Zašto u Maksimiru nema volje za stvaranje europskog Dinama?

Očekivanim porazom u Torinu od Juventusa Dinamo je ove sezone u Ligi prvaka nadmašio sam sebe i po drugi puta u svojoj povijesti ostao bez osvojenog boda, ali i postignutog pogotka te time, nažalost, izazvao podsmijeh u jednom dijelu Europe čiji klubovi, za razliku od hrvatskih nemaju nikakvih financijskih problema te troše stotine milijuna eura kako bi za samo jedno ljeto doveli sve ono što klubovi poput Dinama neće moći ni kroz čitavu svoju povijest.  Dovoljno je pogledati koliko su Manchester City i Manchester United u ljetnom prijelaznom roku utukli novaca kako bi doveli sve što je bilo slobodno na nogometnom tržištu, što im, naravno, opet ne jamči osvajanje trofeja. United, primjerice, ne igra Ligu prvaka, u Europi ne briljira u domaćem prvenstvu i prije Božića ostao je bez prilike da se ravnopravno bori za naslov.  Zlatan Ibrahimović osim puno vike nije im donio praktički ništa.

Britanski The Sun, ne mareći previše za to, konstatira u jednom pomalo podrugljivom, svakako ironičnom te nekorektnom tonu da je hrvatski prvak zalutao u Ligu prvaka. Naravno, za debakl ove sezone u Ligi prvaka, za djelomičnu sramotu, najveću odgovornost snosi čelništvo kluba, nema sumnje da je sam plasman u Ligu prvaka veliki uspjeh, no, kome treba ovakvo šamaranje? Dinamo vjerojatno nikad, osim ako se ne ostvare obećanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da će Hrvatska biti jedna od najbogatijih zemalja svijeta, što je malo vjerojatno, neće biti konkurentan nogometnim velikanima kao što su Real ili Barcelona, no, porazna je činjenica da danas Dinamo ne predstavlja klasu čak ni na klubove koji dolaze iz Austrije, Češke, Mađarske, Slovačke, Izraela…

Dinamo, poslije ljetne rasprodaje, i odlaska posljednjih legionara, a u sastavu koji obiluje talentiranim mladićima, prosječnim strancima, ne može konkurirati Rijeci, da ne spominjemo Sevillu ili Lyon, klubove protiv kojih se prije desetak godina moglo, ako ništa drugo a ono barem na Maksimiru, ravnopravno igrati.  Logično je postaviti pitanje, a u kontekstu europskog debakla, gdje su novci od ljetnih prodaja i zašto modri barem dio od 50 milijuna eura, koliko se navodno zaradilo na ljetnoj nogometnoj tržnici, nisu uložili u dovođenje pojačanja koja bi, ako ništa drugo, osigurali modrima barem pogodak u najjačoj klupskoj ligi na svijetu? Dinamu koji dolazi iz jedne srednjoeuropske metropole ne treba ovakvo šamaranje, Zagrepčani i brojni navijači Dinama u Hrvatskoj te izvan Hrvatske to nisu zaslužili.

Krajem devedesetih te jednim dijelom nešto kasnije Dinamo je stekao međunarodni ugled, reputaciju kojoj su pljeskali i velikani, prisjetimo se izjave Franza Beckenbauera iz druge polovice devedesetih kada je konstatirao da u Zagrebu raste jedan veliki klub, oduševljen igračima kao što su Prosinečki, Cvitanović, Jurić, Mujčin, Ladić, Šimić, Marić, Viduka…, nažalost, s vremenom, a i s promjenom politike sve se raspalo. Novo vrijeme nije bilo previše darežljivo prema nogometu, sportu općenito, stvarali su se i stvorili pomalo kontroverzni način financiranja klubova.

Dinamo u ovom trenutku ima novaca, dakle, u maksimirskoj blagajni dovoljno je novaca da modri uspostave ravnotežu s Ludogorecom, Celticom i sličnim klubovima, no, nema volje, zašto? Zašto se pojačanja najavljuju tek ove zime kad je postalo jasno da Rijeka ozbiljno ugrožava primat modrih i domaćem prvenstvu i zašto Dinamu tako malo znači Europa, osim u ranoj fazi, mjesecu kolovozu, kada treba osigurati Uefine eure?

Prije nekoliko godina Zdravko Mamić, u jednoj od svojih euforičnih faza, rekao je da će Dinamo uskoro klubove kao što je Celitc gaziti poput “plitkog potoka”, gdje je danas kultni škotski klub, a gdje je Dinamo može se jednostavno dočarati prateći Ligu prvaka? U Maksimiru verbalno već godinama najavljuju europski Dinamo, malo je tko povjerovao u takve najave, pokazalo je da su oni koji su bili skeptični u pravu, danas čak ni najava više nema.

Izvor: narod.hr