Govor argentinskog predsjednika Javiera Mileia na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, održan 17. siječnja, jedna je od glavnih senzacija u globalnom medijskom prostoru.
Suzdržani Klaus Schwab
Govor je održao na zadnji dan održavanja foruma, a u sklopu podforuma Centar za regije, trgovinu i geopolitiku. Predsjedavajući davoškog samita, Klaus Schwab, najavio je Mileia kao “slobodno izabranog argentinskog predsjednika”, uz gestu raširenih ruku koja kao da slušateljima poručuje a što mi tu možemo?.
Imajući u vidu što je Milei nakon toga, u nešto više od dvadeset minuta svog govora, neizravno poručio forumu u Davosu, poznavatelj političke orijentacije vodećih forumaša može se samo diviti Schwabovoj suzdržanosti.
Naime, Javier Milei je održao govor koji je neizravna osuda cijelog spektra politika koje Svjetski ekonomski forum, kao i mnoga druga nad-nacionalna tijela globalističkog predznaka, imaju u osnovi.
Glavna je teza argentinskog predsjednika, s kojom je i otvorio govor, ta da je “Zapadni svijet u opasnosti” i to “zbog toga što su oni, koji bi trebali štititi vrijednosti Zapada pali pod vlast vizije svijeta koja neizbježno vodi u socijalizam”.
Slobodno tržište protiv socijalizma
U tom smislu, već samom prvom rečenicom koju je izgovorio, Milei je jasno poručio svojim domaćinima kako su ugostili političkog protivnika. Naime, osnovna potka ekonomije održivog razvoja, kao krovne politike foruma, jest nastojanje da se iznađu tzv. “granice rasta”, odnosno da se neograničeni ekonomski razvoj, utemeljen na nesputanom kapitalizmu, stavi pod kontrolu.
Svjetski ekonomski forum u Davosu: Kakve poruke ove godine dolaze s ‘čarobne gore’?
Upravo to je ono na što Milei misli pod “vizijom koja neizbježno vodi u socijalizam”.
Pobjeda libertarijanca Javiera Mileia na argentinskim predsjedničkim izborima
Nastavljajući u tom tonu, on je globalnu situaciju izložio kao sukob politike slobodnog tržišta i socijalizma, koje u njegovim očima predstavljaju dvije krajnosti dobra i zla. Donekle neočekivano, razjašnjavajući ova dva pojma, on je uz to naglasio nešto što zagovornici slobodnog tržišta inače uobičajeno ne čine. Naime, Milei je istakao kako je “slobodno tržište” prije svega društveni i, posljedično, politički pojam: njegov iskon nije naprosto ekonomska računica, nego specifična ljudska sloboda koja se ostvaruje kroz slobodno udruživanje, trgovinu, raspolaganje vlastitim tijelom i postupcima.
I feminizam rađa bijedu
Socijalizam, s druge strane, on vidi kao politiku što na svaki mogući način tu slobodu ograničava. Pritom je razjasnio kako stara marksistička definicija socijalizma, kao društvenog posjedovanja sredstava proizvodnje, više nije primjenjiva. No to ne znači da socijalizma više nema, nego samo da je, kao politika kontrole ponašanja slobodnih pojedinaca, on našao druga politička sredstva.
Ta sredstva su rast birokracije, državnih i nad-državnih tijela, ali i takvi fenomeni poput feminizma. Upravo to, naizgled neobično, isticanje “rodne politike” otkriva na koji način misli Javier Milei:
“Jedina stvar koju je (…) agenda radikalnog feminizma polučila je veći državni intervencionizam kako bi se omeo ekonomski rast, zaposlilo birokrate koji ničim ne pridonose društvu, bilo u obliku Ministarstva za Žene (stvarno ministarstvo u Argentini koje je Milei na početku mandata ukinuo, op. BM) ili međunarodnih organizacija posvećenih promicanju ove agende.”
Naime, argentinski predsjednik u svom govoru izlaže povijest i tumači stanje “Zapadnog svijeta” isključivo na osnovi ekonomskih pokazatelja, koji su za njega, pak, odraz međuljudskih odnosa. Feminizam nije otud u njegovim očima nešto što je samo po sebi loše, dok se ne pokaže da na neki način šteti slobodi tržišta i usmjerava društvo u pravcu socijalizma te, posljedično, smanjenju društvenog bogatstva.
Pritom je Mileiev izabrani kriterij dobra i zla ekonomski rast u kvantitativnom smislu, gdje on pretpostavlja kako sama činjenica rasta društvenog bogatstva podrazumijeva pravedne međuljudske odnose. U tom smislu ovaj dosljedni libertarijanac ekonomiju vidi kao nešto daleko više od tržišta. Ona je prije posljedica usvajanja slike čovjeka kao apsolutno slobodnog i autnomnog pojedinca koji, ako ga se u tome ne spriječi, sam od sebe počinje stvarati nove vrijednosti; i taj proces nema nikakvih unutarnjih ograničenja.
Slika povijesti Javiera Mileia – neograničeni razvoj protiv održivog razvoja
S tih je osnova argentinski predsjednik tijekom govora ponudio sliku moderne povijesti, od početka 19. st. do danas, a navlastito Argentine. Ekonomski rast bilježi se u pravom smislu riječi samo od početka modernog doba i industrijske revolucije, odnosno graf kojim ga se može prikazati ima oblik “hokejaške palice”, što zrcali nagli rast mjerene vrijednosti.
Nema sumnje kako je ova slika kod jednog broja slušatelja u Davosu izazvala knedlu u grlu, jer upravo je graf u obliku “hokejaške palice” postao od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća simbol tzv. “globalnog zatopljenja”, odnosno onoga što se danas naziva “klimatskim promjenama”. Posrijedi je, naime, često osporavani, graf “globalne temperature” koji, navodno, prikazuje njezin eksponencijalni rast u 20. stoljeću.
Kako se u Davosu, ali i u UN-u, cijela politika kroji oko ideje da je razlog toj navodnoj globalnoj katastrofi, među ostalim, upravo nesputani ekonomski rast, bez ikakvih unutarnjih ograničenja, Milei je praktički bacio svojim domaćinima rukavicu u lice, jer je on poistovjetio isti taj rast s jedinim mogućim indikatorom pravednog i slobodnog društva.
Što se tiče njegove vlastite domovine, on stvari tu sagledava kao i svugdje u svijetu: jednom kad je bilo napušteno načelo slobodnog tržišta, zemlja je otišla u pravcu socijalizma, odnosno sve veće bijede:
“Otkako smo odlučili napustiti model slobode koji nas je obogatio, zarobljeni smo u spirali pada koji nas svaki dan čini sve siromašnijima.”
U tom je smislu Milei uputio poruku i poduzetnicima:
“Ne dajte se zastrašiti, ne predajte se političkoj klasi koja želi ostati na vlasti. Vi ste dobročinitelji društva, vi ste junaci, vi ste oni koji su stvorili najnevjerojatnije doba blagostanja koje smo ikad iskusili. Ne dopustite da vam itko ikad kaže da je vaša ambicija nemoralna. Vi ste pravi protagonist ove priče i znajte da je od danas Argentina vaš bezuvjetni saveznik”.
Vjera u napredak
Milei tvrdi kako je ‘altruizam’ moralna batina kojom se po glavi tuče svakoga tko pokaže osobnu ambiciju, motiviranu njegovim vlastitim interesom. No altruizam je laž, jer po svim pokazateljima ograničava ekonomski rast i proizvodi bijedu. Pritom, po strani od toga što pod ‘altruizmom’ Milei zapravo misli na društvenu redistribuciju bogatstva – koju ako se vrši bez izričitog pristanka pojedinca on jednoznačno označava kao nasilje – treba imati u vidu kako je izvorno značenje te riječi sasvim drugačije i zapravo bliže njegovom vlastitom ukusu.
Naime, izraz ‘altruizam’ je kovanica francuskog filozofa Augustea Comtea, formulirana sredinom 19. stoljeća i označava vjernost upravo procesu neograničenog rasta tehnološkog znanja i prosperiteta koji on donosi. Pritom je Comte tu vjernost vidio ne naprosto kao puko moralno načelo, nego kao vjeru u materijalni rast i napredak čovječanstva, sasvim na tragu svojevrsnom surogatu katoličke vjere, koje se u mladosti odrekao.
Protiv pobačaja
Kako Milei očigledno govori o slobodnom tržištu i ekonomskom rastu s veoma sličnim poletom kakav je od svojih “vjernika” očekivao i Comte, u tom smislu treba promatrati i dio govora gdje se neizbježno osvrnuo na problem pobačaja, čiji je veliki protivnik:
“Oni (socijalisti) misle da ljudska bića štete planet i da zemlju treba zaštiti pod svaku cijenu, idući čak toliko daleko da se zagovaraju mehanizmi kontrole populacije i krvava agenda pobačaja. Ove su ideje snažno prožele društvo.”
Kako je kontrola populacije, u smislu smanjenja nataliteta na globalnoj razini, ugaoni kamen politike održivog razvoja, ovu se izjavu može promatrati kao prst u oko Klausu Schwabu i njegovim istomišljenicima.
Možda će vas zanimati
Novi argentinski predsjednik, libertarijanac Milei, snažno se protivi pobačaju; evo njegovih argumenata
Međutim protivljenje argentinskog predsjednika pobačaju kvalificirano je njegovim libertarijanskim uvjerenjima. Naime, on se pobačaju protivi na osnovi načela “izostanka agresije” (non-aggression principle), prema kojem pojedinac ima nepovredivu slobodu raspolaganja vlastitim životom, slobodnim odlučivanjem i imovinom bez ikakve vanjske prisile, ali pritom pretpostavlja i to da pojedinac posjeduje svijest o vlastitim interesima.
Problematično je u tom smislu što nerođeno dijete tu svijest nema, te se na taj način Milei zapravo opasno približava nekim od najradikalnijih zagovornika post-natalnog pobačaja, koji vrijednost života uvjetuju isključivo sviješću o vlastitim racionalnim interesima pojedinca.
No to je, naravno, posljedica simplificiranog pogleda na svijet i čovjeka kakav je argentinski predsjednik jasno iznio u svom govoru.
Oduševljene reakcije konzervativaca
Gotovo nepodijeljeno oduševljene konzervativaca diljem svijeta zbog toga što je on u Davosu doista udario šamar globalistima, otud treba donekle zauzdati.
Na koncu, Javier Milei jasno je pokazao kako svoju zemlju neće voditi u pravcu koji naziva zbirnim izrazom ‘socijalizam’, što samo po sebi znači kako neće prihvatiti krovnu politiku nadnacionalnih organizacija poput Svjetskog ekonomskog foruma. Koliko je on u pravu kad tu politiku poistovjećuje sa socijalizmom, a dobro i zlo sa sukobom slobodnog tržišta i državnog intervencionizma, drugo je pitanje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
