O aktualnom sukobu Izraela i palestinskih snaga razgovaramo s stručnjakom za Bliski istok, posebno za izraelsko-palestinske odnose, dr. sc. Borisom Havelom.
Narod.hr: Posljednjih dana pratimo žestoke sukobe između Hamasa, palestinske islamističke organizacije, i Izraela. Podršku Hamasu pokazali su i izraelski Arapi koji su potaknuli nerede na izraelskim ulicama. Možete li nam objasniti što se točno događa?
Dr. sc. Boris Havel: Hamas je iz Gaze najprije ispalio projektile na Jeruzalem što je prvi put do sada da se takvo što dogodilo. To je doista moglo prouzročiti golemu međunarodnu krizu da su, ne daj Bože, primjerice, pogodili džamije na Hramskoj gori. Valja imati na umu da je Gaza od Jeruzalema zračnom linijom udaljena otprilike koliko Zagreb od Karlovca, što je jako blizu, i vrlo je lako s te udaljenosti gađati kakvo osjetljivo mjesto. Sretna je okolnost da se tada ništa takvo nije zbilo. No to je bila vrlo ozbiljna provokacija, na tragu izazivanja sukoba širih međunarodnih razmjera. Srećom je izraelski obrambeni sustav, Željezna kupola, zaustavio te projektile. Hamas je nakon toga u zadnjih tjedan dana ispalio na tisuće projektila na naselja oko Pojasa Gaze, zatim na gradove Aškelon i Ašdod, te na Tel Aviv i područje koje se zove Guš Dan, u kojem živi oko 2 milijuna ljudi. Treba imati u vidu ovu perspektivu: Izrael je 2 i pol puta manji od Hrvatske, a na tom području živi 9 milijuna ljudi. Teroristička organizacija Hamas i druge džihadističke organizacije nasumično ispaljuju projektile na ta područja kako bi ubili civile, već su u izraelskim gradovima stradala i djeca, jučer je pogođen vrtić, ali je srećom bio prazan… To je nešto što je i Hrvatska nažalost doživljavala u Domovinskom ratu kad su Srbi granatirali Zagreb, premda to nije bilo u ovolikom opsegu. Dakle, govorimo o tisućama projektila koji se nasumično ispaljuju na jedno od najgušće naseljenih područja na Bliskom istoku općenito.
I na to je, naravno, izraelska vojska uzvratila. Izraelska vojska u svojim napadima kirurški bira ciljeve – mjesta odakle se ispaljuju rakete, gdje se nalaze skladišta raketa i gdje se nalaze vođe terorističkih džihadističkih skupina. Dobro je što je ovaj put i velik dio međunarodne zajednice prepoznao o čemu se zapravo radi i dao podršku Izraelu da brani živote svojih stanovnika.
Ukratko, s jedne su strane terorističke organizacije koje nasumično ispaljuju rakete na gusto naseljena izraelska područja, a s druge je strane izraelska vojska koja obrambenim sustavom Željezna kupola ruši te rakete u zraku (to je najsofisticiraniji obrambeni sustav na svijetu, kojeg su Izraelci napravili, ali on na žalost ne pruža potpunu zaštitu) i projektilima udara na vrela tog terorizma.
Ono što je također ovdje zanimljivo i bitno reći jest da je sve ovo započelo na zadnji petak Ramazana i taj zadnji petak se, otkako je to uvela Islamska Republika Iran 1979. (kad je i osnovana Islamska Republika Iran) obilježava kao muslimanski dan Kudsa – Kuds je arapsko ime za Jeruzalem. I na taj petak svake godine muslimani prosvjeduju protiv Izraela, proklinju Izrael i traže da se Jeruzalem stavi pod njihov nadzor. Nesretna okolnost je što se ove godine taj muslimanski Dan Jeruzalema poklopio s izraelskim Danom Jeruzalema. Zato su deseci tisuća mladih, s jedne strana Palestinaca, a s druge strane Židova, došli u Jeruzalem. Palestinci su se okupljali i u drugim mjestima, osobito u Judeji i Samariji (odnosno takozvanim okupiranim područjima) kako bi obilježili Dan Kudsa. Već su samim time prilike bile eksplozivne. Tako da, kad je Hamas ispalio prve rakete na Izrael, već je postojala ta jedna palestinska gomila razjarenih mladih ljudi koja je bila spremna na početak prosvjeda, paleža i nasilja.
