Novi bolivijski ministar unutarnjih poslova podrijetlom iz Hrvatske: Traži maksimalnu kaznu zatvora za Moralesa

Ministar unutarnjih poslova nove bolivijske Vlade obećao je zatvoriti bivšeg predsjednika, prognanog socijalista Eva Moralesa na doživotni zatvor, optužujući ga da je poticao na prosvjede koje su dovele do terorizma.

U intervjuu za britanski The Guardian, Arturo Murillo je istaknuo da je Morales orkestrirao napore da “zadavi” bolivijske gradove naredivši sljedbenicima da podignu blokade puta putem kojih će dovesti do nestašica hrane i goriva.

“To je terorizam i ovo pobuna. Tražili smo maksimalnu kaznu od 30 godina zatvora.”

Murillo, koji je sada odgovoran za javnu sigurnost u Boliviji, jedan je od vodećih članova vladajuće vlade koja je preuzela vlast nakon što je Morales 11. studenoga pobjegao u inozemstvo. Morales (60) je pobjegao nakon što su policija i vojska povukli svoju podršku, nakon navoda o prijevari na predsjedničkim izborima u listopadu.

“Evo Morales izgubio je svoju političku karijeru, izgubio je sve i nikada neće biti kandidat za bilo što u ovoj zemlji”, istaknuo je Murillo, dodavši da su Moralesovi zločini bili toliko veliki da “riskira da Meksiko od njega zatraži napuštanje zemlje”.

Nova bolivijska Vlada je prva desna vlada u toj zemlji nakon mnogo vremena, a njena predsjednica je Jeanine Áñez, konzervativna katolkinja. Neki optužuju Vladu da je anti-domorodačka, ali Murillo odlučno odbija takve optužbe.

“Moja baka je nosila pollere (suknje bolivijskih domoradaca). Ja sam bijelac. Moja majka je Hrvatica. A majka moga oca nosila je pollere. Kakvih bi problema ja mogao imati s domorocima?”, upitao je Murillo.

Na pitanje kojim se svjetskim ličnostima divi, spomenuo je papu Ivana Pavla II.

Podsjetimo, u novoj bolivijskoj desnoj Vladi je i ministrica vanjskih poslova Karen Longarić, također podrijetlom iz Hrvatske i članica hrvatske zajednice.

Utjecajni bolivijski Hrvat Branko Marinković: “Izgubio je izbore, a onda su pokušali “izmutiti da ostane predsjednik”

Branko Marinković, bolivijski poslovni čovjek hrvatskog porijekla i jedan od najvećih oponenata bolivijskog predsjednika Eva Moralesa, otkrio je kako je za vrijem prosvjeda cijelo vrijeme bio u kontaktu Luisom Fernandom Camachoom, vođom prosvjeda koji su doveli do bijega Moralesa, nakon izborne prijevare.

“Misle da sam svemoćan i, čim se nešto dogodi, Branko je kriv”, kazao je Marinković za Večernji list, koji je bio u egzilu koji od 2008., kad je napustio Boliviju suočen s optužbom za terorizam i urotu s ciljem da ubiju Moralesa. Otkrio je da se nastavio baviti rušenjem Moralesa, a prvo je boravio godinu dana u SAD-u te potom u Brazilu, gdje je i danas. No, Marinković stiče, nije radio sam.

“Boliviji, ali i svijetu već je bila puna kapa Moralesa. Stvarno je otišao predaleko, izgubio je izbore, a onda su pokušali “izmutiti” da ostane predsjednik, što nismo htjeli dopustiti. Bolivijcima je puknuo film i izašli su na ulice”, kazao je.

O Hrvatima kažu da su ustaše, ekstremisti – samo da naštete meni, hrvatska Vlada treba reagirati

“Što su o meni sve govorili! Krenula je propagandna kampanja iz vlade da sam ubijao Židove u 2. svjetskom ratu, a rođen sam 1967. Tipično ponašanje ovdašnjih vlada, tako rade i Venezuela, Nikaragva i Kuba. Čim nekoga ne vole, izmisle da je rasist ili fašist. Pa pogledajte što sve govore o Hrvatima samo da naštete meni. Da su ustaše, ekstremisti”, istaknuo je.

Ne dolaze te optužbe samo iz Bolivije, upozorava. Tako je kolumbijski senator Gustavo Petro, bivši gradonačelnik Bogote, napisao kako je “Santa Cruz, otkuda je krenuo puč u Boliviji, grad bivših hrvatskih fašista koji su zadržali ostavštinu bijele rase”.

Mislim da bi hrvatska Vlada trebala reagirati na ovakve izjave. Još sam i mogao shvatiti, dok je Morales bio na vlasti da je Zagreb smatrao da je u pravu i nije nas branio, ali sada bi morao. Ja sam ipak Hrvat – inzistira Marinković, čiji su se roditelji, otac Silvio i majka Radmila, upoznali u Zagrebu, gdje su oboje, on s Brača, ona iz Crne Gore, studirali agronomiju. Emigrirali su zbog očevih političkih problema, prvo u Italiju, pa šest mjeseci u Pariz, a onda 1956. u Boliviju. Tamo je u to doba već 20-ak godina živio Brankov djed po ocu. Počeo je kao rudar, ali je uspio otvoriti tvornicu sapuna.

U obitelji se uvijek govorilo hrvatski pa ga tako dobro govore i Branko i njegove sestre.