Nedjeljni događaji u Crnoj Gori bili su nam povod za razgovor s povjesničarkom, prof. dr. sc. Andreom Feldman, izvanrednom profesoricom na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Dr. sc. Feldman bila je supruga pokojnog dr. sc. Iva Banca koji je desetljećima podržavao crnogorski suverenizam i obnovu Crnogorske pravoslavne crkve.
Narod.hr: Javnost je još pod dojmom dramatičnih nedjeljnih događaja potaknutih ustoličenjem mitropolita Srpske pravoslavne crkve na Cetinju, kulturnoj i povijesnoj prijestolnici Crne Gore te najjačem uporištu crnogorskog suverenizma. Ti su događaji pokazali polariziranost Crne Gore: s jedne strane velik broj Crnogoraca koji prosvjeduje protiv velikosrpskih težnji i, s druge strane, predstavnici Srpske pravoslavne crkve koji, potpomognuti crnogorskim prosrpskim vlastima, usprkos prosvjedima, helikopterom dolaze na Cetinje kako bi se provelo ustoličenje novog mitropolita. Tko je u svim tim događajima zapravo na dobitku – prosvjednici koji su uspjeli pokazati svoje nezadovoljstvo, pa čak i onemogućiti sudionicima obreda cestovni pristup manastiru, ili Srpska pravoslavna crkva i prosrpska vlast koji su demonstrirali svoju trenutnu nadmoć?
Dr. sc. Andrea Feldman: Događaji na Cetinju pokazali su odnos snaga između sukobljenih strana. Nema pobjednika u ovom sukobu, već je jasno kako je velikosrpska politika Aleksandra Vučića iskazala jasnu dominaciju nad vladom Crne Gore, potpomognutu ne samo Srpskom pravoslavnom crkvom nego i vojnim i sigurnosnim aparatom. Prosvjednici na Cetinju su, s druge strane, pokazali spremnost da se suprotstave toj politici, koja je u prvom redu usmjerena protiv nezavisnosti i suverenosti Crne Gore i negiranju crnogorskog identiteta. Indikativno je kako neće biti ustoličenja Porfirija za patrijarha u Pećkoj patrijašijji jer su na Kosovu na snazi stroge epidemiološke mjere, ali i zbog snažnog otpora kosovskih vlasti. No, Srpska pravoslavna crkva nije htjela odustati ni pedalj od ustoličenja Joanikija na Cetinju. Srpski nacionalisti odlučni su pokoriti Crnu Goru jer je ona ključna za ostvarivanje velikosrpskog ideala. Bez Crne Gore nema „srpskog sveta“.
Dr. sc. Feldman za Narod.hr: ‘U pozadini dugoročne destabilizacije Crne Gore nalazi se Rusija’
> Bizarne scene na vjerskom obredu SPC-a u Cetinju: Vojni helikopter, oružje, suzavci i kaos…
Narod.hr: Iako je u Crnoj Gori od prošle godine na vlasti prosrpska koalicija na čelu sa Zdravkom Krivokapićem, predsjednik države je još uvijek iz njoj oporbene stranke – Milo Đukanović iz DPS-a. Aktualna vlada stoga pojedine svoje težnje nije mogla provesti jednostavno. Primjer je izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom statusu vjerskih zajednica. Riječ je o Zakonu koji je, kada ga je prošla vlada donijela, izazvao burne reakcije SPC-a, a sada ga je prosrpska vlada pokušala izmijeniti, no predsjednik Đukanović ga je vratio na ponovno odlučivanje. Kako procjenjujete da će se stvari dalje razvijati?
Dr. sc. Andrea Feldman: Izvrstan poznavatelj prilika u Crnoj Gori, povjesničar Ylber Hysa, bivši veleposlanik Kosova u Podgorici, nedavno je izjavio kako taj problem ima vrlo duboke korijene. Amfilohije Radović, poznat po dugotrajnoj upletenosti u vjerske i političke događaje tijekom krvavih ratova u zemljama bivše Jugoslavije, ustoličen je 1991. na sličan način, u prisutnosti Jugoslavenske armije i uz potporu Arkana, a uz protivljenje građana Cetinja. Tako da se čini kako se na ovim prostorima malo što mijenja i kako mudar čovjek uvijek treba biti na oprezu. Sam izbor Joanikija za Amfilohijeva nasljednika nije prošao jednostavno jer je on morao pristati na mnoge zahtjeve beogradske patrijaršije, što je uključivalo i predaju privilegija i autonomnih prerogativa koje je uživala mitropolija crnogorsko-primorska. Tako je ustoličenje Joanikija ustvari posljednji čin totalnog preuzimanja ove mitropolije od strane Srpske pravoslavne crkve. Predsjednik Đukanović je pokušao ne potpisujući prvi put usporiti njegovo donošenje, ali ga je nakon njegova ponovljenog izglasavanja, morao potpisati i time je taj Zakon sada na snazi. Činjenica je kako se predsjednik Milo Đukanović suprotstavlja Krivokapićevoj politici predaje srpskim interesima i njegovu podršku Cetinjanima u ovim prosvjedima možemo razumjeti kao uzajamnu podršku onih kojima je na srcu proeuropska i demokratska budućnost Crne Gore, kao nezavisne države. I još nešto, iako traumatični, cetinjski događaji predstavljaju vododijelnicu u crnogorskoj svijesti koja će svakim danom biti sve jača jer je pitanje statusa Srpske pravoslavne crkve sada otvoreno za svakoga građanina.
