Hrvatska je na praznom Maksimiru odigrala jednu sasvim pristojnu, na momente više nego dobru, utakmicu protiv Turske. Vatreni su u novi kvalifikacijski ciklus (cirkus) krenuli dobro, nažalost, kao što je rekao kapetan Luka Modrić – rezultatski neuspješno, iako su pokazali veliku razliku u klasi u odnosu na tursku reprezentaciju. Sinoć su na Maksimiru Vatreni pokazali više nego na Europskom prvenstvu u 1. kolu protiv Turske, uz ključnu razliku, nisu pobijedili.
Ovakva Hrvatska, od ovakve Turske, ne može izgubiti u Istanbulu čak ni ako će igru Vatrenih složiti scenaristi i redatelji turskih sapunica koje su preplavile hrvatske televizije s nacionalnom koncesijom. Samo ovo saznanje, bez obzira na nezasluženi gubitak dva boda, dovoljno je za optimizam uoči nastavka kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo. Zašto Hrvatska ne bi pobjeđivala u gostima, zar na ovako sablasno pustom Maksimiru Vatreni imaju prednost domaćeg terena?
Nakon utakmice, kako to već biva, što je posve legitimno, pa i poželjno, krenule su prve, na početku stidljive, kritike, koje su se onda pretvorile u nešto lakšu lavinu. Na udaru su prije svih Ivan Rakitić te posebno Mario Mandžukić, koji već duže vrijeme ne može zabiti pogodak u najdražem dresu, što je razlog frustraciji zbog koje pati njegova igra, ali i čitava momčad. Mandžukić je emotivac, teško se nosi s činjenicom da mu ne ide ni s pola metra. Kritike su opravdane, linč nije. Ako Mandžo može igrati u Juventusu, ako ima povjerenje trenera, onda vrijedi i prije li poslije će to ponovno pokazati hrvatskim navijačima. Nažalost, vremena za čekanje Hrvatska nema.
https://www.youtube.com/watch?v=ZbwqRwvtM9M
Rakitić? Istina, podijelio je nekoliko krivih lopti, posebno u prvom dijelu, međutim, nije igrao ništa “lošije” od ostalih Vatrenih. Naprotiv, nekoliko trenutaka prije nego li je zamijenjen Marcelom Brozovićem Rakitić se na sredini terena okrenuo kao na “ringišiplu”, sjurio se prema odličnom turskom vrataru i kreirao jednu od pet-šest velikih prilika za Vatrene. S obzirom na sve ono što se događalo zadnjih dana, a u kontekstu činjenice da je reprezentacija igrala vrlo dobro, što je svakako zasluga i veznog reda, Rakitić ne zaslužuje kritike veće od svih onih koji su igrali protiv Turske i nisu pobijedili. Kad stvorite osam velikih prilika ipak znači da su neke precizne, upotrebljive, lopte prema vrhu napada uputili i veznjaci, onda i Rakitić. Naposljetku, Rakitić je bio jedini hrvatski strijelac sinoć na Maksimiru.
Mandžukić je promašivao? Točno, uglavnom se teško ne složiti, iako se treba znati naći u prilici. Za pravog strijelca to je dar, za strijelca koji ima strah od pogotka to može biti prokletstvo. Golman Turske branio je odlično, naravno, dobar dio toga ide na dušu hrvatskim reprezentativcima kojima je manjkalo odlučnosti u samoj završnici, nije moguće baš šest-sedam puta pogoditi protivničkog vratara tijekom utakmice iz neposredne blizine. Osim ako lopta nije metalna, a turski vratar nema magnet u rukavicama?
Ako mislite da Mandžukić zaslužuje salvu kritika, koje idu za tim da ga se najuri iz momčadi, a onda iz reprezentacije, zaslužuje li kritike jedan od najtalentiranijih hrvatskih nogometaša, Marko Pjaca?
Pjaca se trudio, možda čak i previše, a onda, što se ne događa rijetko s mladim igračima, je izgorio? Naime, Pjaca je fanatično borben nogometaš, požrtvovan, sjajan dribler, brz s loptom, no, Pjaca nije idealno riješenje za utakmicu koja se igra pred sedam gledatelja, u komornoj atmosferi, jednostavno, takva atmosfera za novog igrača Juventusa je demotivirajuća, kontraproduktivna i vrlo brzo zna biti pogubna ako se dogodi lošiji start u utakmicu, a Pjaci se, nažalost dogodio. Kad mu nije krenulo pokušao se osloniti na solo-akcije, driblinge, ni to nije išlo, onda je naravno nastavio solirati, u situaciji kad treba dodati on je driblao, carinio loptu, u situaciji kad bi možda mogao proći dodavao je pogrešno. Ne, ne radi se o pljuvanju, samo konstataciji, takav se dan dogodi, kod mladih igrača, kod kojih je želja možda veća od trenutnih mogućnosti, možda više nego kod onih iskusnih, koje slabosti znaju prekriti ili barem misle da znaju. Kad ih rezultat pokrije njihove se pogreške ne vide, međutim, kad rezultat izostane i ono malo pogrešaka, koje inače nitko ne bi primijetio, isplivaju na površinu te se samo o njima govori.
Iako Hrvatskoj od igrača koji su igrali na Europskom prvenstvu, i to vrlo dobro, nedostaje tek bivši kapetan Darijo Srna, činjenica je da se njegov odlazak osjeti. Kad netko 13 godina igra na jednom mjestu u ekipi, i onda ga odjednom nema, osjeti se, bez obzira tko ga mijenjao. Nasljednik rekordera Srne Šime Vrsaljko, koji se na desnoj strani vrlo često sudarao s Pjacom, i obrnuto, nije odigrao loše, uostalom nitko u redovima Vatrenih nije bio toliko loš da bi zaslužio neprolaznu ocjenu, očito treba vremena za proces prilagodbe, nažalost, postoji tek jedan problem, Hrvatska nema vremena, već za mjesec dana Vatreni kreću na gostujući mini turneju. Vlak za Rusiju ne smijemo propustiti, bio bi to kraj jedne generacije i težak udar hrvatskom nogometu. Tek jednom su Vatreni propustili najveću nogometnu smotru, Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi igralo se, nažalost, bez gledatelja. Nije to bilo lako gledati.
Dobar vijest? Nakon 1:1 na Maksimiru Hrvatska još jednom nije izgubila od Turske. Utjeha, ali slaba, gotovo nikakva.
Izvor: narod.hr
