Militarizacija Japana i pacifičke regije – je li Pacifik područje slijedećeg velikog sukoba?

Militarizacija Pacifika i Dalekog Istoka uzela je maha. Naoružavanje i vojno natjecanje uzelo je već ranije počelo, a sada se intenzivira. U sve se uključuje i Japan, najpoznatija imperijalna azijska sila 20. stoljeća, koja je nakon Drugog svjetskog rata bila pacificirana. Japan je poznat po imperijalizmu i tome što je davno prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata okupirao, između ostaloga i velike dijelove Kine (već 1931. Japan je okupirao Mandžuriju). U Kini su japanski imperijalisti zapamćeni po brutalnosti i brojnim zločinima, o čemu smo pisali:  Jedinica 731 – šokantni zločini Japanaca u 2. svjetskom ratu

Uznemirene jačanjem kineske vojske i sve izraženijim teritorijalnim prijetnjama, zemlje Azije i Pacifika povećavaju proračune za obranu, zajedničku obuku, proizvodnju oružja i vojnu infrastrukturu.

>Španjolski premijer: Svijet treba poslušati mirovni prijedlog Kine o ratu u Ukrajini

Militarizacija Japana

Japanska vlada za to vrijeme pokušava reinterpretirati Ustav koji je usvojila 1947. Japan je, naime, nakon Drugog svjetskog rata prigrlio pacifizam, ali sada se, poput Njemačke, zemlja ponovno naoružava. Japan je nedavno pristao podići vojnu potrošnju na 2 posto BDP-a u sljedećih pet godina, čime bi imao treći najveći obrambeni proračun na svijetu.

“Posljednjih nekoliko desetljeća bili smo pretjerano pacifistička nacija. Sada postajemo normalni”, rekao je bivši japanski diplomat Kuni Miyake.

Naoružavanje pacifičke regije

Zemlje u regiji se nadaju da će time obeshrabriti Kinu da se još više približi Rusiji. Ali, to povećanje vojne obrane također odražava pad povjerenja u Sjedinjene Američke Države. Rat u Ukrajini smanjio je, naime, američki politički kapital i materijalnu potporu. U mnogim azijskim prijestolnicama postoje sumnje u sposobnost američke vojske da se prilagodi i zaustavi napredovanje Kine, a sve je veća i zabrinutost oko toga kako bi Washington mogao pretjerano reagirati na kineske provokacije ili se čak u potpunosti povući. Pojedine azijske zemlje se također brinu da bi ih suradnja sa SAD-om mogla učiniti metom kineske vojne ili ekonomske odmazde, piše The New York Times, a prenosi jutarnji.hr

Nedavni sastanak između kineskog čelnika Xi Jinpinga i ruskog predsjednika Vladimira Putina pojačao je nervozu među čelnicima azijskih država

Premijer Japana posjetio Ukrajinu u vrijeme posjata Xija Moskvi

Rat u Ukrajini doveo je do promjene globalne moći i udaljio Japan od gotovo 80-godišnje pacifističke tradicije. Japanski premijer, Fumio Kishida, pojavio se u glavnom gradu Ukrajine u isto vrijeme kada je Xi bio u posjetu Moskvi. Indija je s Japanom i Vijetnamom održala vježbu borbenih aviona. Malezija kupuje južnokorejske borbene zrakoplove. Američki dužnosnici gomilaju zalihe oružja na Tajvanu, kako bi ga pretvorili u “nakostriješenog dikobraza” koji ne izgleda privlačno Kini, a Filipini planiraju proširiti piste i luke za dosad najveću američku vojnu prisutnost u toj zemlji posljednjih nekoliko desetljeća.

>Rusija i Kina objavili zajedničko priopćenje o najvišoj razini međusobnih odnosa – potpisan niz sporazuma

U 2000. vojni izdaci u Aziji i na Pacifiku iznosili su 17,5 posto svjetskih troškova obrane, prema Stockholmskom institutu za istraživanje mira (SIPRI). U 2021. su iznosili 27,7 posto (bez Sjeverne Koreje) i od tada je vojna potrošnja dodatno porasla.

Naoružavanje Kine

Kineski rast bio je glavni pokretač tog povećanja. Peking troši oko 300 milijardi dolara godišnje na svoju vojsku, prema podacima SIPRI-ja, u odnosu na 22 milijarde dolara u 2000. godini. Usporedbe radi, SAD godišnje na obranu troši više od 800 milijardi dolara.