U neposrednoj budućnosti velik izazov za Crnu Goru predstavljaju ne samo zakon koji spominjete nego i temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, kao i popis stanovništva koji će sigurno biti predmetom manipulacija, ali i procedura opoziva Đukanovića, koji je vladajuća većina već započela.
Narod.hr: U intervjuu kojeg ste za naš portal dali nakon prošlogodišnjih izbora rekli ste kako u pozadini destabilizacije Crne Gore stoje ruski interesi, a da je reakcija zapadnih snaga na te pokušaje izostala. Kako vanjski faktori, Rusija i Zapad, doživljavaju ovo što se trenutno događa i ima li njihovih reakcija na sve to?
Dr. sc. Andrea Feldman: Situacija u Crnoj Gori je iznimno opasna jer ne samo što je pokazala podijeljenost i nestabilnost zemlje već potencijalno predstavlja opasnost za cijelo susjedstvo. Potrebno je da joj međunarodna zajednica posveti mnogo ozbiljniju pozornost nego što je to do sada činila. Kao zemlji članici NATO saveza, teritorijalni integritet Crne Gore morao bi biti zaštićen, no u situaciji smo u kojoj su SAD i NATO usredotočeni na povlačenje iz Afganistana i nisu pokazali nakanu za izravnim utjecajem na situaciju. Uvijek kada SAD krene putem izolacionizma, to ima vrlo ozbiljne posljedice, a posebno u dijelovima svijeta koji su, poput jugoistoka Europe, teritoriji na kojima se stoljećima sukobljavaju velike sile. Vrlo mlaka reakcija europskih i američkih veleposlanstava objavljena u trenutku sukoba na Cetinju, u kojoj se zazivaju načela slobode izražavanja, mirnog okupljanja i slobode vjeroispovijesti, djelovala je u najmanju ruku neuvjerljivo.
Rusija, kao uvijek, koristi prazninu koja nastaje kada se Zapad povlači te je nesumnjivo uključena na brojnim razinama u ovaj sukob, s trajnom ambicijom da svoj utjecaj proširi do juga Europe. Ako je suditi po besramnom nastupu veleposlanika Rusije u Zagrebu, Andreja Nesterenka u nedavnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, njegov mandat u Podgorici bez sumnje nije pridonio smirivanju sukoba. Rusija ustraje na izazivanju nestabilnosti jer jedino u takvim, nepostojanim okolnostima ona ima neke šanse uspostaviti se kao svjetska sila. Bilo bi nerazumno očekivati da će se takav agresivan i destruktivan stav promijeniti u budućnosti.
Najvažnija pouka kada je riječ o međunarodnim čimbenicima u ovom, kao i u svakom drugom slučaju, jest kako se treba osloniti na vlastite snage, imati konzistentnu politiku i uporno je i strpljivo prezentirati stranim vladama. Malene zemlje poput Crne Gore nemaju drugog oslonca već pridržavanje proklamiranim načelima demokracije, vladavine prava i sigurnosti za sve svoje građane.
Narod.hr: Kako će se svi ovi događaji odraziti na hrvatsku zajednicu u Crnoj Gori?
Dr. sc. Andrea Feldman: Promjena vlasti u Crnoj Gori već se negativno odražava na malobrojne Hrvate u Boki Kotorskoj, koji su propustom vlastitih, ali i hrvatskih političara koji nisu bili dovoljno koncentrirani na predizbornu situaciju po prvi puta ostali bez svojih predstavnika u Skupštini Crne Gore. Svakodnevne provokacije, poput one s imenovanjem bazena u Kotoru po jednom od čuvara zloglasnog logora u Morinju, samo su jedan od primjera promjene odnosa u samoj Crnoj Gori, koja će imati posljedice i na promjenu odnosa između susjednih država. To već znaju prodavačice iz Konavala koje zabrinuto raspravljaju o politici dok prodaju povrće na dubrovačkoj Placi. Bilo bi uputno da se tim pitanjima pozabave i donositelji odluka na višim razinama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
