Španjolski nogometaši prvi su polufinalisti EURA nakon što su u Sankt Peterburgu boljim izvođenjem penala izbacili Švicarsku s 4-2 (1-1,1-1).
Švicarski izbornik Vladimir Petrović je bosanski Hrvat, dijete roditelja koji su radili u obrazovanju, bio je plemeniti veznjak dobre tehnike. Počeo je igrati nogomet s 11 godina u Ilidži, a onda su ga primijetili u Sarajevu.
Osvojio je prvenstvo bivše države sa Sarajevom 1985., a onda, nakon kratke epizode u Kopru u Sloveniji, promijenio nekoliko švicarskih klubova. Chur, Sion, Martigny, Bellinzona, Locarno, Buochs. U Bellinzoni je bio trener-igrač i polako se okrenuo trenerskom poslu, pišu 24sata.
Zanimljivo poglavlje njegova života svakako je i angažman kao socijalnog radnika u katoličkoj udruzi Caritas u Giubiascu, u kantonu Ticino, gdje je radio pet godina.
“Integracija je jedno od najvažnijih pitanja, ne samo u sportu, nego i u životu. S te strane sam imao i vrlo dobra i pozitivna iskustva kada sam radio pet, šest godina u Caritasu, gdje sam susretao ne samo nacionalno različite ili religiozno različite, već i financijski različite ljude s različitim poteškoćama. Tu čovjek mora biti fleksibilan i mora biti čovjek da bi pokušao rješiti te probleme”, pričao je.
Koje su sličnosti u trenerskom poslu i onome u Caritasu.
“U oba posla radi se s ljudima, s grupama ljudi, te se radi na njihovoj motivaciji. U oba slučaja radi se na učenju ljudi da nešto učine na određeni način ili da slijede određene ideje, vaše ideje. Disciplina mora biti prisutna. Razlika je jedino financijsko stanje tih ljudi. No na kraju, kad čovjek radi, kad daje sve od sebe, ako ne sutra, onda će se prekosutra to sve sigurno vratiti”, kaže Petković.
Komentirao je i činjenicu da u reprezentaciji vodi još jednog Hrvata, Marija Gavranovića, koji je Švicarcima donio produžetke u Bukureštu golom za 3-3, ali postoji i suprotnost – Hrvat koji je odabrao Hrvatsku, Ivan Rakitić.
“Mislim da je dosta veliki financijski utjecaj jer igrači gledaju gdje će zaraditi više. No isto tako sigurno nije isto igrati za švicarsku reprezentaciju ili za hrvatsku reprezentaciju. U hrvatskoj reprezentaciji vrijednost igrača skače rezultatima reprezentacije i popularnošću nacionalne selekcije. To igraču daje mogućnost da bira u kojem će klubu nastaviti karijeru i pod kojim financijskim uvjetima. Domoljublje je kod tih mladića možda u drugom planu, više dolazi od njihovih roditelja i iz sredine kojom su okruženi, nego od samih mladića koji su ovdje i odrasli i išli u škole”, priča.
Inače, Petković je do 2011. godine ostao u Švicarskoj, a onda je otišao u inozemstvo. Pravi posao napravio je u Laziju od 2012. do 2014., osvojivši talijanski kup. To mu je otvorilo vrata da nakon Svjetskog prvenstva u Brazilu naslijedi Felixa Magatha na klupi reprezentacije.
Komentirao je jednom prilikom i hrvatski i švicarski nogomet.
“Primjećujem da je veliki odljev igrača te da sada igraju ili skroz mladi igrači ili oni koji završavaju svoje karijere. Takva je situacija i u Dinamu i u Hajduku. U Švicarskoj je sve drugačije organizirano, puno sigurnije. Prisutno je zdravo stanje nogometa. Važno je i ponašanje prema sucima i prema publici. Hrvatska je počela raditi nešto i na tom polju, ali primjećujem da ostale države bivše Jugoslavije puno manje. Ovdje klubovi uvijek moraju biti financijski zdravi i prezentirati financijsku moć ili nemoć, tj. pravo stanje stvari. U Hrvatskoj to još nije tako jasno”, rekao je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
