Blake Masters – Trumpov kandidat za Senat: Svatko bi trebao moći podići obitelj uz plaću jednog bračnog partnera

Blake Masters je američki investitor u rizični kapital i republikanski kandidat za Senat u Arizoni 2022. godine. Dok je 2012. studirao na Stanfordu, upoznao je Petera Thiela s kojim od tada radi i surađuje u Silicijskoj dolini. Zajedno su bili koautori bestselera iz 2014. “Od nule do jedan: Bilješke o startupima ili Kako izgraditi budućnost”. On je također glavni operativni direktor u Thiel Capitalu i predsjednik Zaklade Thiel.

Tijekom svoje kandidature, koja je započela u srpnju 2021., Masters je bio vrlo glasan zagovornik politike “Amerika prva”, pro-obiteljske politike, u korist je završetka zida, protiv globalizacije i prijetnji koje predstavljaju Big Tech (op.a Google, Facebook, Amazon, Apple, Microsoft) i Kina. Mastersa se često povezuje s drugim mladim republikanskim kandidatima kao što su Joe Kent i JD Vance (koji se natječu za Kongres u Washingtonu i Senat u Ohiju) zbog svojih veza s Thielom, ali što je najvažnije zbog njihovih sličnosti i potpore Trumpovoj viziji i onoga što se često opisivalo kao novo republikansko “prestrojavanje radničke klase”.

Mastersova obrana Kylea Rittenhousea prije i za vrijeme suđenja, kao i njegovi spotovi za kampanju – snimljeni u prirodi, gdje govori uglavnom izravno i iskreno pred kamerama – prikupile su milijune pregleda online i izazvale pohvale iz raznih desničarskih i disidentskih kutaka, što je pridonijelo njegovoj sve većoj popularnosti. S trideset pet godina, jedan je od najcjenjenijih i najperspektivnijih političara na američkoj desnici.

U nastavku djelomice prenosimo intervju koji je vodio Mark Granza za IM-1776, časopis za filozofiju, kulturu i društvenopolitičke analize.

Rekli ste da bi “u Americi trebali moći podići obitelj s jednim prihodom.” Elon Musk je nedavno tvitao da će se “bez više djece civilizacija urušiti”. Ima li tehnologija ikakvu ulogu u rješavanju ovih problema?

Blake Masters: Pa, u teoriji, bolja tehnologija čini radnike produktivnijim. A produktivniji radnici mogu zahtijevati veće plaće, što bi u konačnici trebalo olakšati podizanje obitelji s jednim prihodom. Problem je u tome što je tehnološki ‘napredak’ u posljednjih četrdesetak ili pedeset godina uglavnom bio ograničen na sektor informacijske tehnologije, a to je zapravo samo otežavalo ljudima povezivanje i podizanje obitelji.

Razmislite o vrsti tehnologije koju sada imamo: sveprisutni pametni telefoni, Netflix, aplikacije koje isporučuju proizvode od marihuane po narudžbi točno do vaših vrata, itd.; to nije vrsta tehnologije koja potiče ljude na izgradnju odnosa, jer su te tehnologije osmišljene da natjeraju ljude na ‘bijeg’, a ne na povezivanje.

Čak su se i aplikacije za upoznavanje, koje su tu nominalno za ostvarivanje romantike i veza između muškaraca i žena, pokazale prilično transakcijskim i bezdušnim. Sve to omogućuje tužnu tehno-kulturu koja je u osnovi hiperindividualistička i anti-obiteljska. Poznajem puno izvršnih direktora i dizajnera softvera u Silicijskoj dolini koji ni vlastitoj djeci ne puštaju blizu pametnog telefona. Dakle, ne, ne mislim da ova vrsta tehnologije ima veliku ulogu u rješavanju ovih problema. Tehnologija koja nas je zapravo učinila prosperitetnijim i produktivnijim? To je druga priča.

Ima li politika ulogu u rješavanju ovih problema?

Blake Masters: Da. Laissez-faire stav koji naša vlada ima u odnosu na Big Tech je nevjerojatno štetan. Naravno, sami tehnološki divovi zaslužuju krivicu, ali oni također rade ono što biste od njih i očekivali. Većina pojedinačnih aktera samo reagira na strukture poticaja. Oni su poput male djece, uvijek testiraju granice kako bi vidjeli gdje i kada će roditelji postaviti granicu.

Naravno da će Zuckerberg pokušati svoju tvrtku učiniti moćnijom; naravno da će pokušati upotrijebiti platformu za promjenu izbora; naravno da će donirati lijevim političkim ciljevima. On samo reagira na perverzne poticaje u sustavu.

Na vladi je da postavi granice tim tvrtkama. Trebamo vođe koji su voljni upotrijebiti moć da postave pravila i kažu: “Facebook, ti ​​si velika i uspješna tvrtka. Čestitamo, sada pružate javne telekomunikacijske usluge. I dalje možete biti ‘privatni’ i ostvarivati ​​povrat za svoje dioničare, ali nećete se upuštati u političku diskriminaciju, nećete moći utjecati na izbore, nećemo dopustiti članovima vašeg odbora da potroše 400 milijuna dolara za pomoć u provođenju izbora.” To je toliko jednostavno.

Treba li Zapad gledati na kinesku kampanju protiv “duhovnog opijuma” – koja navodno ima za cilj suzbijanje negativnog utjecaja videoigara, pornografije i društvenih medija među mladima – kada je riječ o borbi protiv Big Techa?

