Marcel Holjevac: Ako za terorizam imamo razumijevanja, onda ne možemo reći da smo kršćani

Foto: Narod.hr

Teroristički napad u Christchurchu je za sad polučio dvije stvari: Jedno je gomila kretenskih komentara, koji idu prvenstveno za tim da na neki način opravdaju ili bar objasne napadača, da napad na neki način relativiziraju temeljem svih onih grozota počinjenih u ime Islama u Europi u proteklih dvadesetak godina, otkad se intenzivira islamski terorizam na zapadu. Drugo je gomila jednako kretenskih komentara koji idu za tim da su sve religije iste, pa i za tim, kao na jednom hrvatskom portalu, da je kršćanski terorizam opasniji od islamskog, pa i da je odnio više žrtava. Potonje je kasnije ispravljeno a tekst prerađen jer je bio očito trolanje. No kršćanski je terorizam preimenovan u desničarski u naslovu, što je također promašeno i pogrešno.

Kako zvuče komentari s najviše pozitivnih reakcija? Na vijest da su u napadu poginula i djeca – najmlađem je bilo svega tri godine – na vrhu je komentar “A kolko je te “djece” diljem svijeta bilo opasano eksplozivima?”. Na jednom drugom tekstu, najviše pluseva ima komentar “Jučer u Nigeriji muslimani pobili 150 kršćana. Ni riječi o tome….”.  “Protiv sam ubijanja nenaoružanih ljudi, ali da je dosta ove muslimanske invazije na Europu, dosta je. Bilo je za očekivati nekakve pokrete otpora.”

Svakako da i jest bilo za očekivati, i brojni su od onih koji zagovaraju masovnu imigraciju jedva dočekali tako nešto, no “pokret otpora” se ne može i ne smije služiti barbarskim sredstvima niti se, ako smo dio kršćanske civilizacije i kulture, ako je od nje još bilo što ostalo u nama i našim zemljama, može i smije imati ikakvog razumijevanja za čovjeka koji je bez ikakvih emocija pobio sve te ljude, pucajući u njih kao u video igrici, kao da to nisu uopće nisu ljudi. Time se približavamo kulturi koja odbacuje svetost ljudskog života, time i njegovo dostojanstvo.

Onoj kulturi sadržanoj u izjavi gradonačelnika Lonodna Sadiqa Khana nakon tamošnjih islamističkih napada, kako je “terorizam dio života u velikom gradu” i kako se na njega treba naviknuti. Ovog puta nitko tako nešto nije rekao, a da jest, svakako bi bio smijenjen s funkcije, i s pravom. Zašto je Khan i dalje gradonačelnik Londona? Jer je ljevičarima i pripadnicima manjina očito dozvoljeno mnogo toga što inače nije dozvoljeno. Niti treba biti, jer takav stav koji trivijalizira ljudske živote je neprihvatljiv.

Ne ubij!

Naš je svijet davno odbacio ropstvo, bacanje ljudi lavovima za zabavu puka, a dobrim dijelom i smrtnu kaznu. Odbacio je praksu masovnog ubijanja ili odvođenja u roblje ratnih zarobljenika kakva je postojala u antičkom svijetu, Grčkoj kojoj se danas divimo zanemarujući da je na jednog stanovnika Atene dolazilo desetak robova, i da se filozofe osuđivalo na smrt ako nisu bili dovoljno pravovjerni.

To je zato jer je naša zapadna civilizacija zasnovana, s moralnog aspekta, u velikoj mjeri na deset zapovijedi Božjih. Jedna od njih, najpoznatija i možda i najvažnija, ona peta, glasi “Ne ubij”. Ne “Ne ubij osim ako”, ne “Ne ubij ali smiješ ako je musliman”, ne “Ne ubij no smiješ se osvetiti ako netko tebi ubije nekog tvog tako što ćeš ti ubiti nekog njegove vjere, njegovog roda, njegovog naroda”. Jednostavno, “Ne ubij”. Sveto pismo također precizira: “Ne ubijaj nedužna i pravedna”.

Ljudski je život kršćanima – a i ateistima koji su formirani unutar kršćanskih civilizacija –  svet. Niti jedan čovjek, ni u kakvim okolnostima, ne može prisvojiti pravo izravnog uništenja nedužnog ljudskog bića.  Zakon koji zabranjuje ubojstvo općevažeći je: obvezuje sve i svakoga, uvijek i posvuda. Naše građansko pravo je također tu vrlo jasno, i temeljeno na istim pravilima. Naravno, zakonita obrana ili samoobrana nije izuzetak od zabrane ubijanja nedužnoga, jer joj je cilj očuvanje vlastitog života, ili nekog nedužnog.

