Geopolitička analiza: Bi li sankcije pomogle Srbiji da postane Pijemont Zapadnog Balkana?

Foto: fah

Ovih je dana EU parlamentarac Tonino Picula izjavio kako je EU svjesna važnosti Zapadnog Balkana (ZB) u novim geopolitičkim uvjetima – tj. rata u Ukrajini i potrebe da se teritorij EU konačno zaokruži, odnosno da Balkan napokon prestane biti njeni meki trbuh s više upaljenih slijepih crijeva. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, je li dovoljna ta spoznaja EU za stabiliziranje ZB-a. 

Naravno da nije i upravo na to ukazuje i beogradski profesor Nikola Samardžić, koji je ustvrdio da će Vučić popustiti (u svojim velikosrpskim težnjama) tek kad bude zaključio da su Amerikanci dovoljno blizu, a Putin dovoljno daleko!

Naime, da je Samardžić pogodio „u sridu“ govore i reakcije s vrha srbijanske vlasti – koja ga je optužila tvrdnjom da je on – samo “potrčko i agent” predsjednika Crne Gore (CG) Mile Đukanovića

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Štoviše, Vučićevi su tabloidi prenijeli da „profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu prof. dr. Nikola Samardžić poziva na ubojstvo srbijanskog predsjednika“. Naime, kako pišu „Samardžić je na svom Twitter nalogu iznio niz optužbi na račun predsjednika Srbije, da bi na kraju svog izlaganja poručio Vučiću da ‘nekako uvijek đavo dođe po svoje'”.

Ipak, na sve je to reagirao Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji i Crnogorski helsinški odbor, koji su, u zajedničkom priopćenju, najoštrije osudili „orkestriranu harangu i hajku protiv Samardžića“, pozvavši međunarodnu zajednicu na reakciju.

Naime, po njima „režim Aleksandra Vučića kojeg, pored sigurnosno-obavještajnih službi i zloupotrijebljenih struktura vlasti, čine i kontrolirani batinaški mediji i batinaške, tzv. ‘navijačke’ grupe, te ljudi iz mafijaškog i kriminalnog miljea, ne odustaje od zlokobne prakse da ‘targetira’ i progoni sve koji imaju kritički odnos prema politici koju on provodi“… 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prema njihovim navodima, potreba aktuelne srbijanske vlasti za “unutarnjim neprijateljima” i “neprijateljima države”, koji su se usudili drukčije misliti i zboriti od predsjednika, ne jenjava.

„Razlog tome je jednostavan: Vučiću su stalno potrebni neprijatelji, njegov život je neprestano ugrožen, a unutarnje i međunarodne ‘zavjere’ sprječavaju ga da se ostavi svojih (velikosrpskih) ciljeva… a što od njega godinama očekuje i zahtijeva međunarodna zajednica. 

Duga i tužna lista novinara i intelektualaca koji su u Srbiji svoj angažman platili najvećom cijenom – vlastitim životima (npr. Slavko Ćuruvija) – podsjeća nas, na najdramatičniji način, što se i kako može dogoditi poslije medijskih hajki i javnih prozivki, kojima je sada izložen Nikola Samardžić“! 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zbog toga, kako su zaključili, očekujemo od predstavnika međunarodne zajednice da na vrijeme upozore predsjednika Srbije da obustavi zlokobne i opasne napade, a za koje je on (Vučić) isključivi nalogodavac i krivac. 

Naravno tu Helsinški odbor vjerojatno misli i na druge srbijanske proeuropske intelektualce Dinka Gruhonjića, Žarka Koraća, Milivoja Bešlina, Sonju Biserko, Bojana Tončića, Tomislava Markovića, Natašu Kandić, Teofila Pančića, redakciju Danasa, te Dragana Bursaća (iz RS/BiH), Nikolaidisa, Vujovića (iz CG) i dr…

*

No, nažalost, kao moguća reakcija na te apele, za sada se samo može iščitati „beskompromisni“ Vučićev odgovor i to kroz vijest da je ovih dana Vojska Srbije objavila novi poziv za dobrovoljno služenje vojnog roka.

