Ovih dana, dok svjedočimo potpunom potonuću u orvelovsko – kafkijansku totalitarnu i tragikomičnu budućnost, još jedna vijest koja potvrđuje u kojem se smjeru kreću stvari dolazi od “gospodara svemira” iz Silicijske doline. Facebook je, prenosi HINA, odlučio ukinuti račune tzv. “ekstremnim desničarima”: To znači da je Facebook postao ideološka platforma. A kao praktički monopolist u pružanju usluge te vrste na internetu, trebao bi ljude tretirati ravnopravno neovisno o političkim opredjeljenjima, što je bio temelj američke demokracije, i što je uostalom i bila tema ispitivanja šefa Facebooka, Zuckerberga, u Kongresu.
Portal Infowars, poznat uglavnom po teorijama zavjera, se suočio s najstrožim banom na Facebooku i Instagramu: Glasnogovornik facebooka je rekao da će ukloniti sve sadržaje vezane uz Infowars objavljene na drugom računu ili stranici. To uključuje videozapise, audio zapise i članke. Sve grupe vezane za banirane ili na Facebook događaje koji će ih promovirati također će biti uklonjene, prema riječima glasnogovornika Facebooka: Dakle, ne smije ih se više ni spominjati.
Možemo li očekivati da ubuduće hoteli neće primati desničare, da oni neće moći kupiti hranu u dućanima, ili smjeti voziti automobil? Ili se liječiti u bolnicama samo za ljevičare? U 19. stoljeću je u Irskoj katolicima bilo zabranjeno posjedovati i naslijeđivati zemlju, recimo, i raditi u državnoj službi. Vraćaju li se ta vremena?
Veliko čiščenje
S Facebooka je među ostalima uklonjen konzervativni komentator i zvijezda youtubea Paula Josepha Watsona, koji je povodom toga napisao, “U autoritarnom društvu kontroliranom od nekolicine divova iz Silicijske doline, svako neslaganje s njihovim pogledima mora biti uklonjeno.”
“Dangerous”.
My opinions?
Tekst se nastavlja ispod oglasaOr giving a handful of giant partisan corporations the power to decide who has free speech?
You decide.https://t.co/cTCoLs0Op2
— Paul Joseph Watson (@PrisonPlanet) May 2, 2019
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Pored njega protjerani su i brojni drugi – primjerice novinarka i aktivistica Laura Loomer. S Facebooka je trajno prognan i Milo Yianoppoulos, autor knjige “Dangerous”, koja se isprva trebala zvati “Dangeorus faggot”. Kad je došao promovirati svoju knjigu na Berkeley, “oni koji ne mrze” su u pokušaju da spriječe izdavanje njegove knjige porazbijali izloge i stakla, zapalili veliku vatru nasred kampusa – je li knjiga završila u vatri nije poznato, ali je poznato da je samo nekoliko dana prije izdavanja izdavač morao raskinuti ugovor pod prijetnjama divljaka.
Zapravo, “nasilniku” Milu je život bio ugrožen a promocija je otkazana. Jer, Milo mrzi. Iako nije jasno koga: Milo je homoseksualac, Židov, u vezi je s crncem. Zapravo su slike s Berkeleya neodoljivo podsjećale na dokumentarce o Berlinu krajem tridesetih: Rulja uništava sve pred sobom, zabranjuje knjige, pali, i prijeti smrću jednom gay Židovu. Antifa – ekipa koja inače posvuda traži Hitlera bi se možda trebala pogledati u ogledalo – kao i Zuckerberg, jer cenzura je oduvijek bila osobina diktatura i totalitarnih režima, poput sovjetskog ili nacističkog. Danas, izgleda, Rusi propuštaju sve – a Amerika živi u strahu od heretičkih ideja u javnom prostoru.
Za što su optuženi?
Zapravo, i to je po novom zabranjeno na Facebooku: “Bijelački supremacionizam i separatizam”. Doduše, povelja UN-a o ljudskim pravima iz 1949. – ona koju je Tito kao jedan od svega nekolicine šefova država odbio potpisati – jamči ljudima pravo na udruživanje. S kim god žele, i bez obaveze da poštuju bilo kakvu “različitost”. No to je izgleda nešto do čega danas nikom nije stalo.
