‘Dr. Lockdown’: Tko je čovjek koji je uveo Britaniju i svijet u ‘zaključavanje’?

U Velikoj Britaniji jedni ga brane, drugi nazivaju „master of disaster“. – gospodarom katastrofe.

Dr. Neil Ferguson, profesor matematičke biologije, koji je bio glavni epidemiolog u skupini znanstvenih savjetnika britanske vlade (SAGE), ali je u svibnju dao ostavku kada je zbog ljubavnice prekršio mjere.

Ferguson je bio jedan od ključnih ljudi koji su utjecali na britanskog premijera Borisa Johnsona da odustane od ranijeg pristupa borbe protiv koronavirusa, odnosno stjecanja “imuniteta krda”, i okrene se prema pristupu općeg zatvaranja zemlje koji je prigrlila većina država svijeta, uz tek nekoliko iznimaka. Johnson se za drastičan zaokret odlučio nakon što mu je Ferguson prezentirao matematički model prema kojemu će korona u Britaniji ubiti najmanje 250.000 ljudi.

Međutim, „dr.Lockdown“ se više puta zabunio i imao pogrešne matematičke modele i predviđanja.

Kada su u ožujku ove godine Talijani, zaprepašteni rastućim širenjem epidemije koronavirusa, počeli zatvarati državu regiju po regiju, Britanci su sve to promatrali sebi svojstvenom stoičkom smirenošću. Premijer Boris Johnson tijekom jedne medijske konferencije izjavljuje kako se njegova vlada, dakako, bori protiv epidemije, ali ipak ništa neće zatvarati. Umjesto toga preporučuje da najrizičnije osobe – ponajprije oni iznad 70 godina – ostanu u svojim kućama, piše Tomasz Figura u kolumni za pch24.pl, koju prenosimo u cijelosti.

Brojni mediji u svojim su reakcijama ogorčeno reagirali, oslanjajući se na riječi znanstvenika. “Glavni stanovnik u Downing Street br. 10 želi ostvariti imunitet krda! Bio bi to čisti darvinizam, osuđivanje na smrt tisuća ljudi koji će dobiti teži oblik bolesti”. Vladini suradnici odmah su replicirali kako to nije glavni cilj. “Johnson želi, slično kao i druge zemlje, pobijediti COVID-19 koristeći lakša sredstva”.

Nekoliko tjedana kasnije, talijanski ministar zdravstva Pierpaolo Silieri izjavljuje da je Johnson u razgovoru s talijanskim premijerom Conteom bezrezervno potvrdio kako ne planira koristiti radikalna sredstva u borbi protiv pandemije. “Moj cilj je što brže postići imunitet krda”, izjavio je Johnson.

Što se dogodilo da je tijekom sljedećih nekoliko dana šef britanske Vlade potpuno promijenio mišljenje? Zašto se odlučio na uvođenje restrikcija koje će usporiti tempo razvoja britanskog gospodarstva za mnogo godina i negativno utjecati na zdravlje Britanaca?

Panika na Downing Streetu

 Pomalo smatran osobenjakom, premijer Johnson, predstavljajući politiku preporuka, a ne restrikcija, pred kamerama je izgledao kao samopouzdan vođa. Jasno je – ništa neće ugroziti britansko gospodarstvo, pa čak ni neki tajanstveni virus iz Kine koji je zaprepastio sjever Italije. S određenim podsmijehom u glasu govorio je o ograničenjima koje su postupno uvodile druge europske zemlje, među njima i Poljska. Pritom se oslanjao na sebe – originalnog ekscentrika, poznatog po zajedljovom govoru i razbarušenoj plavoj kosi.

Mjehurić imidža ipak je puknuo 16. ožujka u večernjim satima. Premijer Velike Britanije tada je pročitao izvješće jednog od najvažnijih vladinih savjetnika prof. Neila Fergusona. U izvješću je upozoravao na politiku ignoriranja pandemije koronavirusa. Autor izvješća zračunao je da će, ako na Otoku ne budu uvedene stroge restrikcije, umrijeti čak pola milijuna ljudi. „Nadali smo se da je moguće ostvariti imunitet krda. Ali sada znamo da na taj način nećemo pobijediti pandemiju“ – komentirala je Fergusonov izvještaj njegova suradnica prof. Azra Ghani.

Fergusonov dokument pokrenuo je vlade najvećih europskih zemalja. Postao je inspiracija za borbu s virusom u zemljama poput Francuske i Njemačke. Engleski mikrobiolog govorio je kako je Sars – Cov – 2 nešto najgore s čime se dosad susreo te može odnijeti milijune žrtava na cijelom svijetu. Njegove su riječi ostavljale dubok dojam, a prizori sa sjevera Italije još više osnaživale Fergusonov alarmantan ton.

Da, upravo je 16. ožujak simboličan datum kada je Zapad donio odluku: s novim virusom od ovoga ćemo se trenutka boriti, da parafraziram klasik – na poljima, ulicama, gorama, plažama i oceanima. Zatvarajući sve i svakoga. A samo s jednim ciljem: pobjeda. Pod svaku cijenu. Te ožujske večeri u Downing Streetu je odlučeno da ćemo se protiv COVID-19 boriti strategijom sličnom onoj kineskoj.

Svijet je bio pred zatvaranjem (lockdownom).

Gospodin u kaputu

Ferguson ne izgleda poput ludog znanstvenika epskog stila. Labav, sportski kaput, obična majica, traperice ili platnene hlače, okrugle naočale i glava prošarana sijedim vlasima – poznato, zar ne? Dovoljno je pregledati fotografije takvih proroka sadašnjosti na Googleu, poput Jeffa Bezosa, Larrya Pagea, Elona Muska, Marka Zuckerbergera ili Billa Gatesa. Svi su oni smatrani vizionarima, ljudima koji određuju trendove, predviđuju stvarnost. Nije slučajno Bill Gates postao jednim od najčešće citiranih futurologa u medijima, koji govori ne samo o lijeku protiv pandemije, već i kako će izgledati taj novi, “poslijekovidni svijet”.

Govori nešto drugačije nego što izgleda: skromno, pomalo spuštajući glavu. On je naime stručnjak, vizionar, ali ipak i dalje profesor, a ne narodni tribun. Znam, ali ne šokiram činjenicom da znam. Imam znanje, a ne karizmu. A znanje je kapital za kojim svijet danas gladuje više nego za bilo čim.

Profesora Fergusona ispljunuo je taj isti globalistički stroj koji su zajednički konstruirali gore spomenuti vizionari.  On je bio na čelu posebne institucije – Centra za analizu globalnih zaraznih bolesti – nastale u okviru prestižnog Imperial London College. Ta je institucija nastala u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Nije zato slučajno što su preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, koja je dugo vremena umanjivala opasnost epidemije novog koronavirusa, sukladne preporukama prof. Fergusona. A one će se, naravno, temeljiti na određenim proračunima. Prema izvještaju šefa Centra za analizu globalnih zaraznih bolesti, ne uvedu li se protuepidemijske mjere, od bolesti COVID-19 može umrijeti 40 milijuna ljudi. Samo ove godine. Ipak postoji izlaz: smanjenje društvenih kontakata, odnosno, zaštita starijih i rizičnijih skupina koji mogu oboljeti od težeg oblika bolesti. Na taj način možemo ostvariti da broj smrtnih slučajeva padne na… 20 milijuna.

Lako primjećujemo kako je većina zemalja na svijetu uvela sve ove preporuke. I u Poljskoj također odjekuju preporuke Fergusonovog izvještaja. Prije desetak dana, ministar zdravstva Adam Niedzielski, pohvalio se radikalnim smanjenjem mobilnosti stanovništva priznavši kako je upravo to glavni cilj vladinih restrikcija.

“Master of disaster”

Ali Ferguson skriva i tajne koje zasigurno ne žele pamtiti njegovi kolege i mediji koji ga predstavljaju kao važnog stručnjaka. Ne, uopće ne mislim na činjenicu da je za vrijeme lockdowna u Velikoj Britaniji otišao u posjet svojoj partnerici, pri čemu su ga uhvatili mediji i što je rezultiralo njegovom ostavkom na mjesto vladinog savjetnika. Ovdje mislim na njegove „matematičke“ pogreške, koje ga obezvrjeđuju kao stručnjaka koji modelira epidemiju. Riječ „matematička“ ovdje zvuči prilično ironično: njegove su pogreške naime skupo koštale britansku vladu.

2005. godina. Svijetom je prohujala informacija o ptičjoj gripi. Nova, životinjska mutacija virusa može biti smrtonosna. Neil Ferguson održava predavanje na kojem predviđa broj smrtnih slučajeva. Predviđanje koje tada izriče je stravično. – 40 milijuna ljudi umrlo je zbog španjolske gripe. Budući da je danas šest puta više ljudi, vjerojatan broj žrtava ptičje gripe moramo pomnožiti šest puta. Dakle govorimo o 200 milijuna žrtava. Službeno je od ptičje gripe umrlo… nekoliko stotina ljudi.

2009. godina. Mediji izvještavaju o svinjskoj gripi, meksičkoj mutaciji teškog virusa. Ferguson i njegovo društvo iz Imperial London Collegea, naravno, donose predviđanje. Po njihovim je proračunima od svinjske gripe trebalo umrijeti više od 60 tisuća Britanaca, a smrtnost među zaraženima procjenjivali su na 0.3 do 1.5 %. Službeno je od svinjske gripe umrlo… 457 Britanaca.

