1. lipnja 1992. Prhovo (Ključ) – strašni zločini četnički zločini u Bosni i Hercegovini obavijeni velom šutnje

Foto: javno vlasništvo

U selu Prhovo kod Ključa u samo jednom danu 1992. godine pobijeno je 53 Bošnjaka, od kojih je najstariji bio 84-godišnji Arif Medanović, a najmlađa sedmogodišnja djevojčica Indira Medanović. U selu su ubijene kompletne obitelji, a među ubijenima je 11 djece, a neke od ubojica djece bili su učitelji iz škole.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Srbi su na prostoru općine Ključ ubili preko 700 Bošnjaka i manji broj Hrvata, minirali katoličku crkvu, a o tome javnost gotovo ništa ne zna.

Malo je poznato da su zločini u Ključu (BiH) počeli još 1991. i to nad Hrvatima koji su bili u zbjegu pred četnicima koji su okupirali okruženi Slunj. Tada je 30 Hrvata izdvojeno i poslano u logor Stara Gradiška, gdje su prošli strašne torture.

Prhovo je selo udaljeno desetak kilometara od Ključa U njemu je živjelo oko 360 stanovnika, uglavnom Bošnjaka. Danas jedva da ih ima 30. Ovdje se dogodio genocid, piše cazin.net

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Preživjele žrtve ovdje ne mogu ostati. Ovdje im sve budi bolne uspomene i traume. Ovdje još čuju uzdahe umirućih, jauke ranjenih i vrisak nemoćnih žena i djece. Prvog lipnja 1992. godine vojska Republike Srpske koju su činili mjesni Srbi počinila je nezapamćen zločin.

U nekoliko sati ubili su četvrtinu cjelokupnog stanovništva.

Ubili su 53 Bošnjaka, od kojih je najstariji bio iznemogli, osamdesetčetverogodišnji Arif Medanović, a najmlađa sedmogodišnja djevojčica Indira Medanović. U selu su ubijene cijele obitelji i gotovo da nema obitelji koja je izgubila samo jednog člana. Među ubijenim je bilo 11 maloljetne djece.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prema tvrdnjama svjedoka u ubijanju djece sudjelovali su i njihovi učitelji iz škole (vidi svjedočanstva).

Na prostoru današnje općine Ključ ubijeno je više od 700 Bošnjaka, čija je imovina opljačkana i uništena. Uništeni su svi vjerski objekti u općini, između ostalog Srbi su minirali katoličku crkvu u Ključu. U samoj općini Ključ živjelo je samo oko 330 Hrvata, oko 180 u gradu, te nešto po okolnim zaseocima, svi Hrvati su protjerani ili ubijeni.

Za 700 ubijenih ljudi zločinci su osuđeni na ukupno svega 36 godina zatvora.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

*Dodatak o zločinima nad Slunjanima u Ključu: Zločini u Ključu počeli su još 1991. nad Hrvatima koji su bili u zbjegu pred četnicima koji su okupirali Slunj. Jedan od zločinaca i četnika s tog područja bio je Vinko Kondić, član SDS-a, koji je sa lokalnim četnicima 18. studenoga 1991. godine zaustavio kolonu izbjeglica iz Slunja. Pod njegovim zapovjedništvom para-policija je uhitila najmanje 30 vojno sposobnih muškaraca hrvatske nacionalnosti.

Ta skupina uhićenih Hrvata iz Slunja bila je izvrgnuta torturi u Stanici javne sigurnosti (milliciji) Ključ, a nakon toga otpremljena u logor Stara Gradiška. Napomenimo da je to bilo daleko prije početka rata u BiH.

Jedan zarobljeni branitelj Slunja je i ubijen nakon mučenja: Raužan Marijan, sin Slavice, pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH, PP Slunj, r. 20.05.1952., iz Cvitovića br. 46, općina Slunj, Hrvat. Uhićen od strane „bosanske milicije” dana 18.11.1991. u Ključu, doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”. Dana 21.11.1991. oko 01.30 sati Raužan Marijan je izveden iz ćelije jer je „pokušao bježati”, te je tjelesno zlostavljan od strane stražara u logoru: Tendžerić Ljube i Tatomirovića, a potom smješten u ćeliju br. 6. Dana 21.11.1991. u 11.22 sati, izvješćen je vojni liječnik da treba pregledati povrijeđenog Raužan Marijana. U 14.40 sati prilikom dolaska vojnog liječnika, poručnika dr. Regoda Mladena, u ćeliji je zatečeno mrtvo tijelo Raužan Marijana, a liječnik je konstatirao smrt.

Nakon više od 25 godina hrvatski branitelj policajac Marijan Raužan pronašao je svoj mir na mjesnom groblju u svom rodnom Cvitoviću kod Slunja, gdje je pokopan 2017., nakon što mu je tijelo identificirano u u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Njegova supruga Marija koja je ostala sama s dvije kćeri, te je dugih 26 godina tragala za posmrtnim ostacima svog muža. Tragedija za njihovu obitelj počela je s padom slunjskog područja pod okupaciju. Ona je s kćerima izbjegla preko Cazina, dok je milicija u Ključu autobus s pripadnicima rezervnog sastava policije RH presrela i branitelje zarobila, među njima i nesretnog Raužana.

O strašnim torturama logora Stara Gradiška možete pročitati u članku pod naslovom Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1991. godine

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.