Je li rasistički od Facebooka da isključivo zabranjuje bijelački rasizam, a ne i onaj crnački ili japanski, ili bilo koji drugi? Jer, na Facebooku ne pišu samo bijelci. Ili je bar tako deklarirao svoje politike. No valja primijetiti da se na crnoj listi našao i jedan crni rasist – Louis Farrakhan, lider “Nacije Islama”, “Nation of Islam” i svojevremeno organizator “marša milijun ljudi”. Njegov krimen doduše nije što mrzi bijelce, što nikad nije skrivao, niti je ikad ikom bio nego što je govorio protiv Židova i hvalio Hitlera.
No zašto onda mediji pišu o tome da Facebook banira “ekstremne desničare”? Što je ekstremno na jednom Milu Yiannopoulosu? Kad je on zagovarao “nasilje i mržnju”, kad je očito da su nasilje i mržnja te pokušaji difamacije uvijek bili upereni protiv njega? I po čemu je Farrakhan desničar, kad je on bio povezan s ikonom nove američke ljevice i feminizma trećeg vala, suorganizatoricom marša žena Lindom Sarsour, koja je hvalila “Nation of Islam” u tweetovima, a njena suradnica i potpredsjednica marša žena, Tamika Mallory, je u veljači 2018. prisustvovala Farrakhanovom govoru kad je rekao „Židovi su odgovorni za sve ove prljavštine i izopačeno ponašanje u Hollywoodu, koji pretvara muškarce u žene i žene u muškarce. Bijeli ljudi će pasti. Sotona će pasti. A Farrakhan je, po Božjoj milosti, skinuo pokrivač s tog sotonskog Židova, ja sam ovdje da vam kažem da je vaše vrijeme isteklo, vaš svijet je prošao.”
Danas bi i Churchill bio baniran kao ratni huškač
Mallory je nakon toga objavila sliku gdje je zagrljena s Farrakhanom, uz kraticu “GOAT” (“Greatest of all times”, najveći svih vremena). Odlučno je tada odbila osuditi Farrakhanove antisemitske i anti-LGBT komentare. Kasnije su, doduše, i iona i Linda prisiljene na to – no Lindi je radikalno ljevičarenje, izgleda, tek sredstvo za promoviranja šerijata kojeg sustavno hvali boreći se istovremeno za “ženska prava” zamotana u rubac. Kako je Farrakhan islamist, nije teško shvatiti ovu čudnu koaliciju.
Da je Churchill danas živ, vjerojatno bi i njega banirali s Facebooka kao “ekstremnog desničara” koji mrzi Nijemce i zagovara rat, a ne mir poput Chamberlaina: Kad biste danas zagovarali bilo što od onog što je on zagovarao, bili biste stavljeni izvan zakona, zbog govora mržnje, i koječega drugog – uostalom, u Engleskoj se zadnjih godina sve češće revidira povijest, odnosno “propituje povijesna uloga” Chuchilla tekstovima tipa “heroj ili zločinac”, pri čemu jasno antifašizmu skloni autori naginju tome da je bio zločinac (mrzio je komuniste jednako kao i braću im naciste).
Sličnu bi sudbinu zacijelo podijelili i De Gaulle, Reagan, Margaret Thatcher, velikani 20. stoljeća. Svi bi oni danas bili proglašeni “ekstremnim desničarima”. Adolf Hitler? Teško, on – kad se njegovi stavovi o pojedinim pitanjima oko kojih se desnica i ljevica razilaze saberu – negdje ipak bliže centru. Današnji je lažni narativ da je problem s Hitlerom bio taj što je on bio “ekstremni desničar” pa se tako desnicu i konzervativce pokušava difamirati. Problem s Hitlerom međutim nije bio niti to što je bio ekstremni desničar, jer zapravo nije, niti taj što je bio konzervativan, jer nije, sve su to bili njegovi neprijatelji sa zapada, iz demokratskog svijeta, dok su pak oni na istoku bili lijevo. Problem je bio što je bio manijak i fanatik koji je u svom Reichu uveo cenzuru i ukinuo slobodu govora i koji je bio spreman ubijati neistomišljenike i sve one koji su stajali na putu ostvarenja njegove vizije pravedne države. Ušutkivanje političkih oponenata je uvijek prvi korak prema diktaturi, njihovo masovno ubijanje finalni čin iste.
Je li desnica dakle stvarno tako nasilna i opasna kako Facebook i mediji pokušavaju sugerirati? U vrijeme moje mladosti terorizam se nije povezivao s islamom, jer ga tada u Europi nije bilo – nekako smo opstali i preživjeli i bez različitosti – već s ljevicom. Uz ljevicu se nikad ne vezuje pojam “ekstremistička” u medijima, iako desnica u pravilu nema nikakvu svoju posebnu ideologiju osim zdravog razuma i individualizma pa da bi tu moglo biti neke velike radikalizacije: S druge strane, ideološki ostrašćena ljevica je od Francuske revolucije do Crvenih brigada u Italiji, koje su ubile političara Alda Mora, Frakcije crvene Armije u Njemačkoj koja je pljačkala banke i ubijala ljude da bi se domogla novca “za svjetsku revoluciju” (na kraju su novac potrošili na droge), IRA-e koja je šezdesetih irski nacionalizam uvelike zamijenila marksističkom ideologijom, nerijetko pribjegavala nasilju i teroru.
Marksizam i terorizam
Većina terorista, tipično otmičara aviona koji su tražili da ih se vozi na Kubu i revolucionarnih grupa, šezdesetih su i sedamdesetih pripadali ekstremnoj ljevici, ideologija im je bio marksizam. A tamo gdje je terorističke napade izvela mafija kako bi zaštitila svoje interese i ubila nekog tko im smeta, poput napada na brzi vlak 1984 u apeninskom tunelu, njih se pokušalo prišiti desnici iako nisu imali ništa s ideologijom. Iako su postojali i desničarski teroristi poput turskih Sivih vukova čije je član pokušao ubiti papu, teror je u “olovnim godinama” (do 1988) bio uglavnom sredstvo borbe raznih marksističkih grupa.
Povijest političke ljevice u Europi je velikim dijelom povijest terora i opresije, revolucija i građanskih ratova, giljotine i gulaga, pogroma i holodomora: Stotine milijuna ljudi su bile izložene teroru tajne policije, neimaštini, bijedi, korupciji, nepravadi, u državama “realnog socijalizma” gdje je ljevica svoju vlast zacementirala uvođenjem jednopartijskog sustava – pa ipak, čini se da nitko danas ne vidi prijetnju u ekstremnoj ljevici, niti joj se više smije poručiti da su njihovi stavovi ekstremistički i na granici ludila, a ponekad i preko. Ekstremne su ljevičarske ideje postale “mainstream”, iako su iste te ideje u vrijeme SSSR-a – cenzura, krivotvorenje povijesti, objavljivanje samo “provjerenih i odobrenih” vijesti, pritisak na “desničare” da se odreknu uvjerenja i savjesti, te njihovo šikaniranje i sustavno ponižavanje smatrani odrazom nedemokracije i kršenja ljudskih prava u Sovjetskom savezu.
Povijest konzervativne političke desnice je pak povijest borbe protiv raznih -izama, nacizama, komunizama, i općenito ideologija koje su pokretale masovne pokrete koji su završavali masovnim nasiljem. Pa ipak, svi izgleda vide problem u konzervativcima, nitko u marksistima – a što je najgore, svi problem vide u “govoru mržnje”, što god ta kovanica značila, a nitko u cenzuri, iako je ona bila temeljem totalitarnih i autoritarnih društava – i to ne onoj koju provodi država već onoj koja nastaje samovoljom milijardera iz Silicijske doline i njihovih pomagača: Da vas izbace iz restorana zbog političkih stavova (recimo natpisa na majici), mogli biste ih tužiti – ako vas izbace iz virtualnog trga, nemate kome.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
