Hrvatska nogometna reprezentacija po tko zna koji puta dokazala je da ne pripada tzv. ”regionu”, odnosno ”regiji”, koja je zapravo sinonim za neke sablasti još uvijek neprežaljenu komunističku Jugoslaviju. Naime, Hrvatska nogometna reprezentacija svakako pripada regiji, ali onoj regiji u kojoj su višestruki svjetski prvaci Talijani, u kojoj su na tekućem Euru sjajni Austrijanci, sve bolji Mađari, koji su svojedobno kao ”laka konjica” bili strah i trepet za sve nogometne reprezentacije prije šezdesetak godina… Srednja Europa, dio Mediterana, to je Hrvatska i kao takva ima budućnost, bez obzira što oni koji njome vladaju sve čine da budućnost o kojoj su sanjali oni koji su je stvarli ne dođe tako skoro. Drugim riječima, Hrvatska se vratila u prošlost i kao da ponovno živimo 1989. godinu.
Dakle, Hrvatska je nogometni hit, točnije konstanta, i tako od svojih početaka , bez obzira što se opetovano uoči i za vrijeme velikih natjecanja spominju žalopojke zbog propasti Jugoslavije, ”koja bi da je ostala zajedno bila toliko jaka da joj nitko ništa ne bi mogao”, a što je zapravo notorna glupost. Niti je reprezentacija Jugoslavije ikad bila u kontinuitetu značajan čimbenik u nogometu, a pogotovo nikad nije bila na razini samostalne Hrvatske, niti bi da je kojom nesrećom opstala bila strah i trepet za cijeli svijet, pa čak za i obližnji dio svemira, barem do Andromede. Jednosatavno, Jugoslaviju je manji dio Hrvata doživljavao svojom domovinom, tako se prema njoj odnosio, tako su je i navijači tretirali, s druge strane Jugoslavija je uglavnom na bazi političkog stereotipa gušila talente u svim republikama koje su je tvorile. Slovenci su prema takvoj logici uglavnom bili ”smučari”, odnosno skijaši. Slovenci su, ne zaboravimo, osvojili europsko košarkaško zlato. Malo je vjerojatno da bi se pojavili u takvoj Jugoslaviji Ivica i Janica Kostelić i da bi ostvarili sve te epske uspjehe koje su ostvarili tijekom dvadeset godina skijaške karijere. Eventualno pod nekom drugom zastavom, u nekoj slobodnoj zemlji.
I zašto onda većinom iz ”regiona” hrvatsku reprezentaciju ”svojataju” tvrdnjom kako se radi o ”jugoslavenskoj školi nogometa”, iako to nema nikakve veze s realnošću? Nogometna lopta ipak se prije zakotrljala u Hrvatskoj, a tek onda u ostatku ”regije”. Ukratko, ”komšije” razvlače hrvatsku nogometnu reprezentaciju jer svoje praktički nemaju, kad se i pojave reprezentacije iz ”regije” na nekim velikim natjecanjima, a to je jako rijetko, traju koliko i sladoled na ovoj ljetnoj žegi.
Kako smo već pisali bivši hrvatski reprezentativac Boris Živković dao je odgovor na pitanje, barem kako ga on vidi, kako može Hrvatska, a ne mogu ostale reprezentacije iz okruženja. I nije točno da ne mogu. Zar jedna Italija, iz ”okruženja”, nije bila četiri puta prvak svijeta, a na ovom Europskom prvenstvu briljira?
”Kvaliteta je najbitnija. Svi mogu pričati, pametovati – kod nas ovdje, na Balkanu, svatko je izbornik, ali prva i osnovna stvar je kvaliteta. OK, sve reprezentacije iz regije imaju pojedinačnu kvalitetu, i Bosna, i Srbija, ali ako se to ne složi sve zajedno u kvalitetan tim, nema rezultata. Nije to individualni sport pa da sam odlučuješ… Mora tu biti i zajedništva, ljubavi, pozitivne energije između igrača. To je kolektiv od 25 ili 30 ljudi, svi se moraju poštovati, cijeniti. Ne kaže se džaba: Svi za jednog, jedan za sve. To Hrvatska u ovoj regiji najbolje koristi.
U Bosni i Srbiji uvijek je neko uvrijeđen. Bilo je toga i u Hrvatskoj, naravno da je uvrijeđen ili povrijeđen netko ako ne igra, ali trener treba izvući najbolje. Nije problem prvih 11, nego ovih drugih 15. Svako misli da treba igrati i ako nema tog zajedništva koje sam spomenuo, onda je teško napraviti rezultat. A svima je ljepše, bolje, kada se pobijedi. S druge strane, u klubu se ne ljutiš. A ako se naljutiš, onda te vrate kući. Pa, onda ne smiješ reći ništa, a u reprezentaciji možeš. To je, prema mom mišljenju, razlog što Hrvatska napreduje, jer kako-tako se igrači uvijek skupe oko zajedničkog cilja, grba: Svi za jednog, jedan za sve”, rekao je Živković te dobrim dijelom upao u tzv. regionalnu zamku. Floskulu koju su mu podmetnuli mediji, ovog puta sarajevski Dnevni avaz, koji ima vrlo ”zanimljiv” stav glede konstitutivnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini.
