mi smo bili ekipa klinaca u kombinaciji s jednim iskusnim Duškom Ivanovićem, a Peras i Sobin bili su koju godinu stariji od nas. Organizacija kluba, način rada, sve to skupa počneš cijeniti tek kasnije.”
“Kad je došao Božo nakon Slavka kod kojeg se radilo nekad i 10-ak sati dnevno pitaš se tko je taj. Nisam imao pojma tko je on. No već na prvim treninzima shvatiš tko je tko. Ono što je mene fasciniralo je da se on nije sramio zvati Acu Nikolića da mu dođe nekoliko puta godišnje kao savjetnik, nije imao ego”, rekao je o svom početnom otporu prema najvažnijem treneru Jugoplastike Božidaru Maljkoviću.
Rađina najbolja košarkaška petorka je: “Toni, Dražen, Divac, Jure Zdovc i ja, s tom ekipom smo mogli sve.” Branio je potom Divca i njegovo gaženje hrvatske zastave: “Da je mene u ono doba netko došao sa srpskom zastavom, ja bih isto to napravio. Najveći dio sportskih uspjeha postigao sam kroz tu državu, a sad bi netko to htio izbrisati gumicom.”
S Draženom sam bio super, iako smo generacijski vezani ja, Toni i Divac. Kod Dražena me fascinirala glad za uspjehom. Od njega sam naučio to da ne postoji način da me spriječiš da treniram. “U hotelu u Poljskoj, na primjer, nije bilo teretane. Vratimo se u hotel, pola sata kasnije zove Dražen i kaže “idemo, našao sam teretanu”! I mi odemo na drugi kraj grada, u neku zapuštenu teretanu. Njega ništa nije interesiralo nego sport, zvao bi me u neko doba noći, jedna, dva ili tri ujutro pa pričamo o tome kako je igrao Val protiv Sućurca. Pratio je sve žive rukometne, nogometne, vaterpolske rezultate, samo sport, sport i sport”, rekao je o Draženu Petroviću.
“Fascinira me povijest, pa i Tito”
Malo je poznato da Rađu fascinira povijest: “Mene strašno interesira povijest, u osnovnoj školi htio sam biti profesor povijesti. Samim time sam obišao puno nekih stvari, bio sam na Ovčari, u vukovarskoj bolnici, na Bleiburgu, u Dachauu, Auschwitzu, na poljima smrti u Kambodži, u KGB-ovom zatvoru u Vilniusu u Litvi. Fasciniraju me diktatori, većina njih završila je u prašini, sve su to neki likovi, mene to interesira. Pročitao sam, recimo , Mein kampf, pa samim time i Tito je jedan od tih likova koji je u meni pobudio interes, tko je taj lik kojemu sam sa šest godina išao mahati zastavicom. Stara je govorila da je “Bog hodao po zemlji dok je Tito bio živ”. Je li tu bilo loših stvari, sigurno da jest. Povijest pišu pobjednici, uvijek je tako. Naučio sam dijeliti ljude na dobre i loše, jesu li crni ili žuti i koje su vjere, to me nikad nije zanimalo.”
Modriću čestitka za pokazano na terenu
Morate čovjeku čestitati za ono što je napravio, za njegove sportske uspjehe treba skinuti kapu bez obzira za koga navijali, rekao je Rađa o čestitki Luki Modriću, kojem je nedavno čestitao samo za dostignuća na nogometnom terenu. O stanju u hrvatskom nogometu rekao je kako bi volio da se naslovi osvajaju samo na sportskim terenima.
Kad smo došli lige su bile devastirane
O aktualnom trenutku hrvatske košarke i svojoj izjavi da eventualni i izostanak sa SP-a i nije velika tragedija, Rađa je rekao: “U zadnjih devet velikih takmičenja, od 1996. do 2017. nismo bili na njih šest i nije se postavljalo pitanje toga. Sad bi mogli imati pauzu od tri godine jer se EP ne igra više svake dvije nego svake četiri godine. Realnost je jedna jako bitna stvar. Ta moja izjava od prije šest mjeseci temeljena je na nekim mojim saznanjima. Radio sam s najboljim trenerima u povijesti europske košarke, Maljkovićem, Ćosićem, Ivkovićem, imao sam od koga učiti. Dozvolite da znam o čemu pričam. Kad smo prije dvije godine došli u Savez on je bio u gorem stanju nego danas, lige su bile devastirane. Cibona, Cedevita i još neki klubovi nisu igrali domaću ligu. Mi smo sad postavili lige na noge. Klubovi koji su prije plaćali stotine tisuća kuna kotizacija sad plaćaju možda 10-ak posto.”
Stvari se rješavaju polako, ne možeš u rat sa svima
“No moraš polako rješavati stvari, od sudačke organizacije, trenera, liga, ne možeš odjednom ući u rat sa svima. Samo pokušavam aplicirati neke sisteme koje su mene napravile igračem, pričaš s ljudima kako bi trebalo. Situacija je da novca nema, prije se igralo iz ljubavi, moja prva plaća u Splitu bila je 250 maraka, da danas ponudiš klincu 1000 kuna smijao bi ti se u facu. Došlo mi je sto puta sve poslati kvragu, ali onda dođu neki klinci, pa te zaintrigira, dođeš na pitanje što sad? Jedini način za nešto promijeniti je iznutra, lako je izvana davati savjete. Dosad je bilo dosta klimavo, iako ne želim prozivati neka imena, jer nisu oni krivi, sustav je bio tako kreiran da su naprijed išli oni koji su dizali ruku, a ne onaj koji je bio dobar na terenu.”
Anzulović je svima bio dobar prije dva mjeseca
“Mi smo prije dvije godine počeli birati trenere mlađih kategorija po principu tko je što napravio u klubu. Svi izbori koje smo napravili dosad napravili su određene rezultate. Svi spočitavaju sad da Anzulović ne valja. A kako je u šestom mjesecu bio dobar, nije se u dva mjeseca pokvario, nije sve tako jednostavno”, kaže Rađa.
O budućnosti kaže: “Bez obzira kako ove dvije utakmice izgledale katastrofalno, ovo ljeto je bilo jako dobro. Prvi put su dvije selekcije, U16 i U20, donijele medalju. Na tome temeljimo optimizam, jer to su klinci koje možeš educirati”, zaključio je.
Zarađivao više od Maradone
Iako nije u karijeri zaradio kao današnje zvijzede, svojedobno je u Italiji zarađivao više od Maradone: “Kad sam potpisao taj famozni ugovor, onda te svi žicaju, svi čekaju ispred kuće i govore meni treba ovo, meni treba ono. Onda sam ja odlučio da moram upoznati čovjeka kojemu treba pomoć.” Na primjedbu o tome da je uzeo sportsku penziju kaže da sve te novce prosljeđujem puno bolje nego što bi to uradila država, ništa od toga nisam zadržao.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
