Na današnji dan 25. travnja 1792. skladana je jedna od najpoznatijih himni svijeta: francuska Marseljeza. Poznata je pod nazivom “krvava himna”. Taj naziv je stekla zbog borbenog, odlučnog i brutalnog teksta koji potiče ljude na odlazak u rat. Danas stihovi te pjesme izazivaju kontroverze, što zbog sadržaja, a što zbog toga što povijest otkriva drugo krvavo naličje Francuske revolucije koje je bilo dugo prešućivano.
Marseljeza je francuska državna himna. Marseljezu je skladao Claude Joseph Rouget de Lisle u noći sa 25. na 26. travnja 1792., tijekom objave rata Austriji u Strasbourgu. Bilo je to vrijeme nakon početka Francuske revolucije 1789. Prvobitno se zvala “Chant de guerre pour l’armée du Rhin”, tj. “Ratna pjesma Rajnske vojske” i bila je posvećena grofu Nicolasu Luckneru, zapovjedniku i guverneru Strasbourga. Dobila je ime 30. srpnja 1792., jer se pjevala prilikom ulaska 500 dragovoljaca iz Marseillea u Pariz. Dana 14. srpnja 1795. Marseljeza je proglašena državnom himnom Francuske.
Stihovi Marseljeze plastično dočaravaju surovost rata i želju za borbom, pa je u pjesmi vrlo često spominjanje krvi i raznih drugih brutalnosti koje donose revolucije i ratovi. Zbog toga mnogi smatraju da je danas ta pjesma potpuno neprimjerena, posebno zato što izlaze na vidjelo brojni zločini koji su učinjeni u vrijeme revolucije nad nevinim stanovništvom, kao i nad francuskim plemstvom i svećenstvom.
Jedan od mnogih primjera (Marseljeza je pjesma sa 15. stihova) vidljiv je već u prvom stihu i posebno u pripjevu koji pjeva: „Neka nečista krv natopi naše brazde!“. Mnogi smatraju da je to neprimjereno pjevati na stadionima i javnim priredbama danas. Sve to je dugo bilo prešućivano ili stavljano pod tepih zbog proklamiranih ideala koje je zagovarala revolucija: bratstvo, jednakost i sloboda. Na sličan način i zbog proklamiranih ideala međunarodne revolucije dugo godina je svijet šutio o brojnim zločinima komunizma, ne samo na istoku Europe, već i u Španjolskoj, Grčkoj i drugdje. To uključuje i strašnu krvavu francusku revoluciju.
Danas znanstveni pristup povijesti i dostupnost arhivima „demitologizira“ donedavne mitove i tabue koji su od povijesti (bar na javno-prezentacijskom nivou) učinili sluškinju sustava i interesnih skupina koje pomoću povijesti imaju kontrolu nad društvenim i drugim procesima.
Za razliku od Marseljeze, hrvatska himna „Lijepa naša“ koja je skladana na pitomim „zagorskim bregima“, u skladu sa naravi i ćudi hrvatskog čovjeka pjeva o ljepotama Hrvatske, njenim običajima i ljudima koji ljube domovinu iz sveg srca. Naša himna, iako je nastala kao budnica, potiče čovjeka na domoljublje u pravom i istinskom smislu te riječi (domoljublje – „ljubiti dom“). (hrvatska himna i integralni tekst na stranici Sabora ovdje).
Prvi stih i napjev Marseljeze
I.
Hajdemo! Djeco Domovine!
Dan slave je došao!
Protiv nas je podignuta
Krvava zastava tiranije! (dvaput)
Čujete li u poljima
Riku tih divljih vojnika?
Oni vam u naručje dolaze
Da zakolju vaše sinove, vaše supruge.
Pripjev:
Na oružje građani!
Formirajte svoje bataljune!
Koračajmo! Koračajmo!
Neka nečista krv
Natopi naše brazde!