Blake Masters: Da i ne. Mislim da postoji nešto zanimljivo u tome da vlada poduzima mjere protiv prijetnji koje predstavlja Big Tech. Kineski napori su, u najmanju ruku, drastični i autoritarni, pa ne bi bili primjereni ovdje u SAD-u. Mi smo jednostavno dvije različite zemlje. Ali moramo shvatiti kako naša vlastita verzija te borbe izgleda i provoditi je na način koji je kompatibilan s našom kulturom.

Mislim da je fascinantno, usput rečeno, da je Kina ovu borbu nazvala borbom protiv “duhovnog opijuma”. Konkretno upućivanje na Opijumski rat pokazuje da oni nisu samo skeptični prema tehnologiji, već tu ‘bolest’ povezuju i sa Zapadom. Dakle, to je propagandni pokušaj da se njihov narod u isto vrijeme okrene protiv nas.

>Umjesto fiksiranja na Georgea Sorosa, pripazite na ekosustav koji ga pokušava zamijeniti

>Dobrotvorno-industrijski kompleks ili zašto će Sorosev utjecaj biti još veći nakon njegove smrti

Prije desetak godina većina bi ljudi smatrala ‘Woke kapitalizam’ kontradikcijom i vjerojatno bi se nasmijali toj ideji. Danas nitko ne dovodi u pitanje njegovo postojanje. Mislite li da unutar kapitalizma postoje inherentne karakteristike koje ga pretvaraju u progresivni stroj ili korporacije jednostavno odgovaraju na ideološke zahtjeve političke klase?

Blake Masters: Kapitalizam funkcionira. To je stvarno dobar sustav za stvaranje bogatstva. Problem s kapitalizmom je u tome što može na neki način funkcionirati predobro, može stvoriti uvjete da ljudi postanu samozadovoljni, što u konačnici, kako je napisao Ross Douthat, pridonosi vrsti dekadencije koju danas proživljavamo. Kapitalizam je nevjerojatan motor materijalnog napretka, ali nije samostalni moralni sustav. Ima svoje poticaje, ali ti poticaji nisu uvijek nužno povezani s koncepcijom dobra.

Tvrtke pod kapitalizmom samo odgovaraju na poticaje za profit. Ako djelujete prema njima, generirat ćete puno bogatstva, ali vam neće reći što učiniti s tim bogatstvom, zbog čega se parazit poput “Wokenessa” u osnovi može širiti i preuzeti prostor. Možda je to dobro za BDP, ali ako ga imate previše, to je očito jako loše za zemlju i većinu ljudi koji u njoj žive. To slabi srednju klasu šaljući milijunske poslove u inozemstvo. Ali takvi su poticaji na koje se odazivaju vlasnici kapitala.

Stoga mislim da su problemi poput “woke” kapitalizma ili “globalizacije” zapravo mnogo stariji i veći problemi nego što ljudi misle. Jer ne možete biti samo kapitalistička zemlja, zato što zemlja nije samo ekonomija. Također vam je nužno poimanje sebe kao nacije, kao naroda i kao kulture. A to je ono što Americi danas sve više nedostaje.

Rekli ste da ljevica danas nema mjeru. U istom eseju Anton zaključuje napomenom da su ljudi na vlasti danas skloni uništenju unatoč tome što je samo uništavanje očito protivno njihovom osobnom interesu, te se u ovom trenutku postavlja pitanje koji su njihovi stvarni motivi. Što mislite, što je krajnji cilj ovog Režima?

Blake Masters: Mislim da namjerno želite uništiti ovu zemlju, upravljali biste na isti način na koji vlada Joe Biden, predložili biste istu politiku koju donose svi ovi ludi gradonačelnici Plavih gradova, koji u osnovi pretvaraju svoje gradove u ratna područja. Ali znate, teško je znati koji im je krajnji cilj. Ljevica je sastavljena od različitih skupina.

Na vrhu je progresivna elitna klasa, koja je vjerojatno više sebična i cinična nego ideološka. Mislim da im je cilj stvoriti društvo u kojemu povezani, moćni ljudi (oni i njihovi prijatelji) upravljaju stvarima, a gdje je srednja klasa izdubljena i potisnuta, pa je manje konkurencije za moć. Onda imate prave vjernike, ateiste kojima je sekularni progresivizam zauzeo mjesto religije.

Ti ljudi imaju komunistički žar, vjeruju u ‘pravednost’. Ako plutate na moru na čamcu za spašavanje, i postanete stopostotno uvjereni da nitko ne bi trebao biti u čamcu za spašavanje osim ako svi nisu na čamcu za spašavanje, onda zapalite svoj čamac, iako je to doslovno samoubojstvo. Ove ljude nije briga hoće li njihova politička rješenja funkcionirati – previše su zaokupljeni vlastitom pravednošću.

Znate, uvijek se postavlja pitanje je li Antikrist osoba, ili je to ideja, ili više sustav. Progresivci danas nisu motivirani samo svojom mržnjom prema svojim sugrađanima Amerikancima koji se ne slažu s njima; motivirani su svojom mržnjom prema samoj Americi i samom idejom suverene nacije. Ako se ukorijeni i postane univerzalna, globalistička ideologija u konačnici vodi u Jedinstvenu svjetsku državu, nazovite je ‘Globalni komunizam’. Prema mom mišljenju, ta ideologija je prilično dobar kandidat za Antikrista. Ali opet, teško je točno znati koliko pješaka ima na umu ovaj krajnji cilj, ni blizu.