O razmjerima straha i paranoje najbolje govore novinski naslovi poput onog iz 24sata, “Velika akcija: Trumpovi ljudi za Hrvatsku imaju zloćudni plan“, ili iz Expressa – “Trumpovi križari stižu u Hrvatsku i udaraju na HDZ“. Ovo “križari” je očito da bi se dao mračno – srednjevjekovni, a možda i lagano ustašoidni, štih Steve Bannonu.
Krenete li dalje u Expressov članak, vidjet ćete što je tako zloćudno u Bannonu: “Američki predsjednik Donald Trump i njegovi konzervativci žele srušiti poretke Europe. Najslađi dio njihovog plana je rušenje Plenkovića i HDZ-a“, kaže se. Stvarno zloćudan plan, srušiti ovakav HDZ i SDP i ovakvu eurobirokraciju! Je li uopće moguće smisliti nešto zloćudnije spram Hrvatske? Veliki zli Bannon, Trumpov janjičar, prijeti Hrvatskoj rušeći HDZ, užas jedan, svi ćemo plakati a Hrvatska propasti ako odu u povijest skupa s braćom iz SDP-a.
A Telegram ide i dalje pa Bannonu podmeće i “latentni antisemitizam”, iako je njegov portal Breitbart uvijek bio izrazito prožidovski i proizraelski! I iako je Bannon u velikoj mjeri zaslužan za ultimativnu židovsku seriju, “Seinfelda”, što i sami navode.
No mediji koje kontrolira Soros inače imaju običaj svakog tko dira u njihovog mecenu i njegove metode zaplotnjačkog djelovanja proglasiti fašistom i antisemitom. Pokušali su to i s Orbanom, pa im se obilo o glavu kad je on dobio podršku Izraela, a Soros u Izraelu praktički proglašen državnim neprijateljem.
Čovjek renesansne širine obrazovanja
Zašto se toliko boje tog čovjeka? Tko je on? Za početak, smatraju ga arhitektom Trumpove pobjede, i srahuju da bi isto mogao ponoviti u Europi. Sam nadimak kojeg je ponosno prihvatio objašnjava dosta toga – “Bannon the barbarian“, Banon barbarin, je očita aluzija na heroja trash-literature Konana barbarina, koji dolazi da bi “bosim nogama zgazio ovozemaljska, draguljima optočena prijestolja.” Upravo to je Bannonov cilj: zgaziti vlade, elite, koje opstaju na zastarjelim paradigmama 19. i 20. stoljeća.
Irac iz katoličke obitelji demokrata, koji su podržavali Kennedyja i sindikalnu borbu kad je on bio dječak, Bannon je poput pravog Amerikanca ostvario karijeru u nekoliko posve različitih i posve nespojivih područja – i svugdje je bio izuzetno uspješan.
Nakon što je 1971. završio privatnu katoličku vojnu školu Benedictine College Preparatory, studirao je na Virginia Techu gdje je bio predsjednik studentske organizacije, a da bi se financirao ljeti je radio na sakupljalištu otpada. Diplomirao je urbanizam, no kasnije je stupio u vojsku i tijekom vojne službe stekao magisterij iz nacionalne sigurnosti 1983 na Georgetown sveučilištu.
No kako je uvije imao nešto renesansno u sebi, potrebu za širenjem znanja na razna područja nasuprot danas uobičajenog usavršavanja unutar struke koje nerijetko stvara tzv. “fah idiote”, Bannon je završio – među najboljima u generaciji, “with honors”, – i prestižnu Harvard Business School stekavši još jedan magisterij.
Špijun, bankar, znanstvenik, producent, medijski mogul
Bannon je karijeru započeo kao mornarički časnik tijekom sedamdesetih i osamdesetih, i proveo je tamo sedam godina, uglavnom na obavještajnim poslovima, da bi kasnije prešao u bankare – a iako je kasno ušao u to, vrlo brzo je postao potpredsjednik jedne od najvećih banaka u svijetu, Goldman Sachsa, i to kao investicijski bankar.
Kasnije pokreće vlastitu kompaniju “Bannon & Co.”, butik – investicijsku banku specijliziranu za medije. U jednoj od transakcija, je ispregovarao prodaju Castle Rock Entertainmenta CNN-u, tada u vlasništvu Teda Turnera, no umjesto provizije, pristao je primati prihode od nekolicine tada neprofitabilnih TV programa, od kojih je jedan bio Seinfeld koji je kasnije uz njegovu pomoć postao svjetski hit.
Kad je u tom svijetu postigao manje više sve što je mogao, bacio se na znanstveni eko-projekt “Biosfera 2“, devedestih medijski izrazito eksponiran kao jedno od novih svjetskih čuda. Radi se o zatvorenom eko-sustavu koji je danas u vlasništvu sveučilišta u Arizoni i jedan je od ključnih istraživačkih centara za izučavanje ekoloških sustava. Bannon je tamo bio direktor. Biosphere je zamišljena kao temelj za kolonizaciju drugih planeta, a osam znanstvenika je provelo pune 2 godine u tom hermetično zatvorenom svijetu – bez da je išta, hrana, voda, zrak – u tih dvije godine ušlo ili izašlo iz kupole.
Paralelno s tim raste njegov interes za Hollywood, gdje producira 18 filmova između 1991 i 2016. 2007, zajedno s pokojnim Andrew Breitbartom, pokrenuo je “Breitbart”, medij novog kova – i platformu za nove ideje. Pišući nekrolog Andrewu, rekao je da mu je Andrew, kad mu je predložio posao u medijima, rekao, “Idemo promijeniti svijet.”
I promijenili su ga – ili su bar bili među vjesnicima promjena. Najavili su Trumpa, pokopali neoconse, a Breitbar je bio vjerojatno jedini medij u SAD koji je otvoreno podržao njegovu kandidaturu. Iako je Trump imao potporu polovice američkog biračkog tijela, imao je potporu manje od 2% medija – što jasno govori o tome da demokracija efektivno više ne postoji, i da mediji ne odražavaju javno mišljenje već ga aktivno usmjeravaju i kreiraju.
Otac alt righta
Bannon je čovjek koji je odbacio tradicionalne konzervativne i desne politike, i uz Andrewa Breitbarta, je politički artikulirao “alt right”, alternativnu, novu desnicu, stvorenu izvorno među klincima na internetu.
Alt right nije neki ideološki pokret, s ideologom poput Marksa koji određuje tko će što misliti, već više grassroots pokret, izrastao odozdo, stvoren spontanim otporom napornom i besmislenom moraliziranju tamo gdje još jedino ima kakve-takve slobode govora – na internetskim forumima i društvenim mrežama poput 4chana.
Kasnije, nakon izbora, “Bannon barbarin” je postao jedan od ključnih ljudi u prvom timu predsjednika Trumpa, glavni strateg, a lijevi mediji su ga proglašavali stvarnim predsjednikom SAD, “mračnom silom” koja upravlja glupim Trumpom. No njegov odlazak iz Trumpove vlade nakon niza političkih neslaganja je pokazao da to baš nije tako – Trump sasvim dobro funkcionira i bez Bannona. Stvar je u tome da je Trump pragmatičan, dok je Bannon prije svega intelektualac, koji prezire praktična rješenja i nikad ne radi kompromise.
Kad je otišao iz Bijele kuće, brojni su se lijevi mediji poveselili misleći da će se Bannon sad okrenuti protiv Trumpa, no ne samo da se to nije dogodilo, dogodilo se nešto za njih puno gore. Za razliku od operativaca poput Seana Spicera i Reincea Priebusa, Steve Bannon nije odložio oružje nakon izlaska iz Bijele kuće – vratio se u Breitbart news, jači i žešći nego ikad. Rosie Gray iz “The Atlantica” je dobila izjave brojnih njegovih prijatelja, i jedan od njih je rekao kako je “Steve sad pušten s lanca”. “Potpuno slobodan”, dodao je. Drugi je rekao, “On je sad tek eksplodirao. Nemate pojma. To će biti stvarno jako j…o loše”.
U jednoj od emisija u kojima je nastupio nakon odlaska iz Bijele kuće, rekao je: “Trumpovo predsjedništvo za koje smo se borili, i pobijedili, je završeno”. No dodao je, “I dalje imamo veliku sljedbu, i nešto ćemo napraviti od ovog Trumpovog mandata. No to predsjedništvo je gotovo. Ovo će biti nešto drugo. I bit će svih vrsta bitaka, i bit će dobrih dana i bit će loših dana, no ovo je predsjedništvo gotovo”.
Bannon kreće na Europu
No ako se tko ponadao da je bacio sjekiru nakon što je “skrivena država” desetkovala Trumpovu vladu manipulacijama i spletkama, Bannon je nastavio:
“Osjećam se osnaženim. Sad sam slobodan. Moje su ruke opet na mom oružju. Netko je rekao, “To je Bannon barbarin. Pa, ja definitivno želim zgaziti svoje protivnike. Nemojte u to sumnjati. Napravio sam j***i mašinu od Breitbarta. I sad se vraćam, znajući što sad znam, i sad ću naturirati tu mašinu.”
Kad bi to rekao tko drugi, zvučalo bi kao hvalisanje pretencioznog luđaka. No Steve sigurno nije lud, i sigurno nije čovjek kojeg je pametno potcijeniti što god u tom trenutku radio.
A sad je odlučio krenuti na Europu, na stara draguljima optočena Briselska prijestolja koja je odlučio zgaziti bosim nogama. Cilj: Ujediniti sve desne stranke prije izbora za Europarlament 2019., što je pred tri dana već podupro Orban.
Protiv globalističkih politika, za osobne slobode
Politička platforma za to jedinstvo je redukcija imigracije, te restrikcije “slobodne trgovine” koju zemlje poput Hrvatske skupo plaćaju odljevom najkvalitetnijeg ljudskog materijala, čije je skupo školovanje platila hrvatska sirotinja pod teretom prevelikih poreza, u bogate zemlje zapada.
Bannon snažno zagovara dizanje poreza za one koji zarađuju preko pet milijuna dolara godišnje, ali i snažno rezanje poreza za srednju klasu. Također zagovara snažna ulaganja u infrastrukturne projekte: Jednom je za sebe rekao kako zagovara “infrastrukturni plan od bilijun dolara”.
Protivnik je svih oblika bailouta, spašavanja propalih korporacija novcem poreznih obveznika – kod nas se to zove “lex Agrokor”. Opisuje ih kao “socijalizam za jako bogate”.
Generalno se zalaže za rezanje birokracije, i u centar konzervativne revolucije stavlja “dekonstrukciju birokratske države“. No podržava regulaciju korporacija poput Googlea i Facebooka, koje smatra bitnima za slobodu govora koju one ponekad ograničavaju pristranošću (uvijek na lijevo). Protivnik je pariškog sporazuma.
Isto tako protivnik je američkih vojnih intervencija u drugim državama, uključujući proširenje američkog angažmana u Afganistanu, Siriji, i Venecueli. Kao glavni strateg Bijele kuće, protivio se napadu projektilima na Shayrat no Jared Kushner je na kraju prevladao.
U Afganistanu, zagovara prijedlog Erika Princea za raspoređivanje privatnih vojnih snaga umjesto vojske SAD. Vjeruje da ne postoji vojno rješenje sjevernokorejske krize.
Podržava popravaljanje odnosa s Rusijom i protivnik je utrke u atomskom naoružanju. No snažno podržava povlačenje SAD iz dogovora s Iranom, kojeg smatra ekstremno opasnim.
Njegova je doktrina da će Iran, Turska i Kina formirati novu osovinu koja će “Postaviti izazov zapadu”, a Tursku smatra “najvećom opasnošću za SAD” i daleko opasnijom od Irana. Palestinskog predsjednika Mahmoud Abbasa smatra teroristom.
Da, Bannon dolazi – i Macronu, Merkel i ostalim pripadnicima starih, okoštalih europskih struktura koje vuku korijene iz 68. je postavljen izazov. Izazov s kakvim se do sad nisu suočili i kojem, nadajmo se, nisu dorasli.