Ali loše procjene su jedno. Svakome se može dogoditi, zar ne? Istina. Do problema  dolazi kada su Fergusonove simulacije provedene u djelo.  2001. godine u Velikoj je Britaniji otkriven virus slinavke na govedu. Upomoć stiže, o ne, prof. Ferguson sa svojom ekipom. Slučajnost je htjela da ga je tog puta poslušao tadašnji premijer Tony Blair. Posljedica? Ubijeno je šest milijuna (sic!) goveda, ovaca i svinja. Na taj je način iz britanske ekonomije „isparilo“ čak 10 milijuna funti.

No, sve to nije podiglo buku kao danas novi koronavirus. Tada još nije bilo tako raširenog interneta, mediji su o svemu izvještavali s ponešto hladnijom glavom. Ali veterinari su na Otoku analizirali te slučajeve sljedećih nekoliko godina. I došli su do zaključka da cilj zapravo nije ostvaren, a usmrćivanje goveda ocijenjeno je neznanjem. Odnosno, izgleda da je Fergusonova ekipa donijela model koristeći se matematičkim znanjem, a zanemarujući sva druga znanstvena polja, pa čak i mišljenja veterinara. Iz opisa tamošnjih stručnjaka ocrtava se slika znanstvenika, koji beziznimno slijedi brojke i psihotično ispunjava tablice, a pritom ignorira znanje koje je na čvrstim temeljima, iako se možda ne može uvijek opisati brojkom ili retkom u tablici.

„Modeli koje je donio prof. Ferguson bili su u najboljem slučaju posljedica pogrešnih procjena, bez razlikovanja razina opasnosti zaraze na konkretnim farmama, a u najgorem slučaju – nereprezentativna analiza posljedica epidemije virusa slinavke.“ – pisalo je u izvještaju „Destruktivni sukob: matematika i iskustvo. Tijek i kontrola epidemije slinavke iz 2001.godine u Velikoj Britaniji“. Odnosno: precijenivši opasnost pokazali su diletantizam. Još konkretnije: Ferguson je precijenio situaciju i time se prokazao.

Gdje se izgubilo 40 milijuna?

Odmah je vidljivo da su Fergusonove procjene epidemije koronavirusom jednako vrijedne kao njegove procjene tijekom epidemije slinavkom. Štoviše, mikrobiolog kojeg mnogi britanski znanstvenici poštuju, zabunio se i prije nekoliko tjedana tvrdeći kako britanska vlada sigurno neće uvoditi drugi lockdown. A ipak – uvela je. Kao uostalom i mnoge druge zemlje, među kojima je i Poljska.

Lockdown zato nije uvela Švedska. Kritičari tzv. švedskog modela tvrde, što je točno, da se kod njih zapravo radi o zatvaranju „odozdo“, jer Šveđani poštuju mnoge protuepidemijske preporuke svoje vlade. Možda. Ipak velika je razlika između dobrovoljnog „zatvaranja“ u kući i onog prisilnog pod prijetnjom kazne.

U Švedskoj djeca većinom normalno idu u školu, odrasli na posao, a ljudi se međusobno susreću u svojim kućama ili restoranima. Nitko nije zatvorio kina, muzeje ili druge kulturne institucije. Prerano je još za procijeniti, ali izgleda da stanje društva i ekonomije također utječe i na psihičko stanje stanovnika, a mnogo je pokazatelja da će Šveđani izaći iz pandemije u mnogo boljem stanju nego npr. Poljaci, koji su ove godine kupili rekordnu količinu antidepresiva. U Švedskoj od koronavirusa umiru ljudi, slično uostalom kao i u Poljskoj i svim drugim zemljama. Ipak upravo u Poljskoj liječnici sve više upozoravaju da se nagli rast umrlih u listopadu i studenome ne povezuje samo s bolešću COVID-19, već i s blokiranim zdravstvenim sustavom.

I najvažnije: usprkos Fergusonovim predviđanjima o ogromnom broju umrlih u pandemiji koronavirusa, u Švedskoj nije došlo masovnih smrti. Broj smrtnih slučajeva je porastao, ali prema brojkama britanskog znanstvenika, u zemlji gdje se mjesecima nisu provodile nikakve radikalne zabrane, trebalo je doći do velike društvene tragedije.

Na kraju ostaje pitanje: zašto su, unatoč očite kompromitacije Fergusonovih modela, njegove preporuke i dalje posvuda obvezujuće? I zašto imaju gotovo globalni doseg? Sada već znamo posljedice destruktivne politike lockdowna. Tim više intrigira pitanje zbog čega vlade pojedinih zemalja i dalje gaze tom močvarom?

Tomasz Figura

Službena stranica dr. Neila Fergusona na Imperial College London