Naime, tamošnje „Ministarstvo obrane poziva sve državljanine Republike Srbije starosti od 19 do 30 godina koji žele obući uniformu Vojske Srbije, da se prijave za dobrovoljno služenje šestomjesečnog vojnog roka s oružjem.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Također se navodi da se nakon odsluženja vojnog roka, zainteresiranim mladićima i djevojkama pruža mogućnost stupanja u profesionalnu vojnu službu u Vojsci Srbije – po ubrzanoj proceduri“!?

*

Ujedno, na „makro-planu“ je za istaći da je službeni Beograd nedavno, i to samo u dva dana, iskoračio “tri koraka bliže” Moskvi, usprkos pozivima EU da Srbija uvede sankcije Rusiji (zbog invazije na Ukrajinu).

Naime, u istom danu, 15. studenoga je objavljeno da se predsjednik Srbije Vučić u Beogradu sastao sa savjetnikom čečenskog lidera Ramzana Kadirova (koji uživa podršku Kremlja), a ruski je državni medij Russia Today počeo s radom na srpskom jeziku.

Dan ranije, 14. studenoga, Srbija je prvi put bila suzdržana u UN-u, u osudi ruske agresije na Ukrajinu. Naime, glasovima 94 države članice, usvojena je rezolucija koja Rusiju poziva na odgovornost za kršenje međunarodnog prava zbog invazije na Ukrajinu, a od Moskve je traženo i da plati odštetu Kijevu.

Također, ovih je dana Jelena Naročnicka, po Tomislavu Markoviću „’ratna huškačica i Putinov megafon u SANU’, primljena u članstvo Akademije, pri čemu ona nije čak ni usamljena na Odjeljenju historijskih nauka, jer joj tamo društvo pravi slično-mišljenica Jelena Guskova.“

Putinovo i Erdoganovo „projektno savezništvo“ u BiH, „kontra Zapada“, odnosno Hrvata 

Nije isključeno da se Samardžić Vučiću zamjerio i zbog slijedećih stavova glede BiH. Naime, Samardžić već duže upozorava javnost i „struku“ da se BiH ne dijeli na njene konstitutivne narode nego se dijeli na tursko i rusko područje interesa, tj. da BiH ne dijele tamošnji stanovnici nego Rusija i Turska. U tom je kontekstu naveo da Zapad očigledno nema dovoljno kapaciteta da se suoči s tom prijetnjom, a što je prijetnja i za čitav ZB, pa i šire za EU. 

Na stajalištu je i da je Dayton u BiH morao biti prolazno i privremeno rješenje – jer je njime zaustavljen rat u BiH, koji je bio tragedija i koji se „zapravo završio genocidom“. „To je rješenje loše (Dayton), previše složeno i nefunkcionalno, i izaziva jednu vrstu frustracije u većinski bošnjačkom društvu, koje se upravo iz tog razočarenja, a ne iz historijskih veza, (mišljenja je Samardžić), vezuje za destruktivnu Tursku. Naime, upravo joj Turska ometa europsku integraciju, iako je za nju (BiH) jedino rješenje Europska Unija!“

Ujedno, ističe da iako Turska deklarativno podržava ulazak BiH u EU, sumnja u iskrenost tog stava  – pa kada je riječ i o njoj samoj (Turskoj). Zaključivši da „procesi koje pokreće Erdoganova stranka idu u suprotnom smjeru (od europskih). Desekularizacija je jedno odustajanje od koncepta jednakosti svih ljudi, od koncepta građanskog društva i konačno od koncepta europskih integracija. Ne možete ući u EU, kao islamska ili pravoslavna republika (misli na BiH), jer su korijeni Unije prosvjetiteljski“.

Spomenuta „desekularizirana slika BiH“, implicira i jednu tjeskobnu projekciju a po kojoj su – Putin i Erdogan podijelili svoje interesne sfere u toj državi, na štetu BiH Hrvata (Zapada), a na čije bi mjesto u F/BiH – „po nekom groznom, već viđenom genocidnom, scenariju mogli biti ‘pogurnuti’ Sandžaklije“, ukoliko Srbija zagospodari sa CG i osjeti potrebu da poveže svoje pravoslavno življe sa stanovništvom Crne Gore!

