U čast velike pobjede nad Turcima 1716. Hrvati Petrovaradina podigli su Tekije – poznato katoličko svetište.
Petrovaradin je nekadašnji utvrđeni grad uz rijeku Dunav, danas dio užeg gradskog područja Novog Sada. Petrovaradinska tvrđava poznata je kao Gibraltar na Dunavu. Početkom 19. stoljeća Petrovaradin je bio hrvatskiji grad od Zagreba! Tada je u njemu živjelo 98% Hrvata, a u Zagrebu 92%.
Do 1990-ih, u Petrovaradinu su brojne ulice i institucije nosile imena po hrvatskim velikanima. Niti nakon Drugog svjetskog rata nisu mijenjana imena ulica. Dolaskom na vlast srpskih ekstremista u Srbiji, krenulo se s mijenjanjem imena, tako da su ulice izgubili Matija Gubec, Zrinski, Vladimir Nazor, Vatroslav Lisinski, kralj Tomislav i drugi.
Petrovaradin ima tri katoličke crkve: Uzvišenje Svetog Križa, Svetog Jurja i Svetog Roka.
Bitka kod Petrovaradina
Brojčano nadmoćnija turska vojska, na čelu s velikim vezirom Damad Ali Pašom, pristigla je 3. kolovoza 1716. pred zidine Petrovaradina i opsjela ga. Austrijska vojska, pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog, odgovorila je izlaskom izvan utvrde u jutro 5. kolovoza iste godine, i u kraćoj borbi vođenoj nedaleko od crkvice Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, turska je vojska doživjela strahoviti poraz.
Uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad osvajačem, princ Eugen je u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije sliku Bogorodice s djetetom – Isusom u naručju, koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomoć s neba za svoju vojsku. S obzirom da je pobjeda izvojevana u bitci vođenoj 5. kolovoza, na spomendan Snježne Gospe, spomenuta je crkva od tada povjerena zaštiti Gospe Snježne, odnosno Gospe Tekijske.
Nakon bitke kod Petrovaradina Eugen je u narednoj godini osvojio Temišvar i Beograd čime su stečeni povoljni uvjeti za sklapanje mira u Požarevcu kojim je Austrija dobila Banat i sjeverni dio Srbije, a Turci protjerani na jug.
Poznati Hrvati Petrovaradina:
U Petrovaradinu rođen je Josip Jelačić Bužimski, 16. listopada 1801., general i hrvatski ban od 1848. do 1859.
U Petrovaradinu kapelan je bio Josip Juraj Strossmayer.
Franjo Štefanović, pjesnik i skladatelj, autor “Šumske kraljice”.
Jasna Melvinger, hrvatska književnica, dobitnica Goranova vijenca 2008.
Miroslav Vaupotić, hrvatski pjesnik, književni povjesničar i kritičar, pisac podlistaka, esejist, pjesnik, sveučilišni profesor, autor više tisuća radova.
