Prije nekoliko dana dio članova međunarodne zaklade CitizenGO vratio se iz posjeta sjevernom Iraku gdje su predali pomoć prikupljenu od svog članstva i bolje se upoznali sa situacijom u kojoj se nalaze članovi vjerskih manjina (progonjeni kršćani, jezidi i drugi) koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove zbog progona Islamske države.
U sjevernom Iraku u pokrajnama Tamim, Arbil, i Sulejmanija smješteno je tisuće i tisuće kršćanskih i jezidskih izbjeglica čiji su domovi na području koje je zauzela samozvana Islamska država.
Životi ovih ljudi stali su onog dana kad su morali napustiti svoje domove. Danas imaju što jesti, što piti i gdje spavati. U zemlji koja i sama grca u problemima, a istovremeno se pokušava nositi s brigom za izbjeglice, nemaju budućnost. Nikome nisu potrebni.
Nada i strah u budućnost u isto se vrijeme miješaju se neizvjesnošću svakodnevice. Razdoblje prije IS-a, sadašnje vrijeme terora IS-a i budućnost nakon IS-a uvijek je praćeno prijetnjom progona i krvoprolića… Danas samozvana Islamska država, sutra neka nova fundamentalistička skupina. Način širenja uvijek po istom modelu: novačenje mladih, obećanja lokalnom stanovništvu za brzi napredak, lakši život, bolnice, infrastrukturu, pomoć…
Uz sve to prisutan je i strah od novih pokolja zbog osvete. Otac Douglas koji je i sam bio zatočenik islamista objasnio je kako je kršćanstvo jedina religija Bliskog istoka koja poznaje koncept praštanja i ljubavi… Pripadnici drugih manjina kao i protjerani muslimani nakon poraza IS-a tražit će osvetu za svoje obitelji, izgubljene gradove, sela…
Kršćani ne znaju kud dalje, ali po završetku rata mnogi od njih ne žele natrag u Mosul i druga većinski muslimanska područja iz kojih dolaze. Već dulje od stoljeća njihove su životi i njihove žrtve, u njihovim rodnim mjestima, svojevrsna su garancija mira među međusobno podijeljenim muslimanima. Dok je mržnja usmjerena na njih islamske frakcije lakše umiruju vlastita neslaganja.
Istovremeno, danas u sjevernom Iraku jezične barijere i gospodarska kriza otežavaju integraciju. Zraka nade je školovanje.. Humanitarne organizacije i vjersko vodstvo stoga svakodnevno radi na pokretanju projekata za opismenjavanje i školovanje. Npr., sedam pravoslanih svećenika u samostanu Mattai Mar (Sv. Matej), samo 3 km od područja na kojem se svakodnevno vode bitke s IS-om, ne samo da ne razmišlja o odlasku, već svakodnevno pruža pomoć obiteljima i surađuje na zapošljavanju kršćana.
Istovremeno, 20 km od ratišta, biskup Kirkuka, Yousif Thomas Mirkis, zajedno sa svojom biskupijom osigurava financijska sredstva pokušavajući omogućiti nastavak studija za 395 studenata iz različitih regija koji su uglavnom studirali na području Mosula, danas zahvaćenog ratom. Oni su nada za obnovu zemlje uništene ratom, a istovremeno, njihova je budućnost, kao i ona mnogih drugih, potpuno neizvjesna.
Cilj putovanja CitizenGO-a bio je pružiti materijalnu i financijsku pomoć ovim ljudima, izravno upoznati tešku situaciju s kojom se kršćani i druge manjine susreću na području razorenom ratom, gdje su ljudi progonjeni zbog svoje vjere te nastaviti govoriti o progonjenim kršćanima i osigurati kako bi se njihov glas čuo na Zapadu. Jedan od koraka u kojem je aktivno sudjelovali preko zagovaranja svojih članova je bilo i usvajanje Rezolucije o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država, a kojom su zločini koje IS čini nad kršćanima na Bliskom Istoku nazvani genocidom.
Priznavanje genocida temeljni je korak kako bi osiguralo djelovanje međunarodne zajednice i spriječio nastavak genocida, osigurala brana napadnutih, te sudilo i kaznilo odgovorne osobe pred nacionalnim i međunarodnim sudovima.
Kratki video izvjestaj iz Iraka mozete pogledati ovdje:
Ovdje možete vidjeti kako izgledaju neki od kampova u koje su smještene izbjeglice u Sjevernom Iraku.