Stanje u Crnoj Gori  

Prema političkoj teoriji, u stabiliziranim društvima tek nakon „druge smjene vlasti” dolazi do osamostaljivanja administrativne vlasti, jačanja načela kompetentnosti i osamostaljivanja javne uprave od političke izvršne vlasti. Međutim, u specifičnim uvjetima kakvi su u CG, smjena vlasti se odmakla od teorije, te je prouzročila uvođenje klerikalnih, velikosrpskih i proruskih elemenata u izvršnu vlast. Naime, upravo se to dogodilo nakon kolovoza 2020., kada je suverenistički crnogorski blok na čelu s Milom Đukanovićem i DPS-om -uz manjince, izgubio vlast.

Dakle, srpski i ruski se istok podvukao pod zapadnu agendu i poentirao u CG na sljedeći način:

Srpska je strana u CG formirala koaliciju Demokratski front na čelu s Miodragom Lekićem (još 2012.), a koja je bila sastavljena od raznorodnih stranaka koju čine Pokret za promjene, Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija, Demokratska srpska stranka, Srpska radikalna stranka, Jugoslovenska komunistička partija, Partija udruženih penzionera i invalida rada i Demokratska stranka jedinstva.

U tom političkom bloku s DF-om neformalno su bile Demokrate, Demos, Ura i CIVIS – ukupno 12 stranaka. Dakle, „u njoj je dobio mjesto svatko tko je bio spreman da se baci kamenom na CG“. Podršku su dobili i od nekoliko najutjecajnijih nevladinih organizacija, zatim i od oko 120 srpskih medija, cijele Srpske crkve (SPC) i niza javnih ličnosti iz sfere znanosti i kulture, čineći tako front protiv Crne Gore.

I to je bila dobitna kombinacija – koja je, nakon združenoga političkoga djelovanja „pomirenih Srba“ – „nasljednika IB-ovaca i četnika“, uz koordinaciju iz Beograda i  Moskve, nakon višegodišnjih javnih prosvjeda i preuzimanja vlasti, bacila CG na koljena…

*

A da u povijesti nema pravde, te koliku cijenu slobode ponekad mali narodi trebaju plaćati (velikima) – prolazeći kao subjekti u njihovim „socijalnim eksperimentim“, možda najbolje opisuje crnogorski pisac Andrej Nikolaidis, pa ga dijelom prenosimo! 

„Crnoj Gori se osporava pravo da postoji zato što su njene vlade bile, tvrdi se, korumpirane. Kao što je na Cetinju rekao Zdravko Krivokapić (prvi prosrpski CG premijer): bio bih i ja za CG, ali znao sam šta će DPS uraditi… 

Ozbiljno? Kada netko, recimo ja, spomene da je Republika Srpska utemeljena na genocidima (i Prijedor i Istočna Bosna bili su genocidi), etničkom čišćenju, nasilnom preseljenju stanovništva, elitocidu i sistematskim silovanjima, oči bi mi iskopali. Genocid im ne smeta, nije prepreka državnosti. Ali su sumnjive privatizacije razlog da se bude protiv crnogorske državnosti.

A da se, onda, SAD samo-ukinu zbog genocida nad Indijancima? Da se, jer je počinila holokaust, samo-ukine Njemačka?

Ili najviši etički i estetski standardi državnosti važe samo za Crnu Goru?

Od svih stvari koje su snašle ovo društvo, vjerojatno je najpogubniji kompleks krivice koji su branitelji genocida uspjeli nametnuti braniteljima građanske i europske Crne Gore!“

*

Ovdje je zanimljivo istaći i da je nedavno u Podgorici – od tamošnjih novinara fotografiran, bivši predsjednik Republike Srbije Boris Tadić, i to u društvu / razgovoru s prethodno spomenutim Miodragom Lekićem, srpsko-ruskim pretendentom za poziciju premijera CG. 

U tom sklopu podsjećamo da je još 2011. pod Tadićevim predsjednikovanjem Srbije donijeta “Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu”! (vidi Geopolitička analiza: Temeljni dokumenti ‘Srpskog sveta’ u kontekstu srpske hegemonističke matrice, od 2. 10.2021.)

Također, bilježe se i česti odlasci prosrpskog premijera CG, u tehničkom mandatu, Dritana Abazovića i predsjednice CG Skupštine Danijele Đurović – u službeni Beograd, suverenisti kažu „po redosljede idućih poteza“!

