Najveći zločin i pokolj nad Hrvatima dogodio se u selu koje uopće nije bilo niti blizu mjestima ratnih sukoba. Dok su Srebrenica, Ahmići i druga mjesta bili poprišta sukoba vojski, pokolj nad Hrvatima u Briševu dogodio se daleko od crte bojišta.
Razularena srpska banda, koja se zvala vojska Republike Srpske i koju je naoružala Titova JNA, je 24. i 25. srpnja 1992 upala u hrvatsko selo Briševo i počela krvavi pir maltretiranja, surovih mučenja i ubijanja nevinih seljaka.
Ovaj zločin nikada nitko od hrvatskih političara nije niti spomenuo, a ubijene su kompletne obitelji Hrvata. Slično i mediji, koji su o jednoj zagrebačkoj obitelji radili kazališne predstave, pisale se knjige, naslovnice medija, ubijene obitelji Matanovića, Buzuka, Ivandića, Marijana, Atlija i drugih kao da nisu nikada postojale. Naravno, zločinci su na slobodi.
Najmonstuzniji zločini nad Hrvatima
Hrvati sela Briševa u ljubijsko-prijedorskom kraju, smještenom jugozapadno od Prijedora prema Sanskom Mostu, doživjeli su koncem srpnja 1992. jezovite dane. Ono što se u tom selu dogodilo, spada u najmonstruoznije pokolje hrvatskog pučanstva i najgore primjere srpskog vojničkog divljaštva i hajdučke razuzdanosti, tako karakteristične za srpsku vojnu povijest.
Naime, u selu “izbrisanoga” imena kod Prijedora, pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade iz Sanskog Mosta zvjerski su ubili 67 Hrvata iz tog mjesta, što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.
Zapaljeno je i teže oštećeno oko 65 obiteljskih kuća i mjesna rimokatolička crkva.
Ubijanja su se događala isključivo danju, gdje su na koga naišli pa je razmjerno velik broj masovnih grobnica koje su žrtve čak same kopale. Nerijetko su zajedno zakapani i životinje i ljudi.
Mučenja koje ni zvijeri ne radili
Briševo za hrvatske medije nije postojalo niti ne postoji!
A koliki su se samo „hrvatski“ novinari, političari, publicisti, općenito “kulturni i javni radnici”, bavili Ahmićima, Medačkim džepom, Varivodama…
A sve to se događalo i doagađa u isto vrijeme dok se cijeli hrvatski narod dugo godina stigmatiziralo za kriminalno ubojstvo jedne zagrebačke obitelji koja je uzeta kao paradigma da bi se čitav hrvatski narod obilježio kolektivnom fašističkom stigmom. Te da bi ga se čak i nakon pobjede u Domovinskom ratu držalo u jednoj vrsti moralnog, duševnog i duhovnog zarobljeništva nametnute kolektivne krivnje.
Jer koji je razlog da su se o tom, neosporno strašnom zločinu u Zagrebu, pisale knjige, radile kazališne predstave, dokumentarni filmovi i svakodnevno godinama pisalo u svim medijima, dok o brojnim hrvatskim obiteljima ubijenim u Domovinskom ratu, kao i masakriranim obiteljima iz anonimnog i za hrvatski medijski prostor nepostojećeg Briševa ni spomena nije bilo?
Čak i više: vjerojatno ne samo da više od 90 posto Hrvata nije čulo za ove pobijene obitelji, nego nije čulo čak niti za selo Briševo!
A tko je kriv za to?
Samo hrvatski političari i jednostrano obojeni mediji koji koji kreiraju društvenu stvarnost i javno mijenje selektivnim pisanjem, kako o zločinicima, tako i o žrtvama.
A Briševo se za njih, očito, nije ni se nikada ni dogodilo.
Jer valja narod držati u neznanju. podjeli, krivnji i svakovrsnoj pokornosti, dok nesretni Briševljani, naši sunarodnjaci, na današnji dan oplakuju svoje brojne nevine žrtve.
Za zločine nad Hrvatima, naravno, nitko nije odgovarao.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