S jedne su strane tako počeli džihadistički raketni napadi iz Gaze, a s druge je nasilna arapska gomila počela rušiti, paliti i pljačkati po gradovima Izraela. Ovdje ne govorimo o Palestincima, nego o izraelskim građanima, o Arapima koji žive unutar Izraela, koji u Izraelu primaju socijalnu pomoć, zdravstvenu zaštitu, obrazuju se ili rade i općenito uživaju sva građanska prava kao i Izraelci Židovi. U gradu Lodu je ta gomila pošla u pravi pogrom protiv Židova, tako da su neki židovski stanovnici Loda uklanjali mezuze s ulaznih vrata kako se ne bi moglo raspoznati da se radi o židovskom stanu! Arapskog su predstavnika i zastupnika u Knesetu, Ahmada Tibija jučer izraelski novinari upitali zašto se izraelski građani Arapi tako ponašaju, a on je odgovorio da i u Americi postoji pokret Black Lives Matter i da oni isto tako ruše i pale i da je to normalan iskaz nezadovoljstva.
Narod.hr: Imate li neko predviđanje koliko bi to dugo moglo trajati?
Dr. sc. Boris Havel: Najčvršća, najjasnija konstanta bliskoistočnih zbivanja je nepredvidljivost. U nedjelju se sastaje Vijeće sigurnosti UN-a pa bi tada moglo doći do većeg pritiska međunarodne zajednice da se sukobi zaustave. Za vikend završava i ramazanski Bajram, pa se može očekivati da će i to pridonijeti smirivanju.
Naime, ovim raspirivanjem nasilja na zadnji petak Ramazana i dalje tijekom Bajrama Hamas želi prisiliti arapski islamski svijet da se svrsta na njihovu stranu u ime svemuslimanske solidarnosti. A ta solidarnost zadnjih godina slabi, jer mnogi muslimanski akteri na Bliskom istoku žele mir s Izraelom, i mir općenito, a ne savezništvo s Hamasom i drugim džihadističkim pokretima. Između Izraela i niza arapskih zemalja u tijeku je normalizacija odnosa nezabilježena u dosadašnjoj povijesti, u čemu veliku zaslugu ima Trumpova administracija. Prošle smo godine vidjeli da su arapske države voljne s Izraelom otvoriti pregovore i sklapati sporazume ne obazirući se na pitanje Palestine i Palestinaca. Takvi procesi na Bliskom istoku nisu postojali nikad prije, s iznimkom izraelsko-egipatskog mirovnog sporazuma, jer je od 1993. i potpisivanja Sporazuma iz Osla svako pregovaranje s Izraelom bilo uvjetovano palestinskim pristankom i ustupcima Palestincima. Palestinci su to godinama zlorabili i kočili normalizaciju odnosa. Sad kad su postali skoro nebitni ne prežu ni od čega ne bi li se vratili na nekadašnje pozicije.
Na koncu valja ukazati i kako je velik dio oružja kojeg Hamas koristi došao ili je financiran iz Irana. Prema mnogim analitičarima Iran preko Hamasa vodi „proxy“ rat protiv Izraela. I to je vrlo utemeljeno opažanje. Razorne su rakete u Gazu ili prošvercane iz Irana ili je iz Irana došla tehnologija izradbe tog oružja. Iran treba snositi političku i drugu odgovornost za aktualno sukobljavanje i gubitak ljudskih života. To također treba biti upozorenje zapadnim političarima koliku opasnost predstavlja iranska ambicija da ovlada tehnologijom izrade nuklearnog oružja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