Kosovo 

Predsjednica Kosova Vjosa Osmani raspisala je 14.11.2022. izvan-redne izbore za gradonačelnike četiri općine na sjeveru Kosova, nakon što su tamošnji Srbi odlučili napustiti kosovske institucije – u jeku krize zbog odluke vlade Kosova o preregistriranju tablica izdanih u Srbiji.

Raspisujući izbore, kosovska predsjednica poručila je da će se obratiti međunarodnim partnerima sa zahtjevom za “praćenje izbora i što veće međunarodno sudjelovanje u izbornom procesu”.

Osmani je obećala da će sigurnosne institucije “poduzeti sve mjere kako bi se građani, bez obzira na etničku pripadnost, osjećali zaštićeno, sigurno i ostvarili svoja ustavna prava”, objavio je portal Kosovo online.

Naravno, ostaje otvoreno pitanje kako će kosovske vlasti odgovori na očekivani bojkot tih izbora – od strane tamošnjih etničkih Srba, pišemo očekivani jer jedini etnički Srbin s Kosova – Oliver Ivanović, koji je podržavao zapadni koncept uređenja Kosova, odnosno odnos između tamošnjih Srba i Albanaca – više nije među živima!?

MOGUĆI ZAKLJUČAK – Nacionalizam je jači od zapadne demokracije?!

Veliki broj ruskih državljana proteklih je mjeseci došao živjeti u Beograd, te dijelom u Novi Sad i Suboticu, s time da se od početka mobilizacije taj broj povećava… Preciznije, američka agencija AP navodi da je od ruske invazije na Ukrajinu (za sada) više od 50.000 Rusa pobjeglo u Srbiju, gdje su otvorili brojne tvrtke – njih oko 1.000 i to najviše u IT sektoru.

(Državljani Rusije su, među strancima, trenutno na drugom mjestu po broju registriranih tvrtki u Srbiji, na prvom mjestu ostaju državljani Kine.) 

Nadalje, beogradski komentatori na pitanje – što im ta ruska emigracija danas znači i donosi – primjećuju – kako je „nekada (1917/18.) u Srbiju dolazila elita, a sada su to ekonomski nomadi“. Pišu i da „Beograd nikada neće zaboraviti ‘bijele’ Ruse koji su poslije Oktobarske revolucije (radilo se o oko 100.000 ljudi, koji su sa sobom donijeli desetak milijardi $ u zlatu), zapljusnuli, Prvim svjetskim ratom, devastiranu Srbiju, davši veliki doprinos razvoju znanosti, arhitekture…“!

Dakle, nisu li to ti „ekonomski nomadi, sa svojim ljudskim i financijskim kapitalom, Dačićeva druga ruka“ za koju će se Srbija uhvatiti – ukoliko joj budu uvedene zapadne sankcije „zbog (nastavka) vođenja neprihvatljive politike“, a što je nedavno spominjao Ivica Dačić, ministar VP Srbije!?

*

I konačno, nije za isključiti da su planeri kaosa iz Moskve i Beograda mišljenja da je nacionalizam jači pokretač energije nacije od zapadne demokracije! 

Naime, očito stoje na poziciji da su tirade o jednakosti svih ljudi, te ideali oko slobodnog kolanja roba, ljudi i kapitala, inferiorni spram efekata koje daje jaki, ekskluzivistički / fašistoidni, nacionalni naboj, pa su svjesni toga – ideale velike Srbije i velike Rusije počeli ostvarivati putem „tog alata“, a na Zapadu je da ih razuvjeri kako to nje pravi put u budućnost – jer je taj put već doveo do dva Svjetska rata! 

Dakle, čini se kako „Vučićev ratni štab za specijalne operacije“  ne zanima položaj Srbije kao demokratskog Pijemonta ZB-a, već je taj „štab“ zainteresiran samo za uspostavu male-velike Srbije (boreći se hibridnim načinom, odnosno specijalnim ratom za BiH, CG i Kosovo), i to čak po cijenu uvođenja zapadnih sankcija ali uz zaštitu Putinove Rusije! 

O autoru

* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.