Beck: Kremaljski Gospodar Muha pobrkao je fiziku i metafiziku. Rezultat je smrtonosan

“Pobočnik patrijarh Kiril Putinu daje posvećeno ulje da njime podmazuje strojnice i tenkove, a saborna crkva postaje Vučja jama. Nakon samo 30 godina Crkva mučenica pretvorila se u Crkvu progoniteljicu”, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Ruski ljudi uvijek će razlikovati prave patriote od gadova, ološa i izdajnika i ispljunuti ih na pločnik poput muhe koja im je slučajno uletjela u usta, oštre su riječi iz još oštrijeg govora koji je Vladimir Putin održao prošli tjedan.

Poznata španjolska poslovica kaže da u zatvorena usta ne ulijeću muhe – to je ekvivalent naše izreke da je šutnja zlato. A u Rusiji je šutnja i više od zlata, tako da je ovo usput i opomena da se ne govori okolo, i da se ne govori previše. Ako se usta i otvore, iz njih treba teći snažan i žestok mlaz prema van, kako ništa ne bi moglo uletjeti unutra – mlaz žestokih riječi kakve odašilje vladar Kremlja, ili mlaz ognja i sumpora kakav trenutno prži Ukrajinu i njezine stanovnike.

Indikativno je nazivanje protivnika muhama. Muha je nečista životinja, koja rado sjeda na zagađena mjesta, i odvratno nam je da je vidimo na hrani, jer može prenijeti zarazu. U Bibliji se Sotonu često naziva Belzebulom, to jest Gospodarom Muha, jer ga se povezivalo s nečistoćom.

Nacisti su Židove smatrali parazitima – pijavicama, ušima, gnjidama, bakterijama i drugim bićima koja prenose bolesti.

Hitler je 1943. izjavio da je “međunarodno židovstvo danas agens koji izaziva raspadanje naroda i država, kao što je to činilo oduvijek, a tako će biti sve dok ljudi ne smognu snagu da se oslobode tog virusa“. Histerični brkonja nije volio ni muhe. Zapamćena je anegdota iz 18. srpnja 1944. kada je Hitler predsjedao vojnom štabu u svojoj Vučjoj jazbini, skrivenoj u poljskim šumama.

Muha je letjela po zapovjednom bunkeru, šetkajući se malo po zemljovidima, a malo po firerovom ramenu. Iznerviran, Hitler je naredio svojem pobočniku, esesovskom Obersturmbannführeru Fritzu Dargesu, da ga oslobodi te dosade. Darges je, međutim, primijetio da je muha zračna napast pa da bi za taj posao bio prikladniji pobočnik za Luftwaffe, Nicolaus von Below – na što ga je Hitler na licu mjesta smijenio i ekspresno poslao na istočnu frontu.

Ni Mussolini nije volio kukce. Kao novinar vješt riječima, složio je sljedeću metaforu: ma koliko bila nečija krv plemenita, uvijek će se naći komarac da je pije.

Ni Lenjin nije volio kukce, jer inače ne bi pisao da se ruska zemlja mora očistiti od svih vrsta štetnih insekata, a to je mogao biti bilo tko, od kulaka do zabušanta na kolhozu, no svakako su bili svi iz Crkve – svećenici, monasi i monahinje, kojih je do 1923. godine ubijeno ne manje od 80.000.

U Ruandi je, prije nego je počeo genocid, radio postaja RTLM, povezana s vladom Hutua, uporno Tutsije nazivala žoharima i zmijama.

Da se muhu treba ispljunuti u svrhu pročišćenja, kaže i Putin: “Uvjeren sam da će takvo prirodno i nužno samopročišćavanje samo učvrstiti našu zemlju, našu solidarnost, koheziju i spremnost da odgovorimo na sve izazove”.

Imenovanje rasnog, klasnog, vjerskog ili nacionalnog neprijatelja kukcem povezano je s time da mu se oduzme ljudskost, kako u knjizi “Manje nego ljudski” piše David Livingstone Smith, profesor filozofije na Sveučilištu New England u Maineu.

Dok su nacisti bili nadljudi, Übermensch, dotle su Židovi bili podljudi, Untermensch – ponižavanje drugoga zapravo uzdiže ugnjetavača. S tom iluzijom moći također je povezana slika muhe koju treba ispljunuti iz usta. Radi se, naime, o poznatom biblijskom citatu, i to iz Knjige Otkrivenja.

Krist, koji na kraju vremena dolazi u slavi, izgovara svoju presudu mlakima: budući da nisu bili ni hladni ni vrući, nego mlačni, ispljunut će ih iz usta. Ispljunuti nekoga iz usta, dakle, božanski je čin – to je metafizička osuda, razdjeljivanje pravednih od nepravednih, i predavanje onih drugih na vječnu kaznu.

Baš je to početkom ovog ožujka rekao u propovijedi patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril u sabornoj crkvi Krista Spasitelja u Moskvi, ustvrdivši da ovaj rat “nema samo politički značaj”, nego je važniji od toga: “Govorimo o ljudskom spasenju, o tome gdje će čovječanstvo završiti, s koje strane Boga Spasitelja, koji dolazi na svijet kao Sudac i Stvoritelj, desno ili lijevo. Sve navedeno ukazuje da smo ušli u borbu koja nema fizički, već metafizički značaj”.

Putin se tako ukazuje i kao Veliki Tamanitelj, Führer, Duce, Lenjin i Gospodar Muha, to jest Sotona, i kao Krist Pantokrator – Svevladar, koji ima moć da iz usta ispljune proklete. Njegov je pobočnik patrijarh Kiril koji mu daje svoje posvećeno ulje da njime podmazuje strojnice i tenkove, a saborna crkva postaje Vučja jama. Nakon samo 30 godina Crkva mučenica pretvorila se u Crkvu progoniteljicu. Zbilja se dogode čudne stvari kad se pobrka fizika i metafizika.