Djed i otac Umera Faruka izrađivali su gajde. On je treća generacija koja nastavlja tu tradiciju u Pakistanu, zemlji koja je tisućama kilometara od Škotske, ali svake godine proizvede i proda na tisuće gajdi.
Miris drveta širi se tvornicom u Sialkotu, na istočnoj strani pokrajine Pandžab, gdje je Faruk jedan od poslovođa.
Radnici prekriveni prašinom rezbare drvo i poliraju ga. Palisandrovina i ebanovina najčešći su izbor za drvene dijelove gajdi koji se pričvršćuju na mješinu.
“U mojoj obitelji svi dječaci znaju kako napraviti gajde”, kaže Faruk.
“Kad nam je bilo sedam ili osam, išli smo u tvornicu. Bilo je to kao škola, samo su nam učitelji bili očevi i ujaci”.
Gajde, naravno, nisu tradicionalan instrument južne Azije. Ondje su ih sredinom 19. stoljeća donijeli britanski kolonizatori.
“Gdje god je britanska vojska kročila, sa sobom je nosila gajde”, kaže Decker Forrest, učitelj glazbe na sveučilištu u škotskom Ivernessu.
Pakistanci su prihvatili tradiciju i održali je popularnom do danas. U zemlji ima na desetke gajdaških bendova za vjenčanja i vjerske festivale.
“Ljudi ovdje vole gajde”, smije se Jaser Sain, vođa tročlanog benda koji ima najmanje dva nastupa dnevno.
Pakistanski gajdaši vole se živopisno odjenuti. “To im je važnije od tehnike sviranja. Na svjetskom prvenstvu sviranja gajdi koje se svake godine održava u Glasgowu uvijek su najljepše odjeveni”, kaže Forrest.
I pakistanska vojska, baš kao nekoć britanska kolonijalna, ima paradnu gajdašku postrojbu.
Putujući veleposlanici
Ipak najveća pakistanska poveznica s gajdama njihova masovna proizvodnja.
Procjenjuje se da deseci manjih i većih tvornica godišnje proizvedu oko 10.000 gajdi. Velika većina namijenjena je izvozu.
Proizvodnja je veća jedino u Velikoj Britaniji.
“Gajde su naši putujući veleposlanici. To je dobro i za ekonomiju i za imidž Pakistana”, kaže Akram Avan, potpredsjednik trgovinske komore u Sialkotu.
“Naši su instrumenti kao europski, samo jefitiniji. Mi glazbu činimo pristupačnijom”, rekao je Faruk.
Cijena rada je, naime, u Pakistanu mnogo niža nego u Škotskoj.
Pakistanske gajde koštaju oko 300 funti (oko 2500 kuna) u usporedbi s 900 funti (oko 7500 kuna) onih napravljenih u Škotskoj.
Problem je što pakistanske gajde baš i nisu na glasu kao kvalitetne.
“Kvaliteta zvuka nije jednaka”, kaže Paul Gardner, upravitelj prodavaonice glazbala u Londonu.
“Dobre su za početnike, ali i ta će osoba kada postane vještija potražiti bolji instrument”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