I dok američka vojna potrošnja pokriva globalnu mrežu, Kina se usredotočila na Aziju i zastrašivanje svojih susjeda. Nuklearni arsenal Pekinga manji je od arsenala SAD-a i Rusije, ali i ovdje se jaz počinje smanjivati. Do 2030. godine, procjenjuje američko Ministarstvo obrane, Kina će proširiti svoj nuklearni arsenal s trenutnih 400 nuklearnih bojevih glava na 1000. Peking već ima više kopnenih lansera od SAD-a, zbog čega neki pozivaju Pentagon ne samo da modernizira vlastitu tehnologiju, već i da poveća svoje zalihe nuklearnih bojevih glava.

Iako su mnoga kineska oružja manje napredna od američkih, i to se počinje mijenjati kako Kina predstavlja nove borbene zrakoplove i projektile.

Kina ima najveći potencijal hipersoničnog oružja na svijetu?

Glavni znanstvenik američke obrambene obavještajne agencije DIA, Paul Freisthler, rekao je Kongresu ranije ovog mjeseca da se čini da Kina sada ima vodeći svjetski arsenal hipersoničnog oružja, koje može letjeti nekoliko puta brže od zvuka i njime se može upravljati u letu, što ih čini mnogo težima za presretanje.

Kina je testirala svoj interkontinentalni balistički projektil DF-41, koji je oplovio svijet 2021. Također, kineska balistička raketa DF-26 može biti naoružan konvencionalnom ili nuklearnom bojevom glavom, a kineski mediji ju nazivaju “ubojicom Guama” jer može dosegnuti američke vojne baze na otoku.

Kina upozorava Washington da ne “nastavlja krvavim putem”

Nedavne izjave američkih zapovjednika da bi Kina mogla napasti Tajvan do 2027. podigle su razinu zabrinutosti u regiji. Qin Gang, kineski ministar vanjskih poslova, upozorio je ranije ovog mjeseca da bi sukob između njegove nacije i SAD-a bio neizbježan ako Washington “nastavi ići krivim putem”.

Sada kada mnoge vrste projektila iz Kine i Sjeverne Koreje mogu pogoditi velike američke baze u Japanu i Guamu, Washington se odlučio na “raspršeni pristup” u Indo-Pacifiku, u kojem je stacionirao oko 300.000 vojnika. Filipini, Japan, Australija, Palau i Papua Nova Gvineja rade s dužnosnicima američkog Ministarstva obrane na proširenju vojnog pristupa i objekata, često sa SAD-om koji predlaže ulaganja u zajedničku infrastrukturu. Nedavna multilateralna vježba Cope North 2023 u kojoj su sudjelovali Australiji, Japan i SAD na Tinianu, nagovijestila je tu umreženu vojnu budućnost.

Valja na kraju reći, SAD ima ono što nikad nije izgubio – svoja savezništva.

Za razliku od Kine ili Rusije, Sjedinjene Države imaju bliske veze s mnogima od snažnih svjetskih vojski. Sjedinjene Države također su međusobno povezane s većinom snažnih svjetskih gospodarstava, a to namjeravaju iskoristiti u trenutačnoj velikoj igri na “svjetskoj šahovskoj ploči”.

A osobito na Pacifiku, i onom zapadnom azijskom dijelu, koji su SAD uvijek držale područjem svojeg ultimativnog i snažnog utjecaja.

A hoće li nakon rusko-ukrajinskog rata, doći i do sukoba na Pacifiku pokazati će vrijeme koje dolazi.

Je li Treći svjetski rat počeo ili tek treba početi?

“Je li treći svjetski rat počeo ili tek treba početi?”. Možda najtočnije je odgovorio povjesničar Gabriel Rosenfeld.

Ustvari, on je postavio pitanje “kako znamo kad je počeo svjetski rat”?

Podsjetio je na frazu ‘Drugi svjetski rat’.

“Tokom sukoba Europljani nisu uvijek spominjali rat kroz neku brojčanu odrednicu. Tek nakon 1945, fraza ‘Drugi svjetski rat’ postala je kanonizirana u zapadnjačkoj svijesti”, napisao je ovaj Rosenfeld.

Podsjetio je kako je izraz treći svjetski rat skovan još dok je trajao Drugi svjetski rat, odnosno 1944. godine od američkih i europskih pisaca i novinara. Na kraju će treći svjetski rat ući u povijesne knjige tek “retrospektivno kao stvarni događaj” uz nadu kako se to nikada neće dogoditi. Ako se dogodi, devastacija bi mogla biti potpuna, upozorava Rosenfeld.

I podsjeća na riječi velikog Alberta Einsteina iz 1948. godine: “Ne znam kako će se voditi treći svjetski rat, ali mogu vam reći što će koristiti u četvrtom – kamenje!”