Svjetski ekonomski forum u Davosu: Kakve poruke ove godine dolaze s ‘čarobne gore’?

Svjetski ekonomski forum ove godine otvara već uobičajene globalističke teme. Što nam neke od njih govore o zajedničkoj politici globalista?

U trenutku nastanka ovog teksta u tijeku je 54. sastanak Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu pod motom “Ponovna izgradnja povjerenja”. Program foruma odvija se, kao i uvijek, u gabaritima okvirne politike ovog debatnog kluba globalnih ambicija – a to je politika održivog razvoja.

Održivi razvoj

Podsjetimo, održivi razvoj je teorija koja društvo, ekonomiju i prirodu razumijeva kao tri međuzavisna sistema koje se različitim političkim metodama mora držati u ravnoteži. Kako su ti sistemi standardizirani na globalnoj razini, odnosno načelno zahvaćaju sve ono što se događa tamo gdje postoji ljudsko društvo, privreda i njihov odnos prema okolišu, održivi razvoj ujedno je i neizbježno globalna politika.

U tom svjetlu, Svjetski ekonomski forum, bez obzira na porijeklo i ideje pojedinih sudionika, ponajprije treba promatrati kao javni sastanak političkih i ekonomskih globalista.

Ove godine Forum je započeo dodjelom “kristalnih nagrada” koje se dodjeljuju “izuzetnim umjetnicima”, odnosno, kako se to na “čarobnoj gori” voli nazivati:”kulturnim liderima”, koji nas “spajaju, pomažu nam razmišljati o ljudskoj situaciji, te nam predaju vizije svijeta koje probijaju ograničenja kratkoročnog ili linearnog mišljenja”.

Pod tim se podrazumijeva kako su posrijedi umjetnici čiji rad zapravo promiče politiku održivog razvoja.

Ove godine to su bili arhitekt Diébédo Francis Kéré, glumica Michele Yeoh i glazbenik Niel Rodgers.

Umjetnost u službi globalne politike

Ako si želimo pobliže predočiti mentalitet forumaša u Davosu, nije naodmet, recimo, baciti pogled na obrazloženje nagrade Nielu Rodgersu, koji ju je dobio za:

“iznimne napore na pretvaranju svijeta u mirnije, jednakije i inkluzivnije mjesto (…), napore u borbi protiv sistemskog rasizma, nejednakosti i nepravde, kao i za dovođenje inovativnih mladenačkih glasova za stolove gdje se donose političke odluke.”

Ako vam se čini kako čitate obrazloženje odobrenja financiranja neke nevladine udruge, niste nimalo promašili. Stavke poput jednakosti (equity) i inkluzije, zapravo su politički pojmovi iz rječnika održivog razvoja, a “sistemski rasizam” umnogome je fiktivni problem čijim se rješavanjem bavi globalno poznati pokret Black Lives Matter, danas, doduše, samo u pauzama zagovaranja pritiska na Izrael, obogaćenog intenzivnim antisemitizmom. “Inovativne mladenačke glasove” najbolje je sebi predočiti tako da se prisjetimo glasa Grete Thunberg, koju su davoski forumaši svojedobno istakli kao uzor mladima, ali i ozbiljnog idejnog vođu globalne politike – svojevrsnu Ivanu Orleansku održivog razvoja.

Briga za okoliš dok Ukrajinci ginu: Greta Thunberg stigla u Ukrajinu i sastala se sa Zelenskim

Naravno, prava svrha Svjetskog ekonomskog foruma je javni razgovor – premda, zanimljivo, nikad debata – o trendovima globalne ekonomije i politike.

Neke teme ovogodišnjeg foruma

U tom smislu, teme koje pokriva ovogodišnji forum su predavanja u okviru podforuma “Gledišta glavnih ekonomista” koja se bave trendovima globalne ekonomije, “Oblikovanje kooperacije u svijetu koji se fragmentira”, predstavljanje studije “Globalni izvještaj o rodnom jazu (gender gap) za 2023.”, koji prikazuje stanje “inkluzije” i “jednakosti” žena na radnom mjestu i sl.

Naravno, sve se to odvija u situaciji izvanrednog stanja pred, navodno, neizbježnom “klimatskom katastrofom”, koja cijelom događaju daje ozračje hitnosti i važnosti.

To je, naravno, stoga što politika održivog razvoja ne može postojati bez svojevrsne “vanjske prijetnje”, nužne kako bi se tri sistema društva, ekonomije i prirode konsolidirala. Klimatska kriza, stvarna ili izmaštana, nužni je i permanentni poticaj da se sistemi izjednače, jer takva vanjska ugroza stalno među njima stvara neravnotežu.

Globalne ideje, lokalne krize

Dobra ilustracija toga su, recimo, prosvjedi seljaka u zemljama poput Nizozemske i Njemačke, gdje je praktički za volju nedefinirane,”fantomske” prijetnje klimatske katastrofe na djelu drastično rezanje dijela primarnog ekonomskog sektora, odnosno poljoprivrede.

Krovne institucije EU nametnule su “Zelene ciljeve” kao prioritetnu politiku, jer se pretpostavlja da moderna poljoprivreda, kao i način kako se proizvodi konzumiraju, nisu izjednačeni s “dobrobiti” sistema okoliša, odnosno da oni svojim postojanjem u tradicionalnom obliku izbacuju prirodu iz ravnoteže.

Veliki prosvjedi u Haagu – hoće li poljoprivrednici propasti zbog ‘zelene agende’?

Treba imati na umu kako forumaši iz Davosa pritom ne uzimaju u obzir da je dobrobit ljudi koji od poljoprivrede žive na bilo kakav način drugačija, odnosno vrjednija od dobrobiti okoliša. U održivom razvoju ljudi i okoliš su samo sistemi koji moraju biti dovedeni u ravnotežu, kako bi se njihovo ponašanje moglo predvidivo regulirati. Nikakvi obziri u smislu sućuti ili međuljudske – a tek, sačuvaj Bože, etničke – solidarnosti tu ne dolaze u obzir.

Tomu ide u prilog i činjenica kako je od ranih sedamdesetih godina kad je ova politika, tada pod nazivom “ekološki balans”, došla u javnost, pa sve do danas tijekom 54. Svjetskog ekonomskog foruma, apsolutna konstanta održivog razvoja zahtjev za smanjenjem i regulacijom svjetske populacije.

Smanjenje populacije i “nadnacionalna kooperacija”

Naime, natalitet, odnosno sklonost ljudi da produžuju vlastito postojanje na zemlji, po vlastitoj se prirodi izmiče kontroli i, u očima zagovornika održivog razvoja, već samim svojim postojanjem narušava sistemsku ravnotežu. U tom je smislu doista ironično da je održivi razvoj, definiran kao “razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe bez toga da ugrožava sposobnost budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe” zapravo politika čiji je ideal da buduće generacije, koliko je to moguće, uopće ne dođu na svijet.

Dijanović o Davosu: Transhumanističke ideje nisu ništa drugo nego rebrendirana eugenika

U tom svjetlu odvijaju se i ostala događanja na Forumu u Davosu, poput primjerice govora Ursule van der Leyden o “izgradnji povjerenja”, gdje se cijeli niz zbiljskih (Ruska invazija Ukrajine) i ne toliko zbiljskih (klimatska katastrofa) kriza koriste kao premise za zaključak kako je nužna nadnacionalna kooperacija u borbi protiv “globalnih problema”, spekulacije o ulozi umjetne inteligencije u globalnoj ekonomiji, poslovične pohvale Klausa Schwaba Komunističkoj partiji Kine i sl.

Uglavnom, čini se kako Svjetski ekonomski forum ni ove godine neće donijeti velikih novosti. Participanti još uvijek tragaju za pogodnom globalnom krizom koja bi njihove ideje pretvorila u djelo, premda, kako vidimo barem na primjeru Nizozemske i Njemačke – u kojoj je prvi krug prosvjeda poljoprivrednika u vrijeme nastanka ovog teksta tek završio – one same po sebi imaju potencijal za stvaranje kriza na nacionalnoj i regionalnoj razini.

Premda tih, stvarnih, kriza u ovoj godini bez sumnje neće nedostajati, nastavit ćemo pratiti ovogodišnji Svjetski ekonomski forum u najmanju ruku da prepoznamo kakve bi krize ljudi zavidne globalne moći ove godine voljeli vidjeti.