Identitet napadača na posjetitelje koncerta u blizini Moskve u petak poznat je, izvedeni su pred sud, poznato je i da su islamisti, ali ono što ostaje nejasno jesu razmjere islamističke prijetnje kojoj je izložena Rusija.
Od posljedica napada u petak na večer u koncertnoj dvorani Crocus City Hall u sjevernom predgrađu Moskve dosad je preminulo 137 ljudi a više od stotinu ih je ozlijeđeno.
Ruske su vlasti u ponedjeljak izvele pred sud četvoricu napadača gdje im je pročitana optužnica. Uhićeno je još sedam osoba pod sumnjom da su pomagale u napadu.
Ruske vlasti neposredno nakon napada pokušale su izazvati dojam da iza napada stoji Ukrajina, iako je od prvog trenutka bilo jasno da napad nosi islamistički pečat.
Apsurdne optužbe na račun Ukrajine
Napadači su upali u dvoranu uoči planiranog koncerta i nasumice pucali. Nakon toga je u dvorani izbio požar koji je progutao krovište zgrade.
Službena Moskva u prvi je mah pokazivala prstom na Ukrajinu, a pojavila su se i nagađanja da bi za napad mogli biti odgovorni ruski pobunjenici. Kao povod za tu pretpostavku poslužila je informacija da su napadači bježali prema ukrajinskoj granici. Uhićeni su nekoliko stotina kilometara jugozapadno od Moskve.
>Najmanje četrdeset ubijenih u napadu u koncertnoj dvorani blizu Moskve
Ukrajina je odgovorila kako je ta tvrdnja apsurdna. Doista, ukrajinski borci a ni ruski pobunjenici nikad do sada nisu izveli napad sličnog karaktera, niti postoje ikakve naznake da bi učinili nešto slično.
S druge pak strane, napad ima sva obilježja islamističke akcije, od civila kao mete, do odabira mjesta na kojemu se obično okuplja više ljudi, preko nasumičnog ubijanja do okrutnosti kojom je izveden.
Rusija je na meti Islamske države
Naposlijetku, odgovornost za napad preuzela je Islamska država (ISIL). Dalja pozadina akcije ostaje nepoznanica, zbog nepregledne mreže ISIL-a, nejasnih odnosa među njezinim brojnim ograncima kao i mogućih neposrednih motiva zločina.
U početku se nagađalo da napadači dolaze iz Ingušetije, nemirne ruske republike u sjevernom Kavkazu, između Sjeverne Osetije i Čečenije. Međutim, sada ruske vlasti tvrde da su barem dvojica napadača iz Tadžikistana.
No, činjenice o njihovu podrijetlu i državljanstvu nisu pouzdan pokazatelj pozadine njihova napada. Islamska država novači svoje pripadnike posvuda, najčešće upravo u Hindukušu u središnjoj Aziji, u Kavkazu i na Bliskom istoku.
>Islamska država preuzela odgovornost za napad na kršćane u predgrađu Moskve
Borci ISIL-a u djelovanju protiv Rusije imaju nekoliko motiva. Riječ je ponajprije o otvorenim računima još od sovjetske invazije u Afganistanu, preko krvavih obračuna posljednjih desetljeća u Kavkazu pa sve do ruske uloge u sukobima na Bliskom istoku.
Počelo je invazijom na Afganistan
Sovjetski Savez izvršio je 1979. invaziju na Afganistan, odakle se povukao nakon deset godina rata. Invazija je započela vojnom potporom Moskve vlastima u Afganistanu koje su se odupirale islamizaciji društva, a završila je u kaosu.
Uz pomoć Sjedinjenih Država i drugih zapadnih saveznika, Talibani su se nametnuli u Afganistanu kao najveći pokret otpora ruskoj agresiji, a kasnije i kao dominantna vojna i politička sila.
Nakon povlačenja sovjetskih postrojbi, Talibani su ostali kao politički čimbenik i okupljalište islamističkih snaga. Od štićenika Amerike postali su njezin najveći neprijatelj.
No islamističke struje u posljednjih tridesetak godina značajno su se razvile i doživjele preobrazbu u mnoštvo skupina i frakcija. Nastala je Islamska država, mreža islamističkih skupina koja djeluje praktički po cijelome svijetu gdje ima uporište u radikalnom islamu. ISIL u pravilu djeluje kao konkurencija Talibanima.
Sjeverni Kavkaz kao eksplozivna naprava unutar Rusije
Logika ISIL-a nalaže borbu protiv svakoga tko ne prihvaća njihovo shvaćanje islama, a mreža se hrani socijalnim i etničkim sukobima.
Jedan od idealnih izvora ISIL pronalazi u sjevernom Kavkazu, gdje upravo Rusija tradicionalno nastoji suzbiti islamističke tendencije među tamošnjim pučanstvom.
>Rusija podignula optužnicu protiv četvorice uhićenih terorista
U tome području već desetljećima tinja sukob, koji se povremeno pretvara u krvave ratove, od kojih je najpoznatiji onaj u Čečeniji.
Čečenija, bivša Autonomna Socijalistička Sovjetska Republika s oko 1,3 milijuna stanovnika, mahom muslimana, nakon raspada Sovjetskog Saveza, teži neovisnosti i već je dvaput ratovala protiv središnje vlasti u Moskvi.
Varljivi mir u Čečeniji
Prvi je rat izbio 1994., kad je Moskva poslala vojsku u Čečeniju kao potporu tamošnjem proruskom vodstvu. Rusija je najavljivala da će smiriti stanje u nekoliko dana, ali to se oduljilo na nekoliko godina.
Čečeni su 1996. nanijeli >Rusima teški poraz, izborivši široku autonomiju unutar Rusije. U međuvremenu su čečenske vlasti uvele sustav nalik kalifatu i zauzele susjedni Dagestan. Istodobno, islamisti su izveli niz terorističkih napada u Rusiji nalik onome koji se dogodio u petak.
Vladimir Putin je 1999. naredio vojnu operaciju u Čečeniji i u roku od godinu dana ondje preuzeo potpunu kontrolu, čime je čečenska autonomija praktički ukinuta.
Od 2007. predsjednik Čečenije je Ramsan Kadirov, okrutni političar koji ondje vlada diktatorskim metodama, a istaknuo se i kao Putinov saveznik u ratu u Ukrajini.
Ingušetija je, poput Čečenije, izvorište nesigurnosti
Ingušetija je poput Čečenije autonomna republika u sastavu Rusije. S Čečenijom dijeli granicu, ali i niz kriznih žarišta uključujući i međusobne sukobe. Općenito, Ingušetija je dio sjevernog Kavkaza u kojemu nisu uređena bitna pitanja, od socijalnih, gospodarskih pa sve do graničnih.
To se područje odlikuje latentnom prijetnjom nemira uz čvrstu ruku ruske središnje vlasti. Nije stoga čudo da se ondje među većinskim muslimanskim pučanstvom javljaju snažne islamističke tendencije.
>Ukrajinci tvrde da je kod Hersona poginulo stotinu Čečena: Kadirov zaprijetio Zapadu uništenjem
Kad je riječ o političkim utjecajima, Moskva nastoji putem svojih lokalnih suradnika nametnuti svoje interese, dok je lokalno pučanstvo pod utjecajem različitih muslimanskih, često radikalnih struja.
Napad u petak u koncertnoj dvorani kod Moskve podsjeća na neke ranije napade s islamističkom pozadinom, povezane sa sjevernim Kavkazom.
Rusija ima krvava iskustva s islamizmom koji je nastao u njezinu okrilju
Od 2002. do 2004. čečenski teroristi izveli su seriju napada u Rusiji s više od stotinu mrtvih. Odgovornim za te napade smatra se čečenski vođa Šamil Basajev. U listopadu 2002. otmičari iz Čečenije i Ingušetije izvršili su napad na moskovsko kazalište Dubrovka, uzevši 700 talaca.
Najspektakularniji i najkrvaviji napad dogodio se 2004. u Beslanu u Sjevernoj Osetiji, gdje su islamistički napadači 1. rujna tri dana držali stotine osoba, većinom djece, u jednoj školi. Drama je okončana nakon tri dana upadom ruskih snaga sigurnosti, što je prema službenim navodima stajalo životom 331 taoca.
Islamska država vrlo je heterogena mreža čiji pripadnici i regionalni ogranci djeluju često neovisno jedni o drugima, ponegdje čine jedni drugima konkurenciju, ali su svagdje jednako nemilosrdni i ubojiti. Nadalje, kod pojedinačnih napada nije uvijek jednostavno utvrditi koji je ogranak odgovoran za napad niti koja je pritom uloga ostalih dijelova mreže.
Poznato je da ISIL ima otvorene račune s Rusijom i na Bliskom istoku. Posebno zamjera Moskvi uništenje jednog njezina uporišta u Siriji tijekom eskalacije sukoba u toj zemlji.
Stoga i nacionalnost osoba koje su identificirane kao počinitelji najnovijeg napada u Moskvi nije ključna za razumijevanje pozadine napada.
>3. rujna 2004. Beslan (Rusija) – čečenski islamisti skrivili smrt 334 osobe od kojih 186 djece
Očito je međutim da je Rusija u brojnim oružanim sukobima, što po svijetu što unutar svojih granica, posvuda ostavila ne samo krvav trag, nego je potakla stvaranje izuzetno moćnog potencijala nasilja.
Očito je također da je i najnoviji napad na neki način povezan s neriješenim prilikama u sjevernom Kavkazu.
Etnička omča oko vrata Rusije
U sjeni ruske agresije na Ukrajinu, najnoviji napad u predgrađu Moskve podsjetnik je da u Rusiji već desetljećima bjesni latentni rat. Žarište toga sukoba je u sjevernom Kavkazu, a njegovi su korijeni u neriješenim unutarnjim pitanjima u Rusiji.
Rusija ima velik unutarnji problem. Od oko 142 milijuna stanovnika, 78 posto su Rusi. Ostatak čine pripadnici oko stotinu etničkih skupina. Ruska nacija time obuhvaća više od 20 posto pripadnika drugih etničkih skupina, od kojih se većina ističe velikim razlikama naspram Rusima u kulturološkom i vjerskom smislu.
Ruska Federacija u izvorniku se zapravo zove Rusijska Federacija, što znači da se naziv države ne odnosi na narod odnosno etničku skupinu, nego na područje.
Manjinsko pitanje u Rusiji nije riješeno.
>Rusija ubila zapovjednika islamističkih pobunjenika
Ponajmanje je to slučaj u područjima poput sjevernog Kavkaza gdje postoji formalna autonomija. Nadalje, u širokim područjima Rusije, primjerice na istoku, žive pripadnici etničkih skupina koji u kulturološkom smislu gotovo i nemaju dodirnih točaka s Rusima.
Političke okolnosti, kulturološki procesi i demografska kretanja mogla bi u budućnosti samo pogoršati to ukupno stanje strukture ruskog društva i dovesti do još većih napetosti.
U ovom trenutku, postojeće napetosti nastavljaju se, a napad u koncertnoj dvorani u predgrađu Moskve samo je jedna u nizu eksplozija u napetim odnosima unutar Rusije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