Ljudi ubijeni na Novom Zelandu nisu bili teroristi, nisu nikom skrivili ništa. Ne možemo se svetiti njima za nešto što je napravio netko drugi u ime Islama. Jer onda bi se netko mogao svetiti nama za nešto što su učinili neki drugi Hrvati, ili katolici, što se uostalom i radilo u Domovinskom ratu gdje su se pokolji hrvatskih civila pravdali ustašama i Jasenovcem, a i danas postoje politike koje idu za tim da je Hrvate opravdano ubijati jer su Hrvati.

Naravno, pritisak na muslimansku zajednicu u cjelini je potreban, kako bi se odrekli terorista među sobom, jer njih upravo zajednica štiti, i pravila koja unutar te zajednice vrijede. No ovakve stvari mogu samo stvoriti revolt.

Nismo svi isti

No drugi komentari idu za tim da smo “svi isti”. U benignijoj varijanti, da su sve vjere iste. U malignijoj, da su svi kršćani isti, da su svi potencijalni teroristi, iako napadač s kršćanstvom kao takvim nije imao nikakve veze: Njegovi uzori koje spominje u svom manifestu, od Karla Marksa do “ekološkog fašizma” i od Brievika do Slobe Miloševića nemaju blage veze s kršćanstvom, pa većinom čak ni deklarativno.

Ne, sve vjere nisu iste, i zato muslimanske zemlje izgledaju kako izgledaju, drukčije od kršćanskih. Druga su prava i slobode, drugi je način života, druga su pravila, a drugi je uglavnom i stupanj razvoja tih društava, no to sad nije tema.

Islam nema striktnu “Ne ubij” zapovijed, i dok su u kršćanstvu svi ljudi jednaki u Kristu, u Islamu je ponešto drukčije, pa tako život muslimana vrijedi više nego život nevjernika, u što spadaju i Židovi i kršćani. Taksativno je navedeno kad se, koga i zašto smije ubiti te na koji način: Nevjernu ženu, homoseksualca, nevjernika. U islamskim društvima sa šerijatskim zakonom, česta su javna smaknuća, recimo homoseksualaca vješanjem na auto dizalice, što je barbarski običaj.

Drugi su još gori: Po radikalnijim ljevičarima, svi su kršćani i/ili svi vjernici isti, potencijalni su teroristi, pri čemu se zaboravlja da je i ljevica imala svoje “Olovne godine”, kad predominantni terorizam u Europi nije bio islamske ili rasističke, već ljevičarsko – liberalne provenijencije. Postavljane su bombe i ubijani ljudi u ime “socijalne pravde”, od talijanskih Crvenih brigada do RAF-a u Njemačkoj.

Logika lijevih liberala i Tarrantova logika

“Svi su oni isti” je upravo logika kojom se vode islamski teroristi kad ubijaju bijele kršćane, kojom se vodio Tarrant, kojom se vode svi teroristi, kojom se vodio Hitler kad je htio istrijebiti Židove. Naravno da nismo svi isti, ni na osobnoj razini pa time ni kolektiva. Današnji svijet na žalost zabranjuje da se uopće spomenu vrijednosne razlike između vjera i naroda, kako bi se “spriječilo širenje mržnje”, što se pokazalo produktivnim koliko i bratstvo i jedinstvo u SFRJ. Nakon što je govor mržnje, koji se tada nije tako zvao nego “nacionalizam” i slično, 45 godina bio strogo zabranjen i kažnjiv, uslijedio je i te kako krvav rat. Ne smijemo gurati glavu u pijesak i ponavljati ljevičarske mantre kako su svi ljudi isti, i svi narodi isti, i sve religije iste. Naravno da nisu. No ne smijemo upasti ni u zamku da razlike koje postoje koristimo za opravdavanje ubijanja, nasilja nad nedužnima.

Ali sad će reći, “Svi koji su protiv masovne imigracije su isti kao Tarrant, svi su oni Hitler, moramo suzbiti one koji se protive imigraciji”. To također treba odbaciti, jer protivljenje masovnoj imigraciji i multikulturalizmu nipošto ne znači i odobravanje ubijanja ili nasilja. Na žalost se takve stvari prečesto zloupotrebljavaju da bi se zabranila bilo kakva rasprava o nekim stvarima, i opasnost je da će se to dogoditi i u ovom slučaju.

Ali valjda podsjetiti, kad se ubijalo u ime Alaha – a novi takav slučaj se dogodio samo par dana nakon ovog na Novom Zelandu – pokretane su kampanje kako bi se spriječilo “islamofobiju”, napade na Islam kao religiju u cjelini, ili na muslimane koji s napadima nemaju veze. Ovaj se slučaj isto tako ne bi smio generalizirati kako bi se napadalo sve one koji se protive, s razlogom, a jedan od razloga su i ovakvi napadi koje neće biti moguće izbjeći, masovnoj imigraciji iz islamskog svijeta.

No vratimo se onima koji kažu da je dosta toga da samo oni ubijaju nas, da je vrijeme da se počnemo braniti, da je vrijeme da mi počnemo uzvraćati jednakom mjerom, da počnemo ubijati i mi njih, jer ne razumiju jezik osim jezika sile.

Rečeno je – a činjenica je – da je Islam prijetnja za zapad, kako zbog terorizma tako i zbog trajne promjene kulturnog, a posljedično i političkog krajolika zapada, i to na gore – oni koji su vidjeli gradove u Engleskoj u kojima danas više nema potomaka bijelih kršćana, poput Saville Towna, bar na videu, znaju o čem se radi.

Niti bi se činjenica da Islam predstavlja prijetnju za naš način života, na što se pozivao Tarrant, smjela negirati ili prikrivati zato jer se Tarrant na to pozivao opravdavajući svoj čin, niti se ona smije koristiti kao opravdanje za napade na Islam. Smrt ljudi u džamijama u Christchurchu treba biti jednako tretirana kao što bi bila da se radilo o 50 bilo kojih drugih ljudi, kršćana u crkvi ili Židova u sinagogi. Jer, ideologija koja kaže: “Zato što su oni bili takvi i takvi, te i te vjere, njihova smrt nije jednaka kao da je ubijeno 50 nekih drugih ljudi” je ideologija koja ruši sve vrijednosti na kojima počiva naše društvo, na kojima je izgradilo znanost i humanost.

U islamu su stvari drukčije, i zato islam treba tretirati jednako

U konačnici, tvrdi se, to su muslimani, kod njih su stvari drugačije. Život u islamskom svijetu ne vrijedi previše. Naravno da jesu, no ti muslimani su dio našeg svijeta. Takvim stavom idemo na ruku onima koji zagovaraju imbecilni multikulturalizam u smislu da došljacima ne smijemo nametati svoje vrijednosti, vrijednosti zapadnog društva. Ne samo da smijemo, nego i moramo, jer među tim vrijednostima je i odbacivanje nasilja nad osobama druge vjere: Islam to ne odbacuje. Drukčije nećemo opstati kao društvo, drukčije će stvarno biti sukoba i vjerskih ratova. Naše zapadno društvo zagovara vrijednosti koje su u jednom svom dijelu inkopatibilne s islamom, poput prava žena da ne budu stalno pod nadzorom muža ili brata, ili nenošenja burki. Mi moramo inzistirati da muslimani, kad su na zapadu, poštuju običaje i vrijednosti zapadnog svijeta, ne svoje. Neki bi pak na zapadu uvodili šerijat! Ne, burke trebaju biti strogo zabranjene i nemaju što tražiti na ulicama europskih gradova – ali muslimani moraju uživati jednak stupanj zaštite, ravnopravnosti i sigurnosti kao i svi drugi građani.

Jer, ne smijemo i ne možemo sami birati nad kojim ćemo ljudima primijeniti ovaj ili onaj standard. Ne možemo reći: “Primijenjivat ćemo somalijske običaje nad Somalijcima, islamske nad muslimanima, i možda zapadne standarde nad svojim ljudima.” Nemamo pravo na to. Svugdje moramo biti dosljedni. Jer sva dominacija zapada, njegov utjecaj na druge, njegova “supremacija” koja traje stoljećima, sav utjecaj čovjeka na drugog čovjeka, počiva na tome kakav on ugled uživa kod tog drugog, kakvo je mišljenje stvorio o sebi. Upravo zato ne smijemo sebe ponižavati niti se stalno posipati pepelom, a niti si nametati krivnju za ono za što nismo krivi, a naročito ne nekakvu kolektivnu krivnju bijelog, zapadnog kršćanina: Kolektivna krivica ne postoji, jer kad bi postojala, postojala bi ista takva krivica muslimana u džamiji na Novom Zelandu za terorističke napade u Švedskoj. No ne smijemo si ni dopustiti da pokazivanjem razumijevanja za terorističke činove u ime “bijelih ljudi” spadnemo na razinu iranskih mula i čečenskih razbojnika.

Jer sve što možemo dobrog uraditi za svijet, kao zapadni bijeli kršćani, kao najrazvijeniji i i dalje najuspješniji dio planete, ovisi o tome kako će drugi vidjeti naše postupke, način na koji funkcioniramo i djelujemo. Ne smijemo, upravo u odnosu prema islamu, pasti ispod najviših standarda odgovornosti jer nama, upravo zato jer nas vide kao “gospodare svijeta” iako to zapravo odavno nismo, nitko neće priznati da “nismo kolektivno odgovorni” za sve što se u zapadnom svijetu događa. A za razliku od krivnje, koja je uvijek individualna, odgovornost i te kako može biti i kolektivna.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr