Nasilje u Charlottesvilleu u kojima se muškarac u automobilu zaletio u mnoštvo, usmrtivši ženu, dok je trajao sukob aktivista krajnje desnice i aktivista antifa protuprosvjednika, još jednom je izazvalo burne emocionalne reakcije, osude i zgražavanja javnosti, ali kao i uvijek iznošenje niza tendencioznih teza od strane mainstream medija.
Po istoj je špranci lančano stigla osuda izjave američkoga predsjednika Donald Trumpa koji je istaknuo da “”Najstrože osuđujemo ovaj nečuveni izljev mržnje, netrpeljivosti i nasilja s mnogo strana”, te je pozvao Amerikance da nadiđu mržnju i netrpeljivost kako bi spriječili takve nasilne prosvjede. Zamjeravaju mu da nije jasnije osudio glavni izvor netrpeljivosti koji je dolazio od rasista i neonacista, nego je spomenuo ‘mnogo strana’, što je izazvalo bijes anti-rasističkih udruga ali i kritiku cijelog američkoga političkog establišmenta.
Međutim preciznija analizu uzroka, posljedica i identifikacija samih aktera takvog skupa razotkriva daleko nijansiranije zaključke i pouke. Naime, skup ekstremne desnice i bijelih supremacista održao se zbog najave o uklanjanju kipa južnjačkog generala Roberta E. Leeja. Javnost je još uvijek podijeljena oko micanja spomenika koji za neke su simboli ropstva a za druge dio američke povijesti.
Tko su akteri nasilja u Charlottesvilleu?
Na skupu u Charlottesville protuprosvjednici nisu bili u većini mirni prosvjednici već aktivisti militanti američkog Antifa pokreta među kojim pristaše pokreta Black Lives Mattera, radikalni ljevičarski pokret koji je osnovan 2013. kao reakcija protiv policijskih ubojstava crnaca, a koji se širi nakon prosvjeda u Fergusonu kada je ubijen mladi crnac Michael Brown.
Poneki analitičari vide u Black Lives Matter jednu vrstu pokreta za građanska prava digitalne demokracije, međutim pokret se brzo radikalizirao i ne dijeli više nasljeđe nenasilnog crnačkog otpora iz 60. godina, i otvoreno zagovara «radikalizam, homoseksualnost i militantni ateizam“.
Pokret se proširio također i u Velikoj Britaniji ali u drugim europskim zemljama. Treba podsjetiti da je Micah Xavier Johnson, crni rezervist američki vojske koji ubio u srpnju 2016. u Dallasu petero policajaca istaknuo kako je želio dati potporu pokretu Black Lives Matter i da je htio “ubiti bijelce“.
Poznato je kako je reper Ice Cube, koji se proslavio s pjesmom “Fuck the Police”, blizak tom pokretu. Drugi akteri skupa su članovi Anti-rasističke akcije (Anti-Racist Action Network, ARA) antifa organizacija koja otvoreno zagovara nasilni aktivizam protiv neo-nacista i bijelih supremacista, protiv fašizma i rasizma, homofobije, seksizma, anti-abortusa, nativizma, i okuplja radikalne lijeve supkulturne skupine skinheada, anarhista i punkera.
Treba također napomenuti da iste radikalne antife i antirasističke grupe redovno organiziraju prosvjede diljem južnih država SADa u kojima zahtijevaju uklanjanje spomenika konfederaciji.
Isti su akteri bez prethodne rasprave s lokalnim gradskim vlastima u mjestu Durham u Južnoj Karolini samovoljno srušili spomenik vojniku konfederacije iz građanskog rata koji je postavljen 1924. u spomen svim mrtvim vojnicima za vrijeme građanskoga rata.
Dakle s obzirom na to da je riječ o radikalnim političkim aktivistima i militantima, naivno je pomisliti da nije bilo za očekivati nasilnu protureakciju drugih aktera pogotovo kada je riječ o bijelim supremacistima i krajnje desnice.
Riječ je o Ku Klux Klanu koji zagovaraju superiornost bijele rase, ‘alt-right ili”alternative right” koja okuplja bijelu nacionalističku struju, neo-nacisti koji zagovaraju uspostavu nacional-socijalističkog rasnog poretka pokreta, Vanguard America, identitarijanski blok koji se bori za očuvanje nacionalnog identiteta i « tradicionalnih zapadnih vrednota », političke grupacije poput “Traditional Worker Party, Anti-komunistička akcija bliska liberterijanskom pokretu, pristaše Nove konfederacije.
S obzirom na to da je riječ o ideološkim radikalnim suprotnim taborima s nasilnom političkom kulturom legitimno si postaviti pitanje kome profitiraju tragični događaji i neredi i zašto je lokalna policija bila tako pasivna?
Treba si postaviti pitanje je li nasilni antirasizam zapravo ne potpiruje reaktivni rasizam pogotovo kada je riječ o ekstremistima Ku Klux Klana?
Namjesto nasilnog uklanjanja spomenika konfederaciji iz građanskog rata nije li nužno provesti širu javnu raspravu i konzultaciju lokalnog stanovništva namjesto krajnje politizacije takvog pitanja.
Ista je kritika često iznesena i u Europi a pogotovo u Francuskoj na račun francuske antife i antirasističkih udruga poput Licra, MRAPa ili SOS-rasizma Paul-François Paoli u knjizi « Pour en finir avec l’idéologie antiraciste » (završiti s ideologijom anti-rasizma), ističe kako takve udruge zapravo ucjenjuju javnost i elaborirali su netolerantnu ideologiju koja ne trpi različitu argumentaciju i onemogućuje unutar francuskoga društva jednu realnu i širu raspravu o pitanjima imigracije i nesigurnosti, dok politolog Pierre-André Taguieff, ističe da anti-rasistički diskurz (rasijalizacija diskurza) zapravo hrani rasizam kada generalizira i svrstava cijelo društvu u rasistički tabora.
Naravno treba bezuvjetno osuditi svaki oblik rasizma i rasnog nasilja, ali također ne treba generalizirati i asimilirati većinu koja se zalaže za očuvanje tradicija i identiteta s rasizmom i djelovanjem jedne manjine. Većina američkih patriota nemaju ništa zajedničko s bijelim supremacistima ali za sada ostaju šutljiva većina.
Revizija povijesti građanskoga rata : „dobri sjevernjaci“ i „zločesti južnjaci“?
Dakle očito je kako svaki pokušaj jednosmjerne reinterpretacije i revizije povijesti građanskoga rata će i nadalje izazvati iracionalne i nasilne reakcije. Nekritički maniheizam i podjela između „juga-rasista“ i apsolutizacija zla, i „progresivnog Sjevera“, još više će doprinijeti nerazumijevanju i društvenoj polarizaciji.
I nakon 150 godina Amerika nije se još suočila s nasljeđem bratoubilačkog građanskoga rata tako da je kolektivno nepomireno pamćenje još uvijek traumatično. U tom smjeru demonizacija lika i djela generala Leeja i same konfederacije svakako dovodi do Orwellovske negacije povijesnih činjenica. A kada se malo bolje zagrebe u samu biografiju Leeja, onda nailazimo na činjenicu da nije sve crno i bijelo te da je Lee na početku građanskoga rata bio bliži idealima Sjevera i protiv secesionizma, i da je na tom tragu oslobodio svoje robove i zagovarao progresivna stajališta, međutim kao vojskovođa i patriot je preuzeo vodstvo konfederalne vojske u ime lojalnosti, i lojalnosti prema svojoj zemlji. Nakon poraza Juga i kapitulacije u Appomattoxu, Lee će aktivno sudjelovati u pomirenju Sjevera i Juga i u redovima demokrata zagovarat će zajedničku rekonstrukciju. Neki Južnjaci slagali su se s Robertom E. Leejem koji je poput Jeffersona ustvrdio, “ropstvo kao institucija je moralno i političko zlo.”
Na drugu stranu, dosljedni anti-robovlasnički stav bi tražio i uklanjanje svih spomenika engleskih, španjolskih, portugalskih, francuskih, nizozemskih kraljeva, časnika Istočno-indijske kompanije (primjerice Cecil Rhodesa) koji su organizirali i izvozili u svijetu trgovinski sustav ropstva u kojemu su oko 12 milijuna Afrikanaca deportirani prema kolonijama u Ameriku između XV. i XIX. stoljeća.
Legitimno si je postaviti i pitanje zašto ne ukloniti spomenike velikih vojskovođa Sjevera generala Granta, Shermana i Philip Sheridana, koji su sustavno primjenjivali u praksi prema Indijancima rasističku filozofiju “dobar Indijanac je mrtav Indijanac”?
Također treba napomenuti da postoji obilna historiografska građa koja dokazuje kako pravi uzroci građanskog rata nisu svedeni na aboliciju ropstva koji je samo bio pretekst, već se nalaze u gospodarskim aspiracijama Sjevera prema industrijalizaciju i uniformizaciju sustava carina što je zahtijevalo uništenje tradicionalne agrarne ekonomije Juga ali i europskog aristokratskog načina života.
Ropstvo je bilo snažno prošireno na Sjeveru u kojemu mnoštvo gradova usvajaju segregacionistički sustav početkom XIX.tog stoljeća, dok sve do 1865, najveći broj rasnih zločina događaju se ne na Jugu, već na Sjeveru (međurasni neredi u New Yorku).
I ako je pobjedom Sjevera službeno usvojena abolicija ropstva i XI. i XV. Amandmani koji jamče građanska prava i pravo na glasovanje crnačkoj populaciji, već krajem XIX. stoljeća su takva prava poništena s novim zakonodavstvom koji ograničuje prava glasa bivšim robovima.
Građanski rat je omogućio i novu sjevernu kolonizaciju Juga s fenomenom carpetbaggersa koji su kao špekulanti i trgovci iskoristili rat za bogaćenje i koji su otkupljivali za nisku cijenu nekretnine i plantaže protjeranih južnačkih veleposjednika. Većina su „emancipiranih“ robova s Juga postala proletarizirana radna snaga i masa u sjevernim tvornicama kao oblik kapitalističkog ropstva.
Da u Hrvatskoj postoje antifa podružnice u pseudo-znanstvenim akademskim krugovima govori u prilog sramotne i skandalozne izjave Tvrtke Jakovine, apologeta lika i djela J.B. Tita, koji je u medijima usporedio (usporedba koja nije ni na razini pučke škole) američki i hrvatske slučajeve kazavši da „između američkog slučaja u kojem prosvjednici nasilno brane spomenik generalu rasističke konfederacijske vojske, s hrvatskim slučajevima u kojima se temperatura podiže zbog ploča i spomenika koji veličaju totalitarne režime“, i ako u Hrvatskoj ne postoji ni jedna rasistička i fašistička organizacija, dok postoje snažne društvene i političke snage koje pod krinkom antifašizam nastoje rehabilitirati jugoslavenski totalitarni titoistički sustav. / (Tportal).